Umjetnik Antonio Kutleša u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu izložio je rad “Ja, hrana”, kojim je prikazao kukce koji jedu njegovo tkivo i hrane se njegovom krvlju.

No, na izložbi se, javlja Jutarnji list, bila dogodila prava drama, nakon što je netko otvorio terarij pa se zgradom razbježalo oko dvije stotine kukaca – poljskih šturaka.

Neželjeni događaj

“Rezultat je to neželjenog događaja koji se odvio nekoliko dana nakon samog otvaranja 36. Salona mladih, u sklopu kojeg izlažem svoj rad.

Naime, netko je, nije još ustanovljeno tko, prošao pokraj terarija u kojemu su se kukci nalazili i otvorio ga.

Svi su se šturci potom razbježali po prostorijama HDLU-a”, rekao je Kutleša za Jutarnji.

Smatra da je netko namjerno otvorio terarij, jer je do incidenta došlo nekoliko dana nakon otvorenja izložbe.

“Kada su me nazvali iz HDLU-a, trebalo mi je oko pola sata da stignem jer sam bio u drugom dijelu grada. No, srećom, kustosice koje su ovdje zaposlene dobro su se snašle u toj situaciji: išle su po prostoru i šalicama ih poklapale.

Hvala im. Zahvaljujući njima dio smo instalacije ipak uspjeli spasiti. Sada je rad bolje osiguran kako se ne bi događale slične situacije”, ispričao je Kutleša.

Težak proces

Kukci su sad natrag u terariju i hrane se umjetnikovom krvlju. Upravo je to temelj ovog umjetničkog rada.

Kutleša objašnjava kako istražuje temu o prehrambenoj vrijednosti kukaca te njihovoj još većoj ulozi u hranidbenom procesu u budućnosti.

Sam proces, dodaje, nije bio lagan, i to od samog početka. Zanimalo ga je hoće li kukci pojesti ljudsku kožu, pa je otišao kod liječnika koji mu je odstranio mali dio kože.

Napravio je autoportret od krvi, pa kad poljski šturci pojedu njegov autoportret, iznova vadi krv kako ne bi ostali bez hrane.

“Krv sam oblikovao u autoportrete, u biste, u mješavini s agarom, materijalom koji je zamjena za želatinu i biljnog je podrijetla. Agar koristim kako bi moja bista čvrsto stajala. A moja je krv ovim kukcima izvor proteina i vode.

Sve pojedu za tri dana

Vadim krv svakih par dana za rad, više nego što sam planirao. Kulture se, naime, prebrzo razvijaju radi vlage, razvije se bijela plijesan, pa moram malo češće mijenjati krv nego što mi je drago.

Krv mi uzima moja prijateljica koja je medicinska sestra. U normalnim bi uvjetima, tako sam računao, izdržala pet do šest dana, a ovako bistu pojedu za tri dana.

Trebalo mi je i neko vrijeme da pronađem liječnika koji će mi odrezati dio kože radi umjetničkog rada, na kraju sam otišao kod privatnika. K

od nas je, rekao bih, slabije razvijen bioart nego u svijetu, još je u povojima”, otkrio je Antonio Kutleša za Jutarnji.