Pod vedrim nebom iznad Ljetnog Art-kina večeras se razgovaralo o filmu i filmskoj kritici, i to u kontekstu te kroz medij rubešijane, pisane riječi Dragana Rubeše, dugogodišnjeg filmskog kritičara Novog lista koji je punih trinaest godina pisao mjesečne najave za filmske programe Art-kina.

Bio je to samo jedan vid njegova učešća u radu kina kojem je bio i jedan od utemeljitelja, a kao hommage njegovom doprinosu nastala je knjiga „Šifra: Rubeša (Sabrani tekstove Dragana Rubeše pisani za Art-kino)“.

Knjigu koja na jednom mjestu nastoji očuvati vidljivi dio Rubešina doprinosa predstavile su suurednice Tanja Vrvilo te filmska kritičarka i urednica filmske edicije HFS-a Diane Nenadić uz moderaciju kulturnog kroničara i filmskog kritičara Novog lista Ervina Pavlekovića.

Kako je u uvodu istaknula ravnateljica Art-Kina Slobodanka Mišković, Rubeša je kroz 13 godina za kino napisao preko 150 mjesečnih filmskih najava koje su u ovoj knjizi okupili na jedno mjesto.

Iako su filmske najave naizgled neslobodna forma, kako su se složili večerašnji govornici, Rubeša je u tekstovima kondenzirao bogato gledalačko i kritičarsko iskustvo.

Vrvilo je naglasila kako je time i ova knjiga inventarij psihodelije filmskih programa, blago za buduću filmofiliju i filmologe koji se bave filmskim kustostvom.

– Osim što je svaki tekst ispunjen dvostrukošću, onim programom koji se mogao vidjeti i onim filmovima koji su mutirali u druge filmove, druga književna djela i glazbu, ovo znanje koje proizlazi iz svakog teksta je nevjerojatan zalog za buduće filmologe i filmske kustose – na koji način da pristupe, ne samo filmskoj kritici, već i radu na programima – objasnila je Vrvilo te kazala kako je Rubeša u svojim tekstovima o filmu o kojem govori tkao dijalog sa svjetskom filmologijom i naslovima za koje mnogi nisu nikada ni čuli.

Kako je Rubeša stvorio specifičan stil pisanja, rubešijanu, punu neologizama i humora, u uvodnom tekstu knjige Vrvilo je žonglirala pojmovima koje su karakterizirale njegove tekstove. Iako kultni i sada u fizičkom izdanju ovjekovječeni, Rubešini tekstovi u kontekstu današnjeg tržišta ipak su, kako Vrvilo ističe, efemerni, kao i mnogi filmovi o kojima je pisao.

– Te efemerne politike prožimaju svaki Draganov tekst i njegov način života, rada i mišljenja te da je to s njime utkano u cijelo kino koje je oživjelo ono što je bilo namijenjeno tome da prođe i propadne, a to je ova knjiga – objasnila je Vrvilo.

Nenadić je naglasila specifičnost Rubešinog rada u kontekstu njegova fokusa na rubne kinematografije i nepoznate autore, no da se upravo iz ove knjige vidi kako mu ništa nije bilo strano – tu su Tajland i Filipini, ali i riječki autori, čak i amateri.

– Nije puno pisao o efemernim pojavama koje nisu iz tog svjetskog Panteona, ali ih svakako nije preskakao i nastojao ih je uključiti u svoje tekstove i središnju misao bez obzira na to što je program o kojemu je pisao bio zadan – rekla je Nenadić te dodala kako je ljudima približio upravo kinematografije poput azijske, a bio je jedan od prvih koji je o njoj pisao.

– Rubeša je time donosio i neke nove politike poput politika identiteta i tijela, ističe se i politički nekorektan jezik koji nam je nametnut, a koji je on nastojao denaturalizirati te to radi vrlo šarmantno – zaključila je Nenadić i naglasila kako je za njegove tekstove nerijetko potrebna i šifra za čitanje, referirajući se na Rubešin način pozivanja na gledanje filmova korištenjem svojevrsne poštapalice, odnosno šifre.

Nakon predstavljanja knjige prikazan je film tajlandskog redatelja Apichatponga Weerasethakula „Ujak Boonmee prisjeća se svojih bivših života“, jedan od brojnih o kojima je Rubeša pisao.