Nakon premijernog prikazivanja na Pulskom filmskom festivalu, zatim festivalu u Sarajevu, Zagrebu, na red je došla i riječka promocija filma „Samo kad se smijem“ redateljice i koscenaristice Vanje Juranić koja se održala u riječkome Art-kinu, uz gostovanje producentice Ane Grbac te glumaca Tihane Lazović i Slavka Sobina.

U razgovoru nakon projekcije filma filmska se ekipa, odgovarajući na pitanja ravnateljice Art-kina Slobodanke Mišković, osvrnula na rad na filmu, kako su se pripremali za uloge te na važnost filma u kontekstu uvijek aktualne problematike nasilja.

Sobin je kazao kako su mu od samih scena nasilje jezivije su neke sitnice koje su zapravo korijeni nasilja, na što se nadovezala Lazović, istaknuvši kako je redateljice nježno i inteligentno pristupila ovoj temi, pa je prikazana pozadinska slika nasilja. U tom smislu, i redateljica je, ne bi li dobila širu sliku o samoj problematici, istraživala, čitala i prikupljala informacije o raznim slučajevima nasilja, s ciljem da što vjernije prikaže ovu priču koja definitivno rezonira s publikom.

Na pitanje mogu li filmovi i umjetnička djela mijenjati svijet, Sobin je kazao kako ne može svaki, no akteri u svijetu umjetnosti moraju težiti takvim projektima koji liječe i osnažuju ljude, jer imaju prilike prenositi neke vrijednosti.

Što se tiče naziva filma, redateljica je naglasila da se zbog frustracije i ljutnje odlučila upravo na ovakav film, a sam naslov proizašao je iz činjenice i(li) trenutka kad joj je poznanica, govoreći o svojem stanju nakon gubitka supruga, rekla da je sve u redu, boli je jedino kad se smije.

Koliko je publika prihvatila ovaj težak film najbolje svjedoči i njezino uključivanje u razgovor s filmskom ekipom, pa je svu problematiku i svu težinu i filma i sveprisutnog nasilja najbolje ocrtalo upravo pitanje iz publike – kako je Ana Magaš, je li dobro?

Emotivna priča redateljice Juranić o rodno uvjetovanom nasilju, inspirirana istinitim događajima iz hrvatskih crnih kronika, privukla je veliku pažnju publike na festivalima u Sarajevu i Puli, gdje je glavna glumica Tihana Lazović osvojila Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu, a film Nagradu Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača.

Drama „Samo kad se smijem“ prati život 28-godišnje Tine (Tihana Lazović), koja u jednom dalmatinskom gradu naizgled vodi idilični život. Dok njezin suprug Frane (Slavko Sobin) zarađuje, ona kao kućanica brine za šestogodišnju kćer. No, njihov odnos počinje se mijenjati kada Tina izrazi želju da završi fakultet koji je napustila zbog trudnoće. Unatoč prvotnom pristanku i podršci, Frane počinje pokazivati negodovanje koje se na početku svodi na sitne sabotaže. S vremenom, sukobi postaju sve češći, a svađe sve nasilnije.

Kako je još u Puli u povodu svjetske premijere filma kazala redateljica Juranić, Film „Samo kad se smijem“ je univerzalna priča o ženi koja je ostala zarobljena u patrijarhalnoj sredini i nasilnom braku. No, iako je žrtva, glavna protagonistica filma je aktivna i bori se da promijeni situaciju. Nedavno, na zagrebačkoj premijeri, Juranić je istaknula kako je cijela ekipa film radila s velikom odgovornošću, jer je tema filma mučna i teška, no ona o kojoj moramo početi o njoj otvoreno razgovarati.

Kako sam još u kritici za naš list istaknuo, „svojim ulogama supružnika Lazović i Sobin uspjeli su realistično dati prikaz obiteljskih odnosa, kao što je i cjelokupna glumačka postava uspjela dati prikaz patologije društvenih odnosa. Iznimnim glumačkim ostvarenjima Lazović i Sobin definirali su poziciju i ulogu žene, time i muškarca u društvu danas, definiciju nasilja i propuste u djelovanju glede njegova sprječavanja, kao i kritiku pravosudnoga sustava. Film ‘Samo kad se smijem’ izniman je i realističan prikaz obiteljskih odnosa, psihologije i geneze nasilja s njegovim posljedicama, kritičko portretiranje uloge i pozicije žene u (južnjačkim) konturama patrijarhalnog društva ili jednostavno šokatna priča o posljedicama nasilja koje još uvijek uzimamo zdravo za gotovo, sve dok se ne dogodi i – nama“.

Uz Tihanu Lazović i Slavka Sobina, u glumačkoj ekipi filma su i Jasna Đuričić, Elodie Paleka, Marina Redžepović, Stojan Matavulj, Stipe Radoja, Nadine Mičić, Iva Jerković, Ivan Čuić, Filip Radoš, Gloria Dubelj, Mirela Brekalo, Maruška Aras i Aneta Grabovac. Redateljica Vanja Juranić ujedno je i montirala film, a scenarij je napisala zajedno s Elmom Tataragić. Direktor fotografije je Danko Vučinović, kostimografkinja Lidija Sertić, a skladateljica Janja Lončar.

„Samo kad se smijem“ producirao je Maxima film, dok je srbijanski koproducent Biberche productions s producenticom Nikolinom Vučetić Zečević. Proizvodnju filma podržao je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC).