Uz posljednju predstavu »Edip« Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda. Aktualizacija koja otvara neka pitanja

Snimila: Ana Krizanec

Tauferov »Edip« samo je na planu forme ili slike prebačen u prostor koji prepoznajemo kao srpski, no zapravo slijedi Sofokla i pričom, i mjestom radnje, i imenima likova i njihovim funkcijama

povezane vijesti

“What Do You See, or Not” u “Zajcu”: Fino usklađen dijalog između plesa i glazbe
U subotu u Zajcu premijera “Kad se zaljubljujemo”: ‘Glumci su ovdje punopravni kreatori teksta i cijelog projekta’
Na obljetnicu Konvencije UN-a o pravima djeteta u Opatiji potpisali svečanu izjavu o suradnji

RIJEKA – Zadnjeg dana Međunarodnog festivala malih scena u HNK-u Ivana pl. Zajca prikazana je predstava »Edip« Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda. Sofoklovu tragediju (Atena, oko 425 p. n. e.) postavio je slovenski redatelj Vito Taufer, adaptiravši je u kontekst Srbije, odnosno Balkana. U prijevodu Miloša Đurića adaptaciju teksta napravili su Vesna Radovanović i Marko Manojlović, a dramaturginja je Vesna Radovanović.

Tauferov »Edip« tako počinje konferencijom za novinare koja se prenosi iz Edipova ureda (dvora), na kojoj svećenik upozorava da gradom bijesne kuga i druge nedaće te moli Edipa da ljude izbavi od zla. Edip je poslao svoga šurjaka Kreonta u Delfe po savjet, a riječi proročišta su nedvojbene – treba kazniti ubojice kralja Laja, koji je vladao Tebom prije Edipa i kojeg su ubili na putu za Delfe. I tu Edip, kojega tumači Milan Marić, odjeven u suvremeno odijelo, poput kakvog današnjeg vladara i političara, izražava odlučnost da Laj bude osvećen te pred narodom proklinje njegova ubojicu naređujući istragu zločina.

U kafani

Zatim se crni zastor u pozadini podiže, a iza njega se otkriva ambijent kafane u realističnom prikazu scenografa Lazara Bodrože. U zvukovima koji dopiru s ulice neprestano se čuju policijske sirene i povremeno grmljavina koja najavljuje kišu, što priziva ozračje kakvog krimića ili film noira. Edip, kojega poput kakvog mafijaša nazivaju Carem, dolazi u kafanu u kojoj sviraju narodnjake. U predstavi se glazba izvodi uživo, a glazbenici na zanimljiv način preuzimaju ulogu tragičkoga kora.

Foto NEBOJŠA BABIĆ

Edipu se uskoro pridružuje slijepi vrač Tiresija, u začudnoj interpretaciji Bojana Dimitrijevića. Tiresija je, naime, poput neke androgine figure – odjeven je u crno odijelo, ima crveno nalakirane nokte, a na nogama crvene ženske štikle (kostimografkinja je Marija Marković Milojev). Tiresija predskaže Edipu sudbinu: Lajev je ubojica među Tebancima, uskoro će osiromašiti i oslijepiti, a ispostavit će se da je vlastitoj djeci istodobno brat i otac, ženi sin i muž, a pored svega i ubojica svoga oca. Nakon toga predstava do samoga kraja slijedi Sofoklova »Edipa«. Edip i Jokasta, koju je utjelovila Nataša Ninković, spoznaju strašnu istinu – Edip konačno shvaća da je on taj koji je ubio oca i živio u braku s vlastitom majkom, a Jokasta se uslijed tih spoznaja ubije. Edip je oslijepio samoga sebe jer je takva kazna za njega teža od smrti. U predstavi okrvavljeni Milan Marić kao Edip dolazi do ruba pozornice i pada s nje na tlo, dolazeći zatim do prvog reda partera gdje izgovara svoj posljednji monolog, zahtijevajući od Kreonta (Srđan Timarov) da ga pravedno kazni… Vrata kafane se zatvaraju, a ona tone u mrak…

Upitna adaptacija

U predstavi »Edip«, sukladno predlošku, glumački dominira Milan Marić, no i ostale su, manje uloge, solidno napravljene – Aleksandar Đurica igra Svećenika, Miloš Samolov je zborovođa, Nebojša Ljubišić tumači Pastira, Zoran Cvijanović je Glasnik iz Korinta, a Joakim Tasić je Glasnik iz dvora.

