Kada je prije tri godine Riječanka Tijana Petrović primila vijest da se našla u društvu svega 30 kandidata primljenih na jedno od najboljih svjetskih sveučilišta za umjetnost i dizajn u Londonu, University of the Arts London, njenoj sreći nije bilo kraja jer oduvijek je maštala o tome da bude slikarica, ali spletom okolnosti završila je kao magistra inženjerka grafičke tehnologije.

Međutim, prvotnu sreću zasjenila je činjenica da joj nedostaje financijskih sredstava za početni život u Londonu, jer iako se prijavila za studentski zajam koji joj je pokrivao školarinu, ostatak troškova morala je snositi u potpunosti sama.

Samo kako bi upisala fakultet morala je uplatiti 2.525 funti, a prva rata studentskog zajma dospijeva na bankovni račun tek nakon upisa na fakultet. Prema procjeni londonskog službenog vodiča za studente, studentu je potrebno oko 11.300 funti za pokrivanje troškova života tijekom jedne godine studiranja, a u njenom slučaju to je značilo 22.600 funti jer studij traje dvije godine.

Iako su se takvi iznosi činili kao nemoguća prepreka, surfajući internetom i tražeći bilo kakav izlaz iz nastale situacija, Tijana je došla na ideju pokrenuti crowdfunding kampanju, tada relativno nepoznatu vrstu financiranja na ovim područjima.

Cilj kampanje bio je skupiti sredstva koja će joj omogućiti da opstane u Londonu prvih pola godine u slučaju da ne dobije radnu dozvolu, a danas, tri godine kasnije Tijana je ponosna vlasnica diplome University of the Arts, a njena djela vise u najprestižnijim londonskim galerijama, poput galerije Saatchi.

– Crowdfunding kampanja mi je dala vjetar u leđa, ne samo financijski već i mentalno. Moj odlazak na studij u London je zbilja tada djelovao kao nemoguća misija, ali zahvaljujući podršci koju sam dobila putem kampanje i radom prije početka studija kojim sam skupila ostatak sredstava, uspjela sam u naumu. Htjela bih iskoristiti ovu priliku i još jednom zahvaliti svima koji su me poduprli tijekom kampanje, priča Riječanka s londonskom adresom.

Bez dana odmora

Kroz kampanju je prikupila 1.400 funti, a dobila je potporu mnogih poznatih i nepoznatih građana, među kojima je bila i Ella Dvornik. Za svoj studijski život kaže da je isprva bio težak jer je morala prijeći brojne prepreke kako bi uspjela opstati u Londonu.

– Neko vrijeme nisam znala hoću li financijski uspjeti izdržati. Radila sam i studirala istovremeno bez dana odmora prvih nekoliko mjeseci i to me fizički i psihički iscrpljivalo. Radila sam u digitalnom studiju, a okušala sam se i u radu u jednoj od londonskih galerija putem ‘internshipa’.

Srećom, bila sam nagrađena stipendijom Mona Hatoum od University of the Arts London koja mi je omogućila da diplomiram u roku i vodim lagodniji život tijekom studija, uz rad samo preko vikenda. Studiranje na CSM-u je definitivno jedno od najboljih iskustava koje sam imala.

Bilo je to čarobno razdoblje tijekom kojeg sam radila na čemu sam oduvijek sanjala, na prestižnom fakultetu, i okružena ljudima s kojima sam dijelila interese. Stekla sam nebrojena iskustva i prijateljstva na nivou na kojem to nisam očekivala.

Profesori i ostalo osoblje bili su nevjerojatno entuzijastični u radu sa studentima, a radionice koje su nam bile dostupne za izradu umjetničkih radova su na jako visokoj razini. Tako sam se okušala u 3D tisku, radu s drvom i metalom.

Imala sam osobnog mentora koji me vodio kroz rad i pratio moj napredak te sam se upravo zahvaljujući vodstvu i podršci osim slikanjem, počela baviti i izradom skulptura. Moj završni rad trebala je biti velika skulptura, ali taj rad je zbog pandemije još uvijek u izradi, navodi Tijana.

Svakodnevni motivi

Dodajući kako je kroz istraživački pismeni rad tijekom dvije godine studija radila na konceptu iza svojih radova, Tijana kaže da je na neki način taj rad je bio psihoanaliza i omogućio joj je da sagleda teme koje su zastupljene u njenim radovima u dubinu kroz upoznavanje s opusom raznih suvremenih umjetnika i proučavanje teorija iz područja umjetnosti, ali i znanosti.

– Moji radovi su kombinacija negativnog i pozitivnog, tragičnog i komičnog. Taj dualitet me nekako prati kroz život pa tako često u negativnom vidim dozu komedije. Zanimljivo je kako mali pomak u perspektivi pogleda na događaje može pomaknuti fokus s negativnog pogleda na stvari na pozitivan.

Svakodnevni problemi i brige mogu postati izvor smijeha u određenim uvjetima. Motivi koje koristim su svakodnevni, ali ih kombiniram na način na koji želim izazvati sukobljene osjećaje kod promatrača.

Prezentiranjem prepoznatljivih motiva u drugačijem svjetlu ili pripisivanje novih uloga predmetima može izazvati posve novu atmosferu oko njih i tu humor često dolazi do izražaja. Tako je primjerice jagoda često zamjena za osobu. Pričanje o ozbiljnim temama na komičan način mogao bi biti način na koji bih sažela svoje radove, kaže riječka umjetnica.

Do sada je izlagala u brojnim galerijama diljem Londona, a i izvan. Imala je prilike sudjelovati u projektu u okviru kojeg je zajedno s kolegama s fakulteta izlagala u svjetski poznatom Tate Modernu.

Svježi diplomant

– Nakon diplome i otvaranja online Central Saint Martins završne izložbe, ponude za izlaganja su počele nadolaziti pa tako trenutno imam tri izložbe u tijeku, od kojih je jedna u prestižnoj Saatchi galeriji u Londonu. To je nešto o čemu sam prije mogla samo sanjati. Naime, Saatchi je odlučio izložiti radove odabranih diplomanata, među kojima sam bila i ja.

Nominirana sam i za tri nagrade, Sunny Art Prize za jednu od mojih skulptura te Holly Bush Emerging Artst Painter Prize i Visual Art Open za nekoliko mojih slika. Nominacija je sama po sebi u svijetu umjetnosti veliko postignuće jer se od stotina radova odabere tridesetak te se tim radovima posvećuje medijska pozornost kroz online platforme i fizičke izložbe. Svakako se nadam osvajanju glavnih nagrada, a trenutno još iščekujem rezultate, otkriva Tijana.

Za sebe kaže i da je svježi diplomant budući da je diplomirala u srpnju ove godine, kao i da je umjetnik u usponu, što znači da još uvijek ne može živjeti samo od svoje umjetnosti. Dosadašnjom prodajom radova osigurala si je sredstva kojima će si moći priuštiti sve što joj treba kroz iduće vrijeme, ali ujedno napominje i da je život umjetnika neizvjestan u ovom stadiju.

– Zato imam u planu nastaviti raditi ‘part time’ i usput stvarati i izlagati radove. Svaki prodani rad veliki je izvor motivacije za nastavak stvaralaštva. Jedan od kