RIJEKA – Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci dužno je Marina Blaževića po prestanku intendantskog mandata zaposliti na radno mjesto glavnoga dramaturga, trenutno nepopunjeno, a kreirano, čini se, upravo u tu svrhu. Proizlazi to iz Ugovora o radu koji je Blažević sklopio s Kazalištem, i konteksta oko njegova sklapanja, a u kojem ugovoru jasno piše da je Kazalište to dužno učiniti bez obzira na razlog prestanka rada intendanta. Tehnički, i praktično, to može biti i neka ozbiljna povreda Kaznenog ili drugih zakona; Kazalište bi i dalje moralo Blaževiću ponuditi ugovor o radu za posao glavnoga dramaturga. Inače, to radno mjesto u Kazalištu postoji od 2016. godine, zadnje godine mandata Olivera Frljića i prve v.d.-a intendanta, a kasnije i intendanta Marina Blaževića, i dosad je nepopunjeno.

Potvrdu o tome tko je začetnik ideje o uvođenju toga radnog mjesta, Oliver Frljić, Marin Blažević ili netko treći i po kojoj osnovi, nismo dobili. Oliver Frljić nije želio komentirati ništa vezano za riječko Kazalište, a Blažević je rekao da je namjera uvođenja radnog mjesta glavnog dramaturga najavljena i obrazložena u intendantskom programu Olivera Frljića, »koji sam s njim i sastavio upravo u svojstvu prvog suradnika – dramaturga«.

Aktualna događanja u HNK-u Split

Zašto je cijela ta priča, i u kojim segmentima, problematična, probat ćemo pokazati u ovom tekstu, a djelomice je mogu osvijetliti i aktualna događanja u splitskom HNK-u. Zbog slične stvari, naime otkrića da je orkestrirano dogovoreno tzv. uhljebljivanje po prestanku mandata aktualnog šefa Opere Jure Bučevića na mjestu dirigenta, o čemu je pisala Nora Krstulović na portalu Teatar.hr, ostavku je podnijela šefica drame Marina Vujčić, a čini se da se političke, a moguće i sudbene reperkusije te rabote tek očekuju.
Sudska praksa i praksa političkog postupanja oko takvih primjera u Hrvatskoj nisu ujednačene, a ne pomaže ni to što je društvo u osnovi anestezirano od silne korupcije. Pravni stručnjaci koje smo kontaktirali slažu se u ocjeni da je ta rabota nemoralna, a dijelom i nezakonita. Naime sličan osvjedočeni primjer datira iz 2018. godine, kada je na Općinskom sudu u Splitu pravomoćno presuđeno da je članak u ugovoru bivše ravnateljice Parka prirode Lastovsko otočje, po kojem ona nakon smjene ima pravo ostati u Parku na mjestu voditeljice promidžbe i turističke djelatnosti – nevažeći, jer bi takvo ugovoreno zapošljavanje nedopustivo pogodovalo bivšoj ravnateljici. No do spora je došlo zato što je ravnateljica tužila Park Lastovsko otočje, budući da je nova uprava nije željela zaposliti na radnom mjestu koje si je pokušala osigurati, pa bi se to u riječkom slučaju eventualno dogodilo ako novi intendant HNK-a Ivana pl. Zajca ne bi htio zaposliti Marina Blaževića na mjestu glavnoga dramaturga, a ovaj onda zbog toga tužio HNK za nepoštivanje ugovora.

U Blaževićevu slučaju ono što se čini spornim proizlazi i iz specifičnog konteksta. U Tabeli poslova, odnosno Sistematizaciji HNK-a Ivana pl. Zajca, radno mjesto glavnoga dramaturga pojavljuje se 28. listopada 2017. godine, kada ona počinje vrijediti, a kada je Marin Blažević već deset mjeseci intendant Zajca. Toga mjesta u staroj Sistematizaciji nema. Da se o njemu ipak neko dulje vrijeme raspravljalo, kazuje sjednica Kazališnog vijeća od 29. veljače 2016. godine, na kojoj se intendantu (tada još Oliveru Frljiću) nalaže da u Tabelu poslova unese izmjenu o trajanju mandata od dvije godine glavnome dramaturgu. Dakle Kazališnom vijeću, a prema tome očito ni osnivaču Kazališta Gradu Rijeci, nije bilo ništa sporno u vezi s tom odredbom, osim što možemo zaključiti da je prvotna ideja predlagača bila da to radno mjesto nema mandatno ograničenje. No ako je radno mjesto uvedeno, što očito pokazuje da je za njim postojala potreba, zašto na njemu nitko nije zaposlen? Pitamo to i Marina Blaževića.