Ipak, ovakva adaptacija »Edipa« nameće neka pitanja. Naime, za razliku od »Ćelave pjevačice«, koju smo također vidjeli na ovogodišnjem MFMS-u, koju je Jagoš Marković jezično, prostorno i na svim drugim razinama transponirao iz Engleske u Boku kotorsku, Tauferov »Edip« samo je na planu forme ili slike prebačen u prostor koji prepoznajemo kao srpski, no zapravo slijedi Sofokla i pričom, i mjestom radnje, i imenima likova, i njihovim funkcijama (tako čak ostaje i lik pastira), a Edip se obraća Tebancima. Dakle, samim time što je tekst prebačen u kafanu i neki su likovi postali konobari nije se dogodila istinska transpozicija kakvu je u »Ćelavoj pjevačici« briljantno učinio Jagoš Marković.

Nagrade

Proglašenjem nagrada završio je 29. Međunarodni festival malih scena koji je trajao od 6. do 12. svibnja. Na njemu je, u selekciji Jasena Boke, prikazano osam predstava iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Srbije, BiH i Austrije. Festivalski žiri radio je u sastavu: Helena Buljan, dramska glumica iz Zagreba; Bojan Munjin, kazališni kritičar iz Zagreba i Katerina Kocevska, dramska glumica iz Skoplja. Nagrada »Nenad Šegvić« za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je većinom glasova predstavi »Edip« Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Vite Taufera i prema Sofoklu.

Nagrada »Anđelko Štimac« za najbolju režiju dodijeljena je posthumno Jagošu Markoviću za predstavu »Ćelava pjevačica« Centra za kulturu Tivat. Nagradu »Veljko Maričić« za glavnu mušku ulogu dobio je Milan Marić za ulogu Edipa u istoimenoj predstavi. Nagradu »Veljko Maričić« za najbolju žensku ulogu dobila je Olga Odanović za ulogu gospođe Borio u predstavi »Ćelava pjevačica«. Nagrada »Nenad Šegvić« za najboljeg mladog glumca/glumicu dobio je Joakim Tasić za ulogu Glasnika iz dvora u predstavi »Edip«. Nagradu »Veljko Maričić« za najbolju epizodnu ulogu dobio je Marko Makovičić u predstavi »Ožalošćena porodica« Kazališta Kerempuh.

Odlukom žirija dodijeljena je i specijalna nagrada za glumačku suigru ansamblu Teatra Café Fuerte iz Austrije, u predstavi »Višnjik«. Nagrada »Darko Gašparović« za najbolju dramaturgiju dodijeljena je posthumno Jagošu Markoviću za adaptaciju Ionescova teksta »Ćelava pjevačica«. Nagradu »Dorian Sokolić« za najbolju scenografiju dobio je Branko Hojnik u predstavi »Djeca« Drame Slovenskog narodnog gledališča Ljubljana u režiji Nine Šorak. Nagradu »Ružica Nenadović Sokolić« za najbolju kostimografiju dobila je Marija Marković Milojević u predstavi »Ćelava pjevačica«. Nagrada »Veljko Maričić« za najbolju scensku glazbu nije dodijeljena. Nagradu »Veljko Maričić« za najbolji dizajn svjetla dobila je Mojca Sarjaš u predstavi »Djeca«.

Nagradu publike »Dalibor Foretić«, prvi put u 30 godina postojanja festivala, s istom prosječnom ocjenom 4,81 dijele predstave »Ćelava pjevačica«, »Edip« i »Gidionov čvor«.

Žiri Novog lista u sastavu Kim Cuculić, Ivana Kocijan i Ervin Pavleković dodijelio je nagradu »Mediteran« za najbolje glumačko ostvarenje Olgi Odanović za ulogu gospođe Borio u predstavi »Ćelava pjevačica«.