ZAGREB Kad je jesenas u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena velika izložba »Remek-djela iz zbirke Farnesina – pogled na talijansku umjetnost od pedesetih godina do danas«, kojom je predstavljena bogata zbirka talijanske moderne i suvremene umjetnosti – upravo je segment kinetičke umjetnosti izazvao najviše pažnje i oduševljenja.

 Izložbom »Pokrenuto oko« koja intenzivnije i obimnije tretira talijansku kinetičku umjetnost nastalu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Muzej za umjetnost i obrt sada otvara ovogodišnji program. Na jučerašnjem obilasku postava izložbe (koja se otvara večeras), ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović nazvao je ovaj projekt spektakularnim.

– Gledajući danas, s odmakom od pedeset godina koliko je proteklo od razdoblja kad je u Italiji stvarana kinetička umjetnost, a u Hrvatskoj Nove tendencije koje su se izravno nadovezivale na stvaralaštvo talijanskih umjetnika; bio je to jedan od ključnih trenutaka u razvoju suvremene hrvatske umjetnosti. Tada je, usprkos vladajućem režimu i dotadašnjoj prisilnoj kulturnoj izolaciji, došlo do potpune sinkronizacije umjetničkih kretanja u Hrvatskoj s onima na europskoj i svjetskoj umjetničkoj sceni – istaknuo je Gašparović, koji kao ključne osobnosti na ovoj izložbi izdvaja autore kao što su Enzo Mari, Getulio Alviani, Giovanni Anceschi, Bruno Munari te Antonio Baresse.

Naglašavajući utjecaje koji su obilato razmjenjivani između talijanskih »kinetičara« i naših umjetnika iz pokreta Nove tendencije, kustosica izložbe Micol Di Veroli govorila je o ovoj izložbi kao o nekovrsnom nastavku kulturnog dijaloga između Hrvatske i Italije, kojemu je MUO proteklih godina pridonosio predstavljanjem djela talijanskih umjetnika.

U katalogu izložbe uvršteni su zanimljivi tekstovi o Novim tendencijama i o onome što čini srž kinetičke umjetnosti: pokretu, formi, percepciji.

– Pokret je, u fizičkom smislu, teško reproducirati unutar slikarstva i kiparstva, koji su sami po sebi sačinjeni od nepomičnih slika. Zato slikarstvo i kiparstvo predstavljaju samo sjećanje na kretanje, a tu su činjenicu umjetnici sredinom prošlog stoljeća počeli doživljavati kao frustraciju iscrpljenim mogućnostima; iz toga se pak stvorila potreba za eksperimentiranjem vizija kretanja i istraživanjem promjena percepcije unutar djela – istaknula je Micol Di Veroli.

Ova je izložba puna pokreta, iako su radovi uglavnom – plošni. Krećući se kroz zatamnjen prostor izložbe, čini vam se da slike hodaju za vama, da hipnotizirajući kniferovski meandri i vrtoglave crno-bijele krivulje vijugaju prostorom. Ovi su se umjetnici, zapravo, strastveno bavili optičkim varkama. Zato se na trenutke čini da se nalazite u muzeju iluzija…