Blažević ne vidi ništa sporno

– Nitko nije zaposlen na tom radnom mjestu, jer je tadašnji intendant Oliver Frljić već u lipnju 2016. bio na odlasku, a ja sam bio pred preuzimanjem upravljanja kazalištem u svojstvu vršitelja dužnosti intendanta. U riječki HNK došao sam kao teatrolog i dramaturg, izvanredni profesor na Odsjeku za dramaturgiju Akademije dramske umjetnosti, te nisam smatrao potrebnim, a ne smatram niti danas, pored sebe kao dramaturga u privremenoj ulozi intendanta, zaposliti još i »glavnog dramaturga«. Drugim riječima, poslove »glavnog dramaturga« obavljam kao intendant, s obzirom na to da sam i sam dramaturg, pa i profesor dramaturgije. Ako su moje teatrološke i dramaturške kompetencije bile dostatne da budem pročelnikom Odsjeka za dramaturgiju Akademije u Zagrebu, osnivačem dramaturške radne grupe u sklopu svjetske asocijacije Performance Studies International, pa i istraživačem u sklopu post-doktorskog projekta o dramaturgiji koji je stipendirao Fulbright Scholar Program na dvama sveučilištima, Columbia i New York (NYU), bit će da su ta znanja i iskustvo dostatni i za riječki HNK – kaže Blažević, tumačeći dalje da on u svemu tome ne vidi ništa sporno.

– Točno je da se člankom 16. ugovora o radu Kazalište obvezuje sa mnom sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme (dvije godine) za radno mjesto »glavni dramaturg«. Taj je članak, odnosno obaveza Kazališta, bila moj uvjet da uopće preuzmem ulogu intendanta. Na sjednici Kazališnog vijeća na kojoj se već prilikom prvog mandata raspravljalo o članku 16. jasno sam postavio uvjet da se taj članak uvrsti u moj ugovor, ili ću odustati od intendanture. U tome ne nalazim ništa sporno. To se zove – pregovaranje. Svuda u svijetu. Neki su intendanti pregovarali o svojem stanu u Rijeci za trajanja mandata, drugi o ugovorima na neodređeno vrijeme na mjestu šefa-dirigenta, treći su pregovarali o svojoj plaći. Ovo je bio moj jedini uvjet, a Kazališno vijeće ga je prihvatilo, kao što u svakom trenutku aktualni sastav Kazališnog vijeća ili pak Osnivač taj isti ugovor može revidirati, odnosno tražiti da se taj članak ukloni iz ugovora.
U to sam vrijeme bio izvanredni profesor na Odsjeku za dramaturgiju ADU u Zagrebu, s ugovorom na neodređeno vrijeme.

Na Akademiji sam morao dati otkaz, jer nije postojala mogućnost povratka nakon isteka mandata u Rijeci. Drugim riječima, odrekao sam se ugovora na neodređeno vrijeme i, barem privremeno, akademske karijere, zbog ugovora na određeno vrijeme, bilo u ulozi intendanta ili jednom, ako će to meni još tada uopće predstavljati izazov, »glavnog dramaturga«. Volim Rijeku i riječki HNK, ali budala ipak nisam. Ako ovaj Grad i njegovo Kazalište žele imati intendanta moje profesionalne biografije, znanja, ugleda i utjecaja, sigurno ga neće pronaći besposlenog na ulici ili zaposlenog na radnim mjestima nižeg ranga i raspona odgovornosti – kaže Blažević.

Značajne proračunske uštede

Pitali smo intendanta i smatra li moralnim i zakonitim nepopunjavanje radnoga mjesta za kojim očito postoji neka potreba, a za što se zapravo čeka prestanak rada Marina Blaževića kao intendanta, čime bi se stekli uvjeti za popunjavanje toga radnog mjesta. Prema njegovu odgovoru nema u tome ništa nezakonito ili nemoralno.

– Dapače, nepopunjavanjem tog radnog mjesta i činjenicom da kao intendnat obavljam i poslove »glavnog dramaturga« zapravo se ostvaruju značajne proračunske uštede. Raspon mojeg znanja i iskustva, kao i moja radna dinamika, naprosto su takvi da pored intendantskih poslova stižem odraditi i mnoge druge, a ne samo one »glavnog dramaturga« – kaže Blažević, kojega tražimo po mogućnosti i pravno tumačenje opravdanosti njegova zapošljavanja na mjestu glavnoga dramaturga u BILO KOJEM slučaju prestanka rada na mjestu intendanta, što, dakle, može biti i neka ozbiljna povreda Kaznenog i drugih zakona. Intendant nas podsjeća da ni on ni Kazalište nisu dužni novinarima davati pravna tumačenja, no ipak odlučuje pojasniti.

– Takav ugovor nisam potpisao sam sa sobom, niti s tadašnjim gradonačelnikom, nego, kako nalaže Statut, s predsjednikom Kazališnog vijeća (u oba navrata s pokojnim Nenadom Šegvićem), koji potpisuje Ugovor o radu s novim intendantom u ime Kazališnog vijeća. Drugim riječima, da je bilo što u tom ugovoru ili s tim konkretnim člankom bilo sporno, o tome bi tadašnje Kazališno vijeće i njegova predsjednika bile dužne upozoriti pravne službe, odnosno instance ustanove (Kazališta) i osnivača (Grada). Ako je u međuvremenu nešto s ugovorom ili konkretnim člankom postalo sporno, na Kazališnom je vijeću da intervenira. Zakon o kazalištima propisuje jasnu diobu ovlasti i odgovornosti između kazališnog vijeća, intendanta i osnivača – kaže Blažević.

Izmjene pravnih akata

Nije u javnoj ustanovi u kulturi jednostavno tražiti novo radno mjesto, s obzirom na procedure i akte koje donosi osnivač, u slučaju HNK-a Ivana pl. Zajca Grad Rijeka. Nije, doduše, jednostavno ni utvrditi je li neko radno mjesto novo ili staro. Zato to i pitamo Blaževića u vezi s radnim mjestom glavnog dramaturga, koji odgovara da ne razumije pitanje: »Ono je i novo i staro, ovisno o tome kako se gleda.«
E pa baš to kako se gleda je dosta važno.

Kod izmjena pravnih akata, pa i zakona na najvišim razinama, svjedočimo postupcima koji površnim promatračima promiču kao kozmetičke izmjene. Takvom bi se na prvu mogla činiti i Izmjena i dopuna Pravilnika o radu HNK-a Ivana pl. Zajca od 24. srpnja 2020. godine, no ona to nikako nije. Početak Članka 9. Pravilnika do izmjene je glasio: »O zasnivanju i prestanku radnog odnosa s radnikom Kazalište je dužno obavijestiti osnivača i radničko vijeće, odnosno sindikalne povjerenike. Kada se ukaže potreba za zasnivanjem radnog odnosa s novim radnikom, Kazalište je dužno ishoditi prethodnu pisanu suglasnost od Grada Rijeke.« Početak Članka 9. nakon izmjena sada glasi: »O zasnivanju i prestanku radnog odnosa s radnikom Kazalište je dužno obavijestiti radničko vijeće, odnosno sindikalne povjerenike. Kada se ukaže potreba za zasnivanjem radnog odnosa s novim radnikom, Kazalište je dužno ishoditi prethodnu pisanu suglasnost od Grada Rijeke, ako novim zapošljavanjem Kazalište prelazi iznos sredstava za plaće osiguran financijskim planom ili ako se prvi put zasniva radni odnos za novo radno mjesto.«

Onima kojima je i sada promaklo što se tu ključno, a nikako kozmetički dogodilo, valja istaknuti da je jednim potezom izbrisana obaveza Marina Blaževića ne samo da obavijesti Osnivača, Grad Rijeku, o novim zapošljavanjima ili otkazima radnicima, nego i obaveza ishođenja dozvole Osnivača za takvo što. Dakako, ako sve štima u financijskom smislu, jer novci koje Grad odvaja za Kazalište su zadani i s time intendant nema ništa (odnosno ima onoliko koliko ima političkog utjecaja), i – »ako se prvi put zasniva radni odnos za novo radno mjesto«. Zato je važno je li radno mjesto glavnog dramaturga staro ili novo. Je li staro zato što postoji od 2017. godine ili je novo zato što nitko na njemu nije zaposlen? Ako je staro, prema aktulnom Pravilniku o radu ni Blažević ni Kazalište ne moraju čak ni obavijestiti Osnivača o zapošljavanju Blaževića na mjestu glavnoga dramaturga, a nekmoli tražiti od Osnivača dopuštenje.

Financijska stavka

Za nastavak ove priče poslali smo upit gradonačelniku Rijeke Marku Filipoviću je li mu to u redu, kao i pitanje je li općenito moralno i opravdano postupanje prema stavci u ugovoru Marina Blaževića koja mu omogućuje zapošljavanje na mjestu glavnoga dramaturga, s obzirom na pitanje nejednakosti šansi u javnoj ustanovi.

A da je to problematično, pokazuje i nesukladnost rečene stavke u ugovoru s osnovnim dokumentom Kazališta, njegovim Statutom. Naime u Članku 52. piše da kazališni umjetnici zasnivaju radni odnos po pozivu ili na temelju javnog natječaja. Dakle opciju po kojoj je neko mjesto unaprijed osigurano, Statut ne predviđa. Tehnički, lupamo, i to Marin Blažević može razriješiti sebi u korist tako da kao intendant Marin Blažević pozove dramaturga Marina Blaževića da bude glavni dramaturg. Pa ako i zvuči bizarno, podsjećamo, u Hrvatskoj smo i sve je moguće.

Ni financijska stavka zapošljavanja Marina Blaževića na mjestu glavnoga dramaturga nije mala, jer koeficijent prema kojem se izračunava plaća je iznimno visok (2,50) te se prema navodima iz Sistematizacije slobodno može reći da je po pitanju funkcioniranja kuće u kreativnom segmentu glavni dramatrug potencijalno i mali intendant, ili intendant iz sjene. S obzirom na to zanimalo nas je i kako će Kazalište osigurati plaću za glavnoga dramaturga pa to pitamo Blaževića.
– Ne morate brinuti o tome. Namjera mi je kandidirati se za još barem tri intendantska mandata, pa tako skoro neće biti potrebe za osiguravanjem plaće za »glavnog dramaturga«. Naravno, do isteka mojeg petog mandata sva kazališna vijeća i sve političke opcije koje će zavladati Gradom mogu utjecati na mijenjanje sistematizacije i članaka ugovora sa mnom, kao što su mogli i sa svim prijašnjim i budućim intendantima – zaključuje Blažević.