RIJEKA – Okrugli stol nakon predstave ovoga je puta bio naročito emocionalan i počeo je sjećanjem na prerano preminulog redatelja Jagoša Markovića (1966. – 2023.), kojemu je »Ćelava pjevačica« bila zadnja predstava. Budući da je Marković veliki trag ostavio upravo u Rijeci, točnije u HNK-u Ivana pl. Zajca, prisjetile su ga se Dragana Tomšić i Loredana Gašparović.

– Predstava »Ćelava pjevačica« koju smo upravo vidjeli fenomenalna je prezentacija Jagoša Markovića, počela je svoje sjećanje Dragana Tomšić koja je surađivala s redateljem. Rijeka je uvijek voljela Jagoša, nastavila je. Premda je ovo njegova posljednja predstava, nikad Jagoš više nije bio prisutan na sceni nego večeras, istaknula je Tomšić. Loredana Gašparović čestitala je glumcima, naglasivši da je »Ćelava pjevačica« predstavila Jagoša Markovića u punom sjaju, ljepoti, shvaćanja i voljenja teatra.

– Vratili ste nam Jagoša, koji je u riječkom kazalištu ostvario predstave kao što su »Filumena Marturano«, »Galeb«, »Carmen«… Jagoš je jedinstven, završila je svoje prisjećanje Gašparović, prisjetivši se i sjajne Markovićeve predstave »Skup« koja je gostovala upravo na Festivalu malih scena u Rijeci.

Unikatna pojava

Vidno potresena uspomene na Jagoša Markovića evocirala je i glumica Olga Odanović, koja je s njim radila na oko 25 predstava.

– Za mene je Jagoš bio vilenjak, čarobnjak. U ovoj predstavi je cijelo Jagoševo biće. Bio je unikatna pojava kakva više ne postoji, kazala je Odanović.

Glumica Dubravka Drakić posebno se osvrnula na prijevod Nevena Staničića, koji je tekst od riječi do riječi preveo na bokeški dijalekt. Dodala je i da je u ovoj »Ćelavoj pjevačici« prikazan apsurd života ljudi koji su izgubili ljubav. To stanje Jagoš Marković slikovito je opisivao kao »jadootmjenost«. Drakić je naglasila i da je Jagoš Marković redatelj koji je duboko osjećao i donosio Mediteran.

Kazališni kritičar Bojan Munjin dotaknuo se problema malograđanštine, dok je dramaturg Željko Hubač prijevod ocijenio savršenim, primjećujući da je Marković pristupio Ionescu s nekom čudnom primjesom čežnje što u dosadašnjim »Ćelavim pjevačicama« koje je gledao nije vidio.

Ovu je predstavu riječka publika ocijenila s do sad najvećom prosječnom ocjenom – 4,81.

Fascinantan opus

Jedan od najistaknutijih kazališnih redatelja regije Jagoš Marković rođen je u Podgorici. Diplomirao je kazališnu režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Beogradu 1987. u klasi Borjane Prodanović i Svetozara Rapajića. U svojoj karijeri broji više od pedeset kazališnih režija od kojih su najznačajnije: »Glembajevi« (Atelje 212), »Kraljica Kristina« (Kraljevsko dramsko kazalište Dramaten, Stockholm), »Kate Kapuralica« (Sombor), »Bogojavljenska noć« (JDP), »Komedija zabune« (CNP), »San ljetne noći« (Pozorište »Boško Buha«), »Filumena Marturano« (HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka), »Hekuba« (Crnogorsko kraljevsko kazalište Zetski dom), »Elektra« (BELEF), »Lukrecija iliti Ždero« (Pozorište na Terazijama), »Skup« (JDP), »Gospođa ministarka« (Narodno pozorište Beograd), »Hasanaginica« (Narodno pozorište Beograd), »Galeb« (HNK Ivana pl. Zajca), »Lukrecija o’bimo rekli Požeruh« (Riječke ljetne noći), kao i opere »Pepeljuga« (Narodno pozorište Beograd), »Carmen« (HNK Ivana pl. Zajca) i »Figarov pir« (Narodno pozorište Beograd).

Dobitnik je brojnih strukovnih, festivalskih i državnih nagrada, a među njih pedesetak izdvajaju se: Nagrada »Bojan Stupica«, Nagrada oslobođenja Beograda, Trinaestojulska nagrada za svekupan doprinos stvaralaštvu Crne Gore, Nagrada »Mića Popović«, više Zlatnih ćurana, nekoliko Ardaliona, Sterijina nagrada…