Od posljedica teške bolesti sinoć je u Puli umro Mladen Stilinović, jedan od najznačajnijih hrvatskih suvremenih umjetnika. Njegova djela izložena su u najuglednijim svjetskim muzejima poput Museum of Modern Art u New Yorku, Musee National d’Art moderne (Centre Georges Pompidou) u Parizu, Victoria nad Albert Museum, Moderna Museet u Stockholmu…

Stilinović je bio rodonačelnik takozvane nove umjetničke prakse i član Grupe šestorice autora, koji je činio sa  Vladom Martekom, Borisom Demurom, Željkom Jermanom, Svenom Stilinovićem i Fedorom Vučemilovićem. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Stilinović je uveo praksu izlaganja na otvorenom prostoru, kritizirajući na taj način onodobni galerijsko-muzejski sustav.

Od 1969. do 1976. glavno područje njegovog interesa bio je eksperimentalni film. Stilinović je i jedan od suosnivača Galerije Podrum (1978.-i 1980.), nakon čega se angažirao kao voditelj Galerije Proširenih Medija. Stilinovićev umjetnički opus sastoji se od kolaža, fotografija, slika, instalacija, filmova, video radova…

Najpoznatiji njegov ciklus nazvan je Eksploatacija mrtvih, a nastao je između (1984. i 1990. godine. Sastoji se ooko 400 radova, uglavnom malog formata, sa citatima djela suprematizma, konstruktivizma i soc-realizma.  Umjetnik manipulira crvenom bojom želeći desimbolizirati taj trademark socijalizma, osloboditi je od konotativnih značenja svođenjem crvene na fizičku supstancu, na pigment. Rad je izlagan na mnogim izložbama, između ostalih i na Documenti u Kasselu 2007.g. i u Istanbulu.

U svom manifestu Pohvala lijenosti (1993.), Stilinović piše da “Umjetnici Zapada nisu lijeni i zato više nisu umjetnici, već proizvođači nečega…

Na izložbi Cinizam siromašnih (MSU Zagreb, 2001./2002.) Stilinović izlaže fotografije anonimnih ljudi na sajmu rabljene robe, snimljenih s leđa, kako u rukama nose bijelu najlonsku vrećicu koja postaje vizualna parabola za siromaštvo (ciklus fotografija “Ljudi s vrečicama”). Porijeklo fascinacije sajmom rabljene robe Stilinović nalazi u urezanoj mu u pamćenje slici čovjeka koji je tamo stajao, ispred sebe na pod stavivši prazan novčanik koji je prodavao.

Umjetnik je preuzeo sajmišni način izlaganja predmeta na podu, raspoređenih na raširenim listovima novina, nudeći svoje radove poput predmeta na prodaju, ili izlažući hranu (npr. kremšnite) koju dotiče, prlja i izmješta kao poticaj za raznovrsne doživljaje i emocionalnu percepciju u gledatelja. Mješavina dokumentarnosti i fikcije i inače je karakteristični Stilinovićev postupak.