U Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka održano je predstavljanje knjige »Kosine« Branimira Dropuljića, zbirke poezije koja je dobila Književnu nagradu »Drago Gervais« 2019. godine. Uz novog pjesničkog laureata, o nagrađenoj zbirci govorila je i njezina urednica, inače istaknuta autorica mlađe generacije pisaca, književnica Monika Herceg putem Zoom projekcije, a prisutnima se obratio i ravnatelj Gradske knjižnice Rijeka Niko Cvjetković, dok je cijeli susret moderirala djelatnica Ogranka Trsat.

Kako je autor Branimir Dropuljić istaknuo, s Monikom Herceg povezao se prije natječaja kad su međusobno čitali svoje rukopise, a na njezin nagovor, nakon što je uočila potencijal njegovih pjesama, prijavio se na natječaj za nagradu »Drago Gervais«.

– S obzirom na lockdown i pandemiju, rad na objavljivanju rukopisa, odnosno zbirke pjesama, bio je znatno otežan. Uz obiteljsku situaciju, radio sam i na manjim izmjenama, a koje su došle kao rezultat, odnosno nakon sugestije urednice Herceg, pojasnio je Dropuljić, pritom nadodajući kako mijenjanje nekih pjesama koje su napisane puno ranije i koje su srasle s njime nije bilo nimalo lako, stoga prilikom izmjena »treba nadići vlastiti ego«.

Forma čistog jezika

Urednica knjige »Kosine« Monika Herceg u svojem se obraćanju osvrnula na cijeli proces rada na objavljivanju zbirke, no i na sam stil pisanja novog pjesničkog laureata.

– Stil kojim Branimir Dropuljić piše okarakterizirala bih kao formu čistog jezika s jasnim izrazom i pozadinom, s ponekim ludističkim elementom. Teški trenuci predstavljeni su čitatelju na zanimljiv način.

S obzirom na formalno obrazovanje autora, vidi se i poveznica egzaktnih znanosti i njegove poezije, u leksičkom smislu ponegdje, primjerice kod riječi transformator ili okretaji motora i slično, no i u skladnoj arhitekturi u kojoj nema viškova.

Iako se pjesme čine razasute, one imaju svoju jezgru, a imaginacija je svakako dio zbirke i pjesama. Zbirka donosi i nešto inovativno; smjer koji nama nedostaje u poeziji i koji teži prekidanju mrtvačke ozbiljnosti – s jedne strane humorističan, a s druge, opet, začudan.

Autor je, pak, za svoju poeziju rekao kako smatra da ona ne smije biti potpuno dorečena, gdjekad mora biti pasivna u formi i ne izreći u potpunosti stavove, već prigušeno ili tinjajuće. Tako možemo govoriti o pasivnim trenucima koji imaju potencijal prijenosa informacije i/ili osjećaja na čitatelja.

Naravno, ni njegove poezije ne bi bilo da ne čita druge autore, podjednako mlađe i starije, a na njega je, kako sam kaže, možda najviše utjecao Alen Brlek. Nadalje, Dropuljić se osvrnuo i na odnos poezije i proze te činjenicu da je na natječaju za nagradu »Drago Gervais« pobijedila poezija dvoje autora – njegova i ona Marije Trinajstić (»Cimbuja«). Osim toga, prokomentirao je i ulogu društvenih mreža u promociji poezije.

Poezija nosi moć pobune

– Poezija je moćan format, no ima tendenciju biti manje primijećena, u odnosu na roman, pa mi je zato drago da je na natječaju pobijedila upravo poezija, što se može smatrati dodatnom pobjedom poezije nad prozom.

Što se tiče poezije i društvenih mreža, čini mi se da se poezija afirmirala kao popularan format, posebice u današnje užurbano vrijeme kad ljudi nemaju previše vremena čitati duže forme, tj. romane.

Kraća forma, poput kratke priče, također dobiva sve više na značaju, no ne znači samo zbog manjeg opsega, već je moguće i da se većina onih koji tek počinju pisati ipak bolje snalazi s nečim kraćim kao što je poezija ili kratka priča.

Urednica i autor također su se raspravljački osvrnuli na mogućnosti (današnje) tehnologije i prevagu tehnologije nad poezijom, odnosno na pitanje može li tehnologija zamijeniti poeziju i čovjeka.

Kako su zaključili, bez obzira na svu mogućnost tehnologije, čovjeka će, ipak, teško zamijeniti stroj. Poezija je, dakako, uvijek aktualna i odnosi se na relevatna zbivanja.

– S obzirom na slobodu poezije te njezinu kritiku nečeg trenutnog, jasno je kako ona nosi moć pobune. Uostalom, svi pjesnici imali su razne načine pobune, pojasnili su.

Između ostalog, autor je pročitao i pjesme »Zid«, »Moj«, »Sok od maline«, »Lice« iz nagrađene zbirke »Kosine«. Na samome kraju ravnatelj GKR-a Niko Cvjetković čestitao je autoru na dobivenoj nagradi i zbirci pjesama, koju je nazvao »spontanom i zanimljivom« u ovim neobičnim vremenima.

U ime Gradske knjižnice koja je izdavač knjige, svim prisutnima objavio je kako dobivaju svoj primjerak zbirke koju je potom autor potpisao.

O autoru i nagradi

Branimir Dropuljić diplomirao je i doktorirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. U znanstvenome radu bavi se analizom govora i afektivnog računarstva te je autor preko dvadeset znanstvenih radova.

Pjesme su mu objavljenje u Poeziji, Riječima, Libri Liberi, Stranama, Quorumu i drugim časopisima i portalima. U 2019. godini, osim nagrade »Drago Gervais« za najbolje neobjavljeno književno djelo, dobio je i nagradu Ulaznica 2019 za poeziju.

Stručno prosudbeno povjerenstvo za nagradu »Drago Gervais« 2019. godine odlučilo je o dodjeli nagrade za najbolje neobjavljeno književno djelo, i to u sastavu: predsjednik Aleksandar Mijatović, Darija Žilić, Ivica Prtenjača, Vlado Simcich i Milorad Stojević.

Nagrada »Drago Gervais« utemeljena je 1961. godine u počast književniku Dragi Gervaisu čije su ime i djelo znak riječkog kulturnog podneblja. Nagrada se dodjeljuje za najbolje književno djelo i za najbolje književno djelo na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika, s ciljem poticanja književnog stvaralaštva, ucrtavanja Rijeke kao (multi)kulturnog središta i jačanja riječkih književnih spona s onim nacionalnim.