Mjesec hrvatskog jezika

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje: “Bunjevački govor staviti na listu nematerijalne kulturne baštine RH”

Dorotea Prpić

Dr. Mirjana Crnić Novosel, Željko Jozić i dr. Ivana Kurtović Budja / D. PRPIĆ

Dr. Mirjana Crnić Novosel, Željko Jozić i dr. Ivana Kurtović Budja / D. PRPIĆ

Potpuno smo svjesni da se na govornike bunjevačkog govora u posljednjih tridesetak godina čini pritisak da se izjašnjavaju kao navodno pripadnici neke autohtone jezične manjine, odnosno da oni nisu Hrvati. – rekao je ravnatelj Instituta Željko Jozić



SENJ – U organizaciji Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje jučer je u Gradskome muzeju Senj održana konferencija za medije. Povod je bio završetak Mjeseca hrvatskoga jezika, ali i objava prijedloga da se bunjevački govor proglasi nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Uz ravnatelja Instituta Željka Jozića, sudjelovale su i voditeljica Podružnice Instituta u Rijeci dr. Mirjana Crnić Novosel i voditeljica Odjela za dijalektologiju u Institutu dr. Ivana Kurtović Budja.


– Danas je 17. ožujka i na taj dan prije 54 godine objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koja je jedan od temeljaca modernoga suvremenog hrvatskog jezika i krik za samostalnost hrvatskog jezika u onim vremenima u kojima nije bilo uputno govoriti da je hrvatski jezik samostalan, samobitan i samosvoj. Podsjećamo da je od 2013. godine hrvatski jezik 24. službeni jezik Europske unije, što je jedno od najvećih priznanja hrvatskomu jeziku.


I to je bio jedan od razloga što je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, središnja nacionalna ustanova za proučavanje i normiranje hrvatskoga jezika, 2014. pokrenuo redovitu godišnju manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika koji počima 21. veljače i traje do 17. ožujka, datuma kada je u kulturnom časopisu Telegram objavljena Deklaracija. Sve to s ciljem kako bismo govornike hrvatskog jezika senzibilizirali, da budu svjesni vrijednosti i ljepote svoga jezika, da ga čuvaju i njeguju – rekao je Jozić i dodao da se svake godine Mjesec hrvatskoga jezika obilježava raznim radionicama, predavanjima, danima otvorenih vrata…


Digitalne platforme




Ove su se godine zbog epidemioloških mjera odlučili na predavanja putem digitalnih platformi. Tako je primjerice organiziran virtualni sat hrvatskoga jezika, pozvane su bile sve osnovne i srednje škole u RH i šire te se pokazalo da je taj poziv naišao na sjajan odjek. Odrađeno je više od 80 predavanja, čime je obuhvaćeno više od 2.500 školske djece i iz Hrvatske i izvan Hrvatske gdje se hrvatski jezik proučava.


Senj su za obilježavanje završetka Mjeseca hrvatskog jezika odabrali zbog stalnog postava »Etnografska zbirka Bunjevci« u Gradskome muzeju Senj kako bi govornicima hrvatskog jezika u zemlji i izvan nje, ali i stručnjacima i drugima pokazali i dokazali da su bunjevački govori autohtoni hrvatski, koji svoje podrijetlo vuku iz zapadne Hercegovine, iz zaleđa Dalmacije, a koji su se zbog prodora Osmanlija raselili pa su u 17. stoljeću došli u primorski i lički kraj i u Gorski kotar, a dobar dio njih otišao je i u podunavski kraj, u Bački dio Panonije, u sjevernu i južnu Bačku, u Mađarsku i u Vojvodinu.


– Ti su govori prisutni i dandanas, vrlo su živi. Budući da je vrlo aktualna situacija s bunjevačkim govorom u Vojvodini gdje se bunjevački govor počinje proglašavati službenim jezikom, odnosno jezikom koji je nehrvatski, smatramo to povijesnom krivotvorinom. Isključivo s jezikoslovne, znanstvene perspektive možemo reći da je riječ o tradicionalnom hrvatskom govoru. O tome postoje brojni zapisi i o tome govore svi hrvatski jezikoslovci i svjetski jezikoslovci slavisti, ali naravno i vodeći srpski jezikoslovci nikada nisu dovodili u pitanje hrvatsko podrijetlo bunjevačkoga govora – naglasio je Jozić.


Ugroza bunjevačkoga govora u Vojvodini

O situaciji s bunjevačkim govorom u Vojvodini i prijedlogom da se upravo sada bunjevački govor proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom, ravnatelj Jozić je rekao:


– Potpuno smo svjesni da se na govornike bunjevačkog govora u posljednjih tridesetak godina čini pritisak da se izjašnjavaju kao navodno pripadnici neke autohtone jezične manjine, odnosno da oni nisu Hrvati. To je potpuno neodrživa teza jer autohtono znači da je riječ o starosjedilačkim govorima, a bunjevački govori u Vojvodini nikako nisu starosjedilački, nego doseljenički jer su Bunjevci ondje došli u drugoj polovici 17. st. Mi kao znanstvena institucija već smo se o tome oglasili i dali svoje mišljenje, a ovim prijedlogom da se bunjevački govor proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom želimo pokazati koliko nam je stalo do tih govora. Ako se Bunjevci nisu odrekli svog govora u proteklih 400 godina i zadržali ga bez obzira na razne pritiske, mislim da je sasvim ispravno da nam je s naše jezikoslovne strane dužnost zaštititi ga, posebno ako dolazi do neke izvanjske ugroze tog govora.

Govor mještana Liča


O bunjevačkom govoru u Gorskom kotaru govorila je dr. Mirjana Crnić Novosel, koja je u svojoj doktorskoj disertaciji obrađivala upravo bunjevački govor, odnosno ikavske i štokavske govore u Gorskom kotaru. Istaknula je da je jedan od glavnih predstavnika primorsko-ličkog ogranka bunjevačkih govora upravo govor mještana naselja Liča u Gorskom kotaru i to kao izolirani primjer svog okružja kao jedini štokavski govor, što je obilježje svih bunjevačkih govora.


– Istraživanja pokazuju da su Bunjevci u Lič došli iz sjeverne Dalmacije, isto kao i Bunjevci u senjskom i novljanskom zaleđu i dalje u nekoliko mjesta u Lici. I pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu te svi imaju temeljne novoštokavske ikavske značajke, što stanovnici Liča potvrđuju i danas te čuvaju taj svoj govor, a da ga nisu znatnije mijenjali i na to su jako ponosni – rekla je dr. Mirjana Crnić Novosel.


– Dosad provedena istraživanja pokazuju sličnosti između svih bunjevačkih govora i one se vide na jezičnoj razini. Samo istraživanjem i kulturnim pristupom možemo učiniti ono što je važno za lokalni identitet, a naravno i za nacionalni – istaknula je dr. Ivana Kurtović Budja.


– Kao važan čin pomoći bunjevačkom govoru, a time i svim Bunjevcima u RH i izvan zemlje, odlučili smo od Ministarstva kulture RH zatražiti da se bunjevački govor stavi na listu nematerijalne kulturne baštine RH jer smatramo da je itekako važno da se bunjevački govor dodatno zaštiti i da se osvijesti činjenica pripadnosti bunjevačkoga govora matici hrvatskoga jezika – zaključio je Jozić.