Riječka književnica

»Samo da sve dobro prođe« Aleksandre Filipović. Prva zbirka pripovijedaka s nizom zanimljivih priča

Marinko Krmpotić

Priče Aleksandre Filipović ispričane su sa stajališta likova različitih po spolu i starosti (od djece do starice) te često u prvom licu, što podiže vjerodostojnost i emocionalnost pripovijedanja



ZAGREB – Prije četiri godine riječka književnica Aleksandra Filipović kvalitetno se predstavila romanom prvijencem »Rizik od proljetnog mraza« namijenjenim ponajprije starijem tinejdžerskom uzrastu, a ove godine prvom zbirkom pripovijedaka nazvanom »Samo da sve dobro prođe« nedvojbeno širi krug svojih čitatelja jer će 22 ponuđene priče biti zanimljive svim uzrastima. Filipović je, dakle, bitno proširila krug motiva i tema, ali i odabrala novi oblik izražavanja pa umjesto sveobuhvatne prozne širine romana, sada u ovoj zbirci stvara vrlo kratke pripovijetke.


Jasne poruke


Poigramo li se naslovom, možemo zaključiti kako je u slučaju ove zbirke »sve dobro prošlo« jer je autorica stvorila raznolik spektar likova iz čijih nam života nudi katke isječke koji svjedoče o nizu za današnje društvo tipičnih pojava. Tako čitatelj svjedoči o, primjerice, nasilju nad ženama, djecom i životinjama, vršnjačkom ili obiteljskom nasilju uzrokovanom alkoholom, pokušajima žrtve silovanja da se vrati uobičajenom životu, mukama žena koje doživljavaju neugodnosti pri ginekološkim ili pregledima vezanim uz rak dojke, bračnim krizama i svađama, samoći i osamljenosti, starosti, nezadovoljstvu poslom koji je izgubio svoj smisao i svrhu, životu s osobom koja pati od PTSP sindroma, ali i o normalnim i divnim stvarima svakodnevice kao što je druženje s voljenom bakom, sjećanje na djeda…


Naravno, sve ove priče prate i jasne poruke pa nije teško iščitati kako na nasilje bilo koje vrste promatrači moraju reagirati jer je neaktivnost isto što i pristajanje na loše stvari koje se pred tobom događaju. Kako moraš razvijati i iskazivati razumijevanje i empatiju, kako ne treba osuđivati one koji su po bilo čemu drukčiji, kako treba cijeniti dobrotu i pozitivne strane svakog čovjeka… Priče Aleksandre Filipović ispričane su sa stajališta likova različitih po spolu i starosti (od djece do starice) te često u prvom licu, što podiže vjerodostojnost i emocionalnost pripovijedanja, a posebno su efektni povremeni duhoviti obrati u završecima, finala koja često donose tračak svjetlosti i optimizma u inače pretežno tamnu priču.


Ilustracije




Tako, primjerice, u dojmljivoj uvodnoj »Kurbetina« nesretna Sanja odlazi iz braka u kojem je trpjela batine, malog nasilnika nad životinjama u priči »Sram« u cirkusu ugrize zebra, nasilnika vršnjaka u »Otplati« udari auto, nesuđena žrtva prevare u priči »Krađa« spretno izbjegava opasnost i ismijava nasilnike… Taj pozitivan pristup uočljiv je i kod težih životnih situacija odraslih likova pa, primjerce, u vrlo dojmljivoj »Put« glavna junakinja nakon čak tri silovanja ipak odlučuje pokušati iznova nekoga zavoljeti, a u sjajnoj »Reci tata« dijete spašava brak koji je zašao u tešku krizu. No, kao što u životu tako i jest, daleko od toga da je sve ružičasto i puno optimizma, autorica u svojoj debitantskoj zbirci pripovijedaka donosi i niz sivih i tmurnih sličica svakodnevice (»Primjer«, »Samo da sve dobro prođe«, »Oproštaj«) da bi 141 stranicu opsežnu zbirku kraju privela pesimističnom »Sutra je novi dan« koja je mračna posveta suvremenoj prosvjeti, pogotovo onim starijim prosvjetarima koji se u ovim novim vremenima teško ili nikako snalaze.


Sve u svemu, debitantska zbirka priča Aleksandre Filipović dobro je štivo s nizom zanimljivih priča, odličnim i vrlo životnim dijalozima, vrlo kvalitetnim opisom svijeta psihe i emocija djece i žena te, istaknimo i to, zanimljivim uvodnim ilustracijama u svaku od 22 predstavljene nam priče. Njezin pripovijedni svijet, piše na poleđini ove zbirke, »djeluje obično i svakodnevno, ali Aleksandra Filipović uspijeva svakodnevicu pretvoriti u čaroliju književnosti, čitatelja natjerati da vidi nešto sasvim novo u onome što misli da je već tisuću puta vidio«.


O autorici


Aleksandra Filipović rođena je 1977. u Rijeci, gdje je završila studij anglistike i kroatistike. Nastavnica je, prevoditeljica i instruktorica joge. Autorica je romana »Rizik od proljetnog mraza« (2020.) Pjesme su joj objavljivane na portalima za književnost i kulturu Strane i Astronaut.ba, art blogu Čovjek-časopis, u časopisima Kvaka i Libartes. Godine 2022. bila je finalistica za nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama.