Iako je zbog i domaćeg i međunarodnog uspjeha romana »Područje bez signala« (2015.) te »Naš čovjek na terenu« (2007.) Robert Perišić za većinu čitatelja prije svega vrstan autor društvenih romana u kojima zanimljivom pričom uspješno progovara o suvremenoj hrvatskoj stvarnosti, bolji poznavatelji njegova rada itekako znaju da je jedna od njegovih temeljnih odrednica – raznolikost. Javio se još 1995. godine zbirkom pjesama »Dvorac Amerika«, pisao potom i odlične kratke priče (»Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas«, 1999.), drame (»Kultura u predgrađu«, 2000.), scenarij za igrani film (»100 minuta slave«, 2004.) te autofabule (»Uvod u smiješni ples«, 2011.). Na tragu te raznovrsnosti je i njegovo novo djelo, roman »Brod za Issu«, koji je bitno drukčiji od dviju njegovih uspješnica spomenutih na početku ovog odlomka.

Naime dok su »Područje bez signala« (knjigu je dodatno proslavila sjajna Matanićeva TV-serija) i »Naš čovjek na terenu« djela koja obrađuju suvremenu hrvatsku stvarnost, »Brod za Issu« duboko je uronjen u prošlost pri čemu granice te prošlosti nisu vezane samo za prošlost Hrvatske, već Mediterana, a na jedan način i cijelog čovječanstva. Baš stoga nedvojbeno je kako će novi Perišićev rad temom itekako korespondirati i s čitateljima izvan Hrvatske, a ne treba sumnjati da će njegovo novo predstavljanje biti i novi međunarodni uspjeh, što zbog teme, što zbog kvalitetnog, originalnog i neobičnog pristupa priči.

Naseljavanje Visa

Ovoga se puta Perišić odlučio baviti davnom (4. stoljeće prije Krista) prošlošću Mediterana, ponajprije naseljavanjem otoka Visa. Pritom je povijesne činjenice upotpunio i obogatio zanimljivom pričom u kojoj ćemo saznati ne samo zašto su i kako Grci naselili Issu (Vis) već i kakav je to bio život u bazenu Mediterana prije 25 stoljeća. Sve to ispripovijedano nam je kroz opis života Kalije koji je rođen kao rob u sicilijanskom gradu Sirakuzi te će kao dječak biti jedan od putnika koji su s tri broda iz tog dijela Mediterana krenuli prema Jadranu s nakanom da se na otoku koji se zove Issa nastane i sagrade grad. Kalija, koji nema ni deset godina, svoje je mjesto na brodu »zaslužio« tako što je udario svog vršnjaka, sina svog gospodara te potom pobjegao iz njegove kuće da bi ga – budući da bi zbog udaranja gospodara mogao biti teško kažnjen – potajno prijatelj uputio na brod s kojeg se u Sirakuzu više nitko ne planira vratiti.

Autor prati i to putovanje, prve dane boravka, gradnju središnjeg grada na otoku te život koji se tu odvija i to sve do smrti Kalija koji je ubijen tijekom borbi za vlast u novostvorenoj koloniji.

Kalijeva životna priča, koliko god bila zanimljiva s literarnog i povijesnog stajališta, nije srž ovog romana. Štoviše, ona je samo okvir koji autoru služi ne bi li putem njega čitatelju prenio svoje stavove o ljudima i kulturi drevnog Mediterana, točnije čovječanstva općenito. Da bi to učinio, on je stvorio lik roba koji kao dječačić o svijetu i životu ne zna apsolutno ništa, ali ipak siromaštvo mogućnosti odgoja koje mu se pružaju pretvara u svoju prednost. Naime njega odgaja služavka i kuharica Menda, Liburnijka od koje će saznati puno o otoku i zemlji Liburna u koju će otići te prodavačica Zoi s kojom se druži na tržnici nakon što pobjegne od obitelji svog gospodara. No još bitnije će na njega kao osobu utjecati to što će se u tom svom nekoliko mjeseci dugom bijegu od bijesa gospodara u štalici jednog mještanina neprimjećen od nikoga družiti i živjeti s mačkom Miu i magarcem Mikrom, životinjama koje će – budući da ih je prihvatio bez ikakvih predrasuda – u njemu razviti kvalitetnu osobu koja je stalno u dodiru s temeljnim odlikama ljudskog života, za razliku od većine ostalih koji su ili u potpunosti, ili u velikoj mjeri potpuno izgubili taj dodir s prirodom.

Prijateljstvo sa životinjama

Baš zbog tog prijateljstva sa životinjama i shvaćanjem kako su one i njihov život jednako čudo kao i život svakog čovjeka, Kalija će odrasti u bitno drukčiju osobu od velike većine ostalih s kojima živi, a njegovo će ponašanje uvijek biti u skladu s prirodom i bićima kojima je udijeljen dar života. Da bi dodatno istaknuo, razradio i pojasnio svoje ideje o životu, prirodi, čovjeku i životinjama, Perišić je povukao zanimljiv literarni potez stvorivši lik Vjetropira, nevidljivog duhovnog eteričnog bića koje putuje s vjetrovima Mediterana, traje stoljećima, a za tih njegovih dana vječnosti pojačano je pratio baš život Kalije i nekih drugih junaka ovog romana. Vjetropir pritom čitatelja uvodi u gotovo svako poglavlje pojašnjavajući samome sebi i čitatelju često čudna i neobična ponašanja ljudi koje smatra daleko gorim od životinja. Sva njegova objašnjenja u funkciji su isticanja potrebe za prirodnošću i suživotom s prirodom, svojstvima koja je čovjek već tada u velikoj mjeri počeo gubiti udaljavajući se svojim egoizmom, agresivnošću i sklonošću nasilju od temeljnih postulata prirode i života kao dara.

Otklon od realnosti nije nimalo naškodio ovom nježnom i divnom romanu koji na dojmljiv i emocionalno bogat način čitatelju prenosi priču o dječaku robu, njegovoj mački i magarcu. Balansirajući na rubu realnosti, koristeći umjereno i kvalitetno elemente bajkovitosti i onostranog, drevnih priča i legendi, Perišić je stvorio djelo koje odiše poetskom snagom i uvjerljivošću, djelo koje je – dojam je – itekako potrebno današnjem opasno bolesnom i nasiljem te egoizmom zaraženom čovječanstvu.

Meditacija o povijesti i prirodi

Uz izdanje na hrvatskom »Brod za Issu« objavljen je i na engleskom jeziku i to pri američkom ogranku izdavača Sandorf Passage. Naslov knjige na engleskom je »A cat at the end of the world«, a početne reakcije kritike su vrlo dobre. Američka revija Kirkus nazvala ga je »lirskim romanom o antičkom Mediteranu«, odnosno »gracioznom meditacijom o povijesti i prirodi«.