U Vijećnici Grada Rijeke predstavljena je znanstvena monografija »Riječkakazališta« autorice dr. sc. Nane Palinić, arhitektice koja se sustavno bavi istraživanjem i valorizacijom riječkog graditeljskog nasljeđa. Knjiga je objavljena u izdanju Državnog arhiva Rijeka i Građevskog fakulteta riječkog Sveučilišta, a nastala je temeljem doktorske disertacije i višegodišnjeg istraživanja autorice.

U knjizi koja broji 500 stranica, sadrži više stotina ilustracija, nacrtnu dokumentaciju i planove, reprodukcije starih razglednica i fotografija, ali i snimke današnjeg stanja građevina, dr. sc. Nana Palinić dokazuje da Rijeci pripada vodeće mjesto u Hrvatskoj po brojnosti kazališnih zgrada i scenskih prostora izgrađenih od srednjeg vijeka do danas.

Prema riječima urednika Gorana Crnkovića, ovim monumentalnim izdanjem Nana Palinić je brendirala novu vrijednost u povijesti grada Rijeke te postavila ogledni primjer kako istraživati povijest kulture i kazališta. Najveći dio knjige temelji se na arhivskim izvorima koji su do njezina istraživanja bili zanemareni, slabo prezentirani ili nepoznati.

Izvanserijska knjiga

Čestitke autorici i izdavačima uputio je gradonačelnik Vojko Obersnel, a detaljan prikaz monografije dala je dr. sc. Julija Lozzi Barković. Ona je knjigu ocijenila kao nedvojbenu novinu i izvanserijski znanstveni doprinos u istraživanju povijesti kazališne graditeljske baštine Rijeke. Tako sustavno istraživanje nema niti jedan drugi grad u Hrvatskoj, naglasila je.

Prva dokumentirana pojava kazališta u Rijeci vezana je za srednjovjekovne pasije i poluliturgijske drame izvođene u crkvama. Dolaskom isusovaca 1629. osniva se prvo školsko kazalište, a potom i pučki teatar. Prvu pak namjenski realiziranu kazališnu građevinu Bono – Gerliczi Rijeka dobiva sredinom 18. stoljeća. Krajem 18. stoljeća riječki patricij i rodoljub Andrija Ljudevit Adamić pokreće inicijativu za izgradnju novog kazališta dovršenog 1805. godine. Osamdesetih godina 19. stoljeća bečki arhitekti Fellner i Helmer rade projekt Komunalnog kazališta, današnje zgrade HNK-a Ivana pl. Zajca. U prvoj četvrtini 20. stoljeća gradi se Teatro Fenice, prvo armiranobetonsko kazalište u Hrvatskoj, dok u razdoblju međuraća kao najznačajniji scenski prostor nastaje kazališna dvorana u sklopu Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.

Pored velikih kazališta koja su ključni sadržaj monografije, dr. sc. Palinić je obradila i niz manjih zdanja i scenskih prostora, varijetea, kino-kazališta, ljetnih pozornica, cirkusa i arena koji su u kulturnoj povijesti grada također imali značajnu ulogu.

Ekskluzivne prezentacije

Prezentacije pojedinih objekata u knjizi su ekskluzivne. Po prvi put su objavljeni originalni, nedavno pronađeni i prepoznati nacrti Adamićevog kazališta, kao i vizualizacije Teatra Fenice napravljenje 3D skenerom za dubinsko snimanje građevina.

Pohvale knjizi i studioznom znanstveno-istraživačkom pristupu autorice dale su i dekanica Građevinskog fakulteta dr. sc. Ivana Štimac Grandić te profesorica mr. sc. Olga Magaš koja je podsjetila da zanimanje Nane Palinić za riječku kazališnu povijest traje od početka devedesetih godina kad je počela s istraživanjem Teatra Fenice.

Publicist Igor Žic knjigu je nazvao remek-djelom, a Rijeku opisao kao grad u kojem nikad nije bilo velike umjetnosti osim u kazalištu, pri čemu je posebno apostrofirao ulogu Gabrielea D’Annunzia, prvog modernog svjetskog političara koji je pišući za kazalište i živeći za kazalište od Rijeke napravo kazalište.

Sveukupno dr. sc. Nana Palinić je obradila trideset i devet stalnih i još trideset privremenih objekta namijenjenih kazališnoj djelatnosti. Po riječima autorice, početkom 20. stoljeća Rijeka je u kazalištima i kinematografima imala više mjesta za gledatelje nego svi ostali gradovi Hrvatske zajedno.