NOVI VINODOLSKI

U Galeriji Turnac otvorena izložba morskih motiva »Slana«, autorice Jadranke Lacković

Ervin Pavleković

Jadranka Lacković i Katerina Jovanović Foto: N. BLAGOJEVIĆ

Jadranka Lacković i Katerina Jovanović Foto: N. BLAGOJEVIĆ

Odmičući se od klasičnog slikarstva, Lacković razvija sofisticirani sustav materijalizirajući radove kroz kombinirane tehnike tuša, ugljena, soli, akrila, pastela i krede te nas bez zadrške uvodi u prostor svojih ideja



NOVI VINODOLSKI – Radovima okupljenim izložbom upečatljiva i jednostavna naziva, »Slana«, koja je otvorena u Galeriji Turnac u Novom Vinodolskom, autorica Jadranka Lacković tehnikama ugljena, soli, akrila, pastela, krede i tuša približava gledatelju svijet zadivljujući morske faune, te ujedno uvodi u vlastiti prostor promišljanja o onome što je dio našega velikog ekosustava.


Specifičan umjetnički jezik


Riječima kustosice i voditeljice Galerije Turnac, Katerine Jovanović, radi se o autorici koja je na riječkoj umjetničkoj sceni stasala početkom dvijetisućitih godina, te do danas razvija specifičan umjetnički jezik, prepoznat i na lokalnoj i na međunarodnoj sceni, koji je započet istraživanjem industrijskog dizajna i medija grafike, kao i, uz alter ego Ojo Magico, muralističkih oslika.





– Novootvorenom izložbom »Slana« autorica pak zaokuplja našu podsvijest otkrivajući nam magično-inspirativni svijet podpovršinske morske faune. Monokromna platna otklanjaju svaku banalnost prikaza rabeći crnu odmjereno i promišljeno, a istovremeno gradi meditativne slikarske kompozicije koje nejednakim dimenzijama pojačavaju nesmetanu igru zamrznutu u svakom pojedinom kadru. Odmičući se od klasičnog slikarstva, Lacković razvija sofisticirani sustav materijalizirajući radove kroz kombinirane tehnike tuša, ugljena, soli, akrila, pastela i krede. Stvarajući seriju radova, umjetnica nas bez zadrške uvodi u svoj intimni prostor ideja, motiva, frustracija i fascinacija. More je njezino nepresušno vrelo, stoga ne čudi da »mala od nevere« (kako joj lokalci tepaju od milja) vlastita emocionalna stanja filtrira kroz opservaciju morske površine, govori Jovanović.


Tehnika laviranog tuša


Sama umjetnica istaknula je kako su radovi izloženi u Galeriji Turnac dio njezina višegodišnjeg istraživanja i kreiranja morskih motiva u tehnici laviranog tuša radnog naziva »tuš, sol i more«, započetog početkom 2021. godine.


– Tuš razrjeđujem isključivo morskom vodom, a u procesu crtanja koristim i morsku sol, koja prilikom sušenja ostavlja meni veoma zanimljive uzorke na papiru. Izrada svakog od predstavljenih radova dug je proces sačinjen od brojnih »brzih« trenutaka, naime tehnika laviranog tuša zahtijeva brze, kontrolirane i samouvjerene poteze kistom ili perom. U početku, kada je ispred mene samo bijeli papir, slobodnim potezima nanosim tuš, rijedim ga morskom vodom i »solim«, te s vremenom u tim mrljama počinjem vidjeti oblike koje uz pomoć pera i preciznih linija naglašavam i činim vidljivi(ji)m.



Iako neki radovi izgledaju realistično nacrtani, u stvaranju mi nije bitna enciklopedijska točnost prikazanog morskog bića, već kreativna igra stvaranja s morem. U ovom našem hiperubrzanom svijetu, gdje informaciju i konačne rezultate želimo odmah, odlučila sam usporiti i dopustiti si stvarati na način da ne mogu u potpunosti kontrolirati proces, jer je potrebno vrijeme kako bi se svi slojevi crteža razlili, presložili i spojili u konačnu cjelinu, objašnjava Lacković proces nastanka svojih radova.


Različita morska bića


More, naglašava Jovanović, autorici je »reminiscencija na neka prošla vremena, ali i kreator novih impresija«. Različita »morska bića, zamrznuta krupnim kadrom, odaju minuciozne poteze pročišćenih linija moćnog crnog pigmenta, dok istovremeno djeluju poput otisnutih grafičkih listova«. Tako, primjerice, »hobotnice, morskog konjica, rakove i ribe svih vrsta umjetnica ne razrađuje do prirodnog realiteta, već dopušta morskoj vodi da svojim procesima dovrši kompoziciju«.


– U crtačkom smislu, riječ je o izuzetnom talentu koji se manifestira u transparentnim perajama riba, anatomiji glave i tijela na razini enciklopedijskog prikaza, mjehurićima zraka oblikovanima nekontroliranim djelovanjem koji lelujaju u pozadini dočaravajući nam različite stadije mora, tankim obrisnim linijama u rasponu rijetko-gusto, a sve upotpunjeno tajnim sastojkom koji Lacković koristi sada već kao zaštitni znak – soli. Sitno površinsko blještavilo raspršeno je poput ukrasnih perlica čitavom površinom platna i papira, negdje u debljem, a negdje u tanjem nanosu mijenjajući ton i teksturu rada. Osušena morska voda filtrira nježne šljokice ostavljajući »fleke« koje prikazane morske životinje smješta u njihov prirodni okoliš. Miris soli na vjetru, koži, odjeći, spontanost tehnike kojom tretira slikarsku površinu, dopuštajući neočekivane slane efekte, Lacković koristi kao slikarsku tehniku kojom zaključava inspiraciju kroz slikocrtačke zapise. Onaj tračak modre plave nazire se i pronalazi svoj put kroz sivilo crne i time budi životnu nadu i želju za umjetničkom kreacijom i zaronom u nova stanja, tumači Jovanović.