U organizaciji Fotokluba Rijeka u utorak, 22. ožujka u 19 sati bit će otvorena izložba riječkih autora dobitnika nagrade »Tošo Dabac«.

Ovako u najavi izložbe navodi autor ideje i koncepta izložbe Borislav Božić, predsjednik Fotokluba Rijeka:

– U obljetničkoj godini obilježavanja 125 godina hobističke fotografije u Rijeci priređujemo izložbu petero Riječana, dobitnika ove prestižne nagrade, a oni su: Zlata Laura Mizner, 1984.; Ante Škrobonja, 1989.; Miljenko Marohnić, 2002.; Ranko Dokmanović, 2013. i Borislav Božić, 2019.

Ovom izložbom želimo učiniti riječku fotografiju vidljivijom i podsjetiti javnost da Rijeka u kontinuitetu njeguje i školuje izvrsne fotografske autore što prepoznaje i nagrađuje i struka.

Kada kažem »Rijeka školuje«, ne mislim samo na formalni školski sustav, premda se fotografija izučava i u srednjoj školi i na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, već na neformalno stjecanje znanja i vještina po strukovnim udrugama, tj. fotoklubovima i fotosekcijama.

Tako je to kroz cijelu povijest ne samo Rijeke, već je to praksa i u svijetu. Ne mislim da je formalni obrazovni sustav nedostatan ili nesposoban, već mislim na rasprostranjenost samoga medija fotografije i njegovu pristupačnost koja se ostvaruje osnivanjem i umnožavanjem fotografskih udruga.

Te udruge se, samom idejom udruživanja pojedinaca istog interesa, osnivaju kako bi oni zajednički radili, učili, izlagali i natjecali se te samim time i osvajali nagrade.

Rijeka je od 1897. godine, od osnivanja prve fotografske sekcije pa sve do danas, imala neku vrstu fotografske udruge – sekciju pri nekom društvu ili samostalni klub, a posebno je poslije Drugoga svjetskog rata, preciznije šezdesetih i sedamdesetih godina, bio aktivan fotografski život kroz nekoliko fotografskih klubova i sekcija.

Sve su te fotografske udruge toga doba bile na neki način usmjerene i okrenute k Fotoklubu Rijeka. U ovoj dugoj povijesti riječke hobističke fotografije Fotoklub Rijeka bio je kohezijski element riječke fotografske scene.

To vidimo iz jednostavne činjenice da su mnogi članovi raznih fotografskih sekcija i klubova obavezno bili i članovi Fotokluba Rijeka. S vremenom su se sve te sekcije i klubovi »gasili«, to jest prestajali s radom, a jedino je Fotoklub Rijeka u kontinuitetu opstao i održao riječku hobističku fotografsku scenu, pa i danas to potvrđuje svojim i programskim i organizacijskim profilom.

Ovo kratko obrazloženje kontinuiteta i važnosti Fotokluba Rijeka potvrđuje da su samo iz takvoga organizacijskog i stvaralačkog miljea mogli nastati i još uvijek nastaju autori s najvišim kreativnim statusom, te je to tako i s ovih petero koji su nagrađeni najvišom nagradom za fotografiju – Nagradom »Tošo Dabac«, osvrnuo se Božić