RIJEKA – Malo koji događaj u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci izazvao je toliki interes javnosti, ali i kilometarske rasprave na društvenim mrežama u kojima su sudjelovali mnogi, često do sada nevidljivi akteri iz Rijeke ili nekih drugih krajeva Hrvatske. Ovoga puta, tek treći radni dan u novoj 2025. godini, »Koncert dobrodošlice« uzburkao je kazališne vode do neslućenih razmjera. No, valja napomenuti da je većina tih komentara zapravo bila bez pokrića, bez konkretnih zamjerki, bez sadržaja, bez stručne podloge i prepuna onoga čime se Rijeka diči da u njoj ne postoji, a to su predrasude. Bilo je, isto tako, i konkretnih i potkrijepljenih komentara. Među tim komentarima najviše je bilo onih koji su »Koncert dobrodošlice« proglasili elitističkim događajem s obzirom na to da su mu nazočiti u dvorani mogli većinom odabrani, uz pozivnice, pa pristup širem građanstvu nije bio moguć. To je točno, a poruka i nije baš sjajna te se PR-ovski mogla nekako drukčije odraditi. S druge strane, upravo je činjenica da ulaznica nema i potakla veliki interes pa je vjerojatno i taj elitizam stvorio navedeni problem.

Problem elitizma

Kazalište je zato omogućilo i izravan prijenos na internetskom kanalu sponzoriranom od jedne velike novinske kuće, upravo kako bi svi koji to žele mogli čuti i vidjeti sve što se događa, ali, zanimljivo, samo 103 osobe su pratile program (informacija na dan 5. siječnja u jutarnjim satima) pa se opravdano postavlja pitanje gdje je taj veliki interes? Ima li uopće istinskog interesa ili se radilo o uobičajenom lupetanju reda radi? Nadalje, drugi prigovor bio je odabir protagonista koncerta, a to su bili poznati pripadnici riječke rock-scene u fuziji s umjetnicima riječkog HNK-a što je trebalo, barem kako smo mi to shvatili, prikazati simboličko otvaranje HNK-a prema gradu u kojem djeluje i povezivanju HNK-a s gradom, a što je, uostalom, nova intendantica Dubravka Vrgoč i najavila u svojem uvodnom obraćanju publici.

Dubravka Vrgoč

Čitava plejada viđenih Riječana koji su bili prisutni u publici, od kojih mnoge godinama nismo baš često susretali u Kazalištu, prihvatila je intendantičin poziv, što je pokazalo snagu ove poruke otvaranja, ali je stvorilo i prethodno spomenuti problem elitizma jer, eto, Kazalište ima samo oko 650 sjedećih mjesta.

»Repovi« i afere

Ono što je bilo zanimljivo je prisutnost pripadnika sedme sile, u iznimnim količinama, kamere i fotografi su ispunili rubove partera kao rijetko do sada, a vidljive su bile i neke promjene poput besplatnih programa za publiku te dočekivanja i osobnog pozdravljanja publike na ulazu u Kazalište od strane nove intendantice. Sve ovo neki su proglasili promjenom, a neki malograđanštinom. Za Dubravku Vrgoč znamo da je prije više godina obnašala dužnost intendantice HNK-a u Zagrebu, a i još nekih sličnih dužnosti u našoj metropoli te se nedvojbeno radi o osobi velikoga iskustva. Poznato je i da je iz tih razdoblja prate nezadovoljstvo dijela zaposlenika, »repovi« i afere, a od nedavno su u javnosti počeli iskakati i sudski procesi koji nam daju materijala za promišljanje o kakvoj se točno osobi radi. I tu su se brojni nabacivali blatom po društvenim mrežama, zazivajući bojkot, smjenu i progon omražene intendantice. No, uvijek je zanimljivo iz daljine promatrati kako se takve afere, koje su nastale prije više godina i u međuvremenu spavale, sada najednom pojavljuju, aktualiziraju i problematiziraju. Baš je neobično, da ne kažem prigodno, da se eto baš sada, a ne recimo šest mjeseci ranije ili kasnije, ponovo pokreću neki stari problemi koji su do jučer malo kome bili važni.

Pritom se zaboravlja da je Dubravka Vrgoč intendanticom HNK-a u Rijeci imenovana prije gotovo godinu dana, nakon natječaja iz studenoga 2023. na koji su se, nota bene, javila još samo tri druga kandidata od kojih je prijava jednoga odbačena zbog nepotpune dokumentacije, a drugih dvoje bili su aktualni ravnatelji ustrojstvenih jedinica Hrvatske drame i Opere pod intendantom Marinom Blaževićem. Dakle, javio se zapravo nije nitko novi, Kazališno vijeće nije imalo snage donijeti odluku te je istu proslijedilo gradonačelniku. Vrlo jednostavno. Lupetati sada s naknadnom pameti ovo ili ono zapravo je bespredmetno, ali je i to poznata stvar da se u nas najčešće puno zuji, a malo meda daje. Uostalom, uskoro su izbori pa eto prilike da se i tu, ako se želi, zazovu neke promjene.

Nije nova ideja

No, vratimo se mi koncertu i načinu kako je osmišljen. Prije više godina (čitaj: prije intendanata Frljić i Blažević) postojale su neke predstave, programi i koncerti. Nećete možda vjerovati, ali i tada je Kazalište radilo i u njegovom radu sudjelovali su neki umjetnici među kojima i oni s ovog koncerta dobrodošlice koji je, prema riječima Vrgoč, osmislila Ivanka Mazurkijević, a režirao Ivica Buljan. Isti tim radio je, primjerice, i ljetnu dramsku uspješnicu »Baba Jaga je snijela jaje« prije mnogo godina na Riječkim ljetnim noćima, a kako je Buljan višegodišnji suradnik Dubravke Vrgoč, a Mazurkijević supruga Mrleta iz Leta 3 i dobra poveznica s riječkim rokerima, odmah se vidi da je do suradnje došlo vrlo jednostavno. U ime riječkih rokera tako su nastupili Let 3, Mr.Lee & IvaneSky, Urban & 4, Jonathan te Marina Perazić, svaki izvevši 2 ili 3 skladbe, najčešće u suradnji s orkestrom HNK-a u aranžmanima Olje Dešića. Ključ koji je otkrio najsnažniju poruku koncerta, što god mi o njoj mislili, možda je i nesvjesno izgovorio Damir Urban prigodom svog nastupa rekavši otprilike ovako: »Ja sam jedini koji ne nastupa s orkestrom, ali to je zbog velikog respekta prema ovim glazbenicima. Neko vrijeme nisam imao prilike raditi u ovom kazalištu, ali nadam se da će sada biti takvih prilika kao što je to nekada davno bilo kada su ovdje bili neki drugi ljudi.« Nakon tih rečenica koncert je zapravo postao poruka bivšoj upravi i kritika za nesuradnju, a zaključiti se moglo da je program sastavljen od onih za koje je kazalište ponovo otvoreno. Ipak, mora se reći da ideja suradnje rokera i klasičnih umjetnika nije nikakva nova priča, dapače, možemo se sjetiti spektakularnih koncerata pod nazivom »Rock-filharmonija« održavanih u Harteri, a koji su dobili i nagrade za najbolji program Riječkih ljetnih noći uz sudjelovanje Žanila Tataja–Žaka, Damira Urbana, Dejana Škaljca i grupe Grad te Leta 3.

Program u ovom obliku podsjećao je malo i na Otvorenje EPK-a u veljači 2020., s razlikom da smo ovdje nekako lakše razumjeli što se događa. Između pjesama na koncertu su nastupili i dramski glumci srednje i mlađe generacije, novi suradnici HNK-a u Rijeci, mahom proistekli s riječkih studija: Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Deni Sanković, Romina Tonković, Ana Marija Brđanović, Nika Grbelja, Petar Baljak te Leonora Surian Popov i Giuseppe Nicodemo iz Talijanske drame. Većinom u obliku monologa s određenom dozom humora, glumci su preuzeli ulogu voditelja programa izgovarajući ulomke različitih romana autora Dunje Matić, Envera Krivca, Eve Simčić, Tee Tulić, Dore Šustić, Zorana Žmirića i Aljoše Pužara.

Problemi s mikrofonima

Pozornica HNK-a prepuna kablova i mikrofona koji su stvarali i brojne probleme bila je podijeljena u dva osnovna plana: u prvom su bili rokeri sa svojim glazbalima i opremom, a iza njih i iza prozirnih pleksiglasa nalazio se orkestar, dok su se u dubini prikazivali neki vizuali i animacije. Dizajner svjetla bio je Dalibor Fugošić, a kostime je odabrala Manuela Paladin Šabanović. Najviše prigovora, kako u publici, tako i (ponovo!) na društvenim mrežama izazvali su pleksiglasi koji su tobože blokirali zvuk pa se nešto nije dobro čulo. Doista nema goreg nego kad se lupeta bez pokrića i u posvemašnom neznanju, ali eto živimo u takvom društvu u kojem je sve dozvoljeno pa i znati sve o svemu makar i netočno. Naime, potpuno je istinito da se orkestar nije dovoljno čuo u dvorani te da je često izgledalo kao da u programu sudjeluju samo slikom kao iz nekog akvarija, no tome sigurno nisu krivi pleksiglasi. Glazbala koja koristi orkestar po prirodi su puno tiša i potrebno ih je ozvučiti, ali je važno da u njihove mikrofone ne ulazi zvuk ostalih jačih glazbala ili monitora pa se pleksiglasi koriste zato da bi tonskom majstoru omogućili neometanu regulaciju orkestralnog zvuka bez uplitanja ostalih. Svatko tko je radio nešto na ovoj pozornici zna da bi bez separacije zvuka sve skupa bila jedna velika livada u kojoj bi se čuli samo bubnjevi.

Ovako smo ipak imali koliko-toliko regulirani zvuk, nismo imali mikrofonije i slične probleme, uspješno su se koristili i prethodno snimljeni zvukovi, in-ear monitori su očito funkcionirali, a neki poput Urbana su vrlo odmjereno koristili i akustičku situaciju bez ozvučenja stvorivši vrlo lijepe trenutke. Istina je ipak da se orkestar mogao čuti i više kako bi njihov doprinos bio percepcijski veći, pogotovo ako znamo da su pod ravnanjem Valentina Egela zvučali dobro i temperamentno, iako se, ruku na srce, i ne radi o odveć zahtjevnim dionicama. Opera HNK-a bila je zastupljena dvama solistima – Kristinom i Robertom Kolarom, ali na razočaranje svih prisutnih oni nisu nastupili samostalno, već kao dio zbora u završnoj skladbi Leta 3 (»Što na nebu sja visoko«). U navedenoj skladbi sudjelovao je i zbor u tradicijskim nošnjama od kojih mnoge nisu bile baš iz Hrvatske, ali vjerojatno je i to imalo neku poruku. Baletni prvaci Ksenija Krutova i Ali Tabbouch također su plesali koreografiju iz »Erinog« Završnog kola, iako je to bilo neobično s obzirom na to da su na osnovnu glazbenu temu izvodili pokrete drugog dijela Kola. Mnogo bolji nastup imali su na početku s Ivankom Mazurkijević.

Kritike

Zaključiti se može da je Dubravka Vrgoč svoj mandat otpočela vrlo pompozno i kontroverzno, antagonizirajući mnoge i oduševljavajući mnoge. Je li se spotaknula već na prvoj stepenici, ostaje za vidjeti. Svakako ovakav koncert nije nešto što su mnogi priželjkivali, a čak su i kritike bile upućene (ne)kulturi koja se na neki način ovim potezom inaugurira. No, taj dio ubraja se u domenu ukusa o čemu raspravljati nije mudro. Sviđa li se ovaj program nekome ili ne ostaje osobna stvar, a na nama je da prosudimo kvalitetu izvedbe u okvirima zadanoga. Ostale kritike dio su javnoga diskursa koji je dobar i poželjan, kojega u Rijeci ne nedostaje, a s kojim će Vrgoč i te kako imati brojne izazove. Još kad bi se od tog diskursa suzdržali oni koji nemaju pojma, djeluju afektivno ili imaju skrivene interese, gdje bi nam bio kraj. A zadatak nove intendantice i uprave je učiniti ono što je najavila: otvoriti Kazalište svima. Ovakav koncert možda to i nije ostvario, ali je poslao jednu poruku.