RIJEKA – Ivana Peranić, umjetnička voditeljica Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta – KRILA i začetnica te umjetnička direktorica festivala TranziT, najavljuje drugo izdanje europskog festivala suvremenih kazališnih praksi, koji donosi niz događanja od lipnja do rujna ove godine. Festival počinje 26. i 27. lipnja vokalnom radionicom »Glas otpuštanja« i javnom prezentacijom »Nox« Brú Theatrea iz irskog Galwaya, u suradnji s nezavisnom kazališnom umjetnicom Juliannom Bloodgood (SAD/Poljska). Ivanu Peranić pitamo kako je i s kojim ciljem pokrenut festival TranziT i čime se bavi?

– Festival je zamišljen kao višemjesečni program, koji je usmjeren na suvremenu nezavisnu europsku produkciju s fokusom na istraživanje novih pristupa razvoju kazališne publike, a na način da se koriste kreativni i inovativni potencijali suvremenih kazališnih praksi. U današnjem vremenu koronavirusa, mislim da je potencijal takvih praksi još izraženiji i važniji, a navest ću samo neke odlike kao što su manji formati događanja, izvedbe na otvorenom ili specifičnim lokacijama te eksperimentalnost formi i relevantnost sadržaja koji rezoniraju sa suvremenom publikom. Cilj festivala je promovirati i podržati europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike te mala nezavisna kazališta koja predstavljaju izvaninstitucionalni marginalizirani kulturni i umjetnički sektor.

Kreiranje programa

Što biste izdvojili iz ovogodišnjeg izdanja festivala? Čime ste se vodili u kreiranju programa?

– Izdvojila bih prije svega iznimnu kvalitetu i autorsku umjetničku osobnost europskih umjetnika koji nam dolaze i to mi je bila glavna nit vodilja u kreiranju programa. Tako festival otvara vokalna radionica Julianne Bloodgood, čiji rad uključuje antropološka istraživanja izvedbe i puno putovanja u potrazi za različitim kulturološkim perspektivama tijela, glasa i rituala izvedbe. Julianna je cijelo jedno desetljeće radila s višestruko nagrađivanom i svjetski poznatom poljskom kazališnom skupinom Song of the Goat Theatre (Teatr Piesn Kozla) i ima više od 20 godina iskustva u praksama plesa i pokreta, a nastupa, podučava i istražuje na globalnoj razini.

Zatim je tu James Riordan s radom u nastajanju »Nox«, trenutno jedan od najperspektivnijih i najproduktivnijih irskih izvedbenih umjetnika mlađe generacije koji slobodno pliva u interdisciplinarnosti suvremenih kazališnih praksi, radi dvojezično na engleskom i gaelskom jeziku, te široko surađuje s brojnim umjetnicima i neumjetnicima različite dobi i backgrounda. U srpnju nas očekuje radionica fizičkog kazališta Oscara Valsecchija sa suradnicom Sannom Toivanen. Oscar Valsecchi (Italija/Španjolska) je glumac, redatelj i edukator sa specijalizacijom za scenski pokret, dramsku korporalnu mimu i fizičko kazalište. Oscar radi s ljudima koji dolaze iz različitih umjetničkih usmjerenja, kao što su klasično kazalište, fizičko kazalište, cirkus, glazba i ples. Kao stručnjak za scenski pokret usko surađuje i s renomiranim španjolskim glumcem i redateljem Lluisom Homarom u kazalištu i na filmu.

Komedija o stagnaciji

Sanna Toivanen (Finska/Španjolska) je finska umjetnica koja živi i radi u Barceloni i trenutačno radi kao glumica na predstavi fizičkog kazališta »Manes« svjetski poznate kazališne skupine La Fura Dels Baus. U kolovozu gledat ćemo »ISTO« – stand-up komediju o stagnaciji Christine Lederhaas i Johannesa Schrettlea. Christina Lederhaas (Austrija) izvođačica je koja radi na povezivanju humora i plesa. Nastupa, koreografira i režira s profesionalcima i neprofesionalcima. Završila je magisterij izvedbenih umjetnosti na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu, a svoj rad na izražavanju tijelom i pokretom pojačala je surađujući s Théâtre de l’Ange Fou u Londonu i Laboratorio Permanente di Ricerca sull’Arte dell’Attore u Torinu. Johannes Schrettle (Austrija) radi kao slobodni pisac, prevoditelj, izvođač i redatelj, radeći s kazalištima i skupinama, nacionalnim i međunarodnim.

Jedan je od najplodnijih austrijskih pisaca koji nikada nije objavljivao svoja djela u tisku. Rodrigo Pardo (Argentina/Francuska) vodit će radionicu kazališta na specifičnim lokacijama. Radi se o iznimnom argentinskom koreografu, izvođaču i videoumjetniku čiji se umjetnički rad kreće od plesnih radova, videa i glazbe, do izvedbi na specifičnoj lokaciji korištenjem raznih medija. Pardove produkcije podržale su međunarodne institucije i fondacije kao što su: INSITU (European network), Lieux Publics (FR), Biennale di Venezia (IT), Napoli Teatro Festival Italia (IT), American Dance Festival (U.S.) i drugi.

Mjesto razmjene

Kako se festival financira?

– U njegovoj prvoj godini festival je financirala tvrtka Rijeka 2020 d.o.o., dok ove godine festival su financijski podržali Zaklada Kultura nova, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. Također, računamo i na vlastita sredstva od prodaje ulaznica i kotizacija za radionice.

Kakvi su planovi za dalje?

– Plan je razvijati festival kao mjesto razmjene, mijene, transformacije i prelaska uobičajenih formi, granica te osobnih i kolektivnih prepreka. Voljela bih da festival organski raste, u svojem ritmu, a skok da se dogodi kada bude vrijeme za to. Kao umjetnička direktorica festivala ja samo osluškujem uvjete i prilike, i onda djelujem po unutrašnjem impulsu. Voljela bih da se za nekoliko godina na programu festivala nađu barem 3-5 srednjih do većih produkcija nezavisnog europskog kazališta uz popratni program.