RIJEKA – Profesor Vladimir Krpan svakako se ubraja u doajene hrvatskoga pijanizma. Osoba je to koja je svoje znanje stekla prvo od prof. Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim i od Carla Zecchija na Akademiji S. Cecilia u Rimu. Nastavak usavršavanja uslijedio je kod Guida Agostija u području komorne glazbe i glasovira u Rimu i Sieni, ali i u području muzikologije kod Luigija Rongea u Rimu. Službenu karijeru Krpan je započeo 1966. godine osvajanjem 1. nagrade na Jugoslavenskom natjecanju mladih umjetnika, a međunarodne nagrade uključivale su i natjecanja u Terniju, Vercelliju, Taormini, Bolzanu, Sieni i drugdje. Za svoj predani rad tijekom niza godina u domovini je Krpan dobio i Nagradu »Milka Trnina«, »Zvonko Lotrščak«, Orlando Dubrovačkih ljetnih igara, Zlatnu liru Saveza muzičkih umjetnika Jugoslavije, Nagradu Grada Zagreba, Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi te Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Posebno značajno priznanje je i odličje Reda Danice hrvatske, ali i Prometej predsjednika Republike Italije. Osim kao solist ili komorni glazbenik, Krpana danas prije svega poznajemo kao predanog glazbenog pedagoga koji je ponajviše radio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu za što je i dobio naslov profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.

Bogat program

U svojoj 86. godini Vladimir Krpan odlučio je publici podariti ne jedan, već niz solističkih recitala u Hrvatskoj pa se tako našao i u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci koja je doista odisala prekrasnom energijom uz prisustvo istinskih zaljubljenika u glasovir, ali i poklonika i poznavatelja lika i djela prof. Krpana. Osim velike smirenosti i kontrole, Krpan je doista pokazao znalački pristup prije svega interpretaciji pojedinih djela, a svirajući napamet program u trajanju od gotovo 90 minuta odavao je veliku sigurnost i kontrolu nad onime što izvodi.

Bogat program započeo je hrvatskim skladateljem i to skladbom Fantasia in Rondo I. M. Jarnovića, a niz pretklasičnih skladbi nastavljen je i Sonatom u C-duru, K.132 D. Scarlattija te Toccatom u e-molu, BWV 914 J. S. Bacha. Prije kratke stanke uslijedila je izvedba nadaleko poznate opsežne Sonate u cis-molu op. 27 br. 2, koju mnogi poznaju pod nazivom »Mjesečeva«, a u kojoj je Krpan doista ponudio zanimljivu i dinamičnu interpretaciju posebno u prva dva stavka. Odmorivši se, ali samo na kratko, Krpan nastavlja nizom skladbi F. Chopina: Balada br. 2 u F-duru, op. 38, Balada br. 3 u As-duru, op. 47, Nokturno u cis-molu i 5 valcera, op. posth. Već na prvi pogled svatko tko se imalo bavi ili poznaje pijanistički repertoar zna da nije nimalo lako svirati Chopina, pogotovo u ovom opsegu, ali riječka je publika mogla biti mirna i iz udobnosti svojih sjedala uživati u predivnim romantičarskim zvukovima.

Dva dodatka

Za čestitati je, prije svega, na veličini i opsegu programa koji je ponudio Krpan, a unatoč želji za »političkom korektnosti« nije moguće ne spomenuti kako činjenica da u 86. godini netko na ovakav način ostvari solistički recital govori sama za sebe. Naime, gotovo je nemoguće u bilo čemu, pa tako i u sviranju nekog glazbala, ne uzeti u obzir prednost mladosti odnosno biološku dob izvođača, pogotovo ako se radi o izuzetno virtuoznim skladbama. Stoga je naprosto fascinantno vidjeti jedinstveni spoj bogatog iskustva i znalačke tehnike kojom je Krpan jednostavno majstorski ostvario svoje interpretacije. Naravno, prisutna publika bila je vidno dirnuta što je i izrekla velikim aplauzom, izmamivši čak dva dodatka programu: polagani stavak Sorkočevićeve sonate i jednu jednostavačnu sonatu B. Galuppija iz sredine 18. stoljeća. Zaokruživši konceptualno i stilski cijelu priču te odajući dojam zadovoljstva, Krpan je suvereno napusti pozornicu, a publika je doista imala prilike vidjeti kako se u svakom smislu na profesionalan način treba i mora pristupiti ostvarenju jednog ovakvog koncerta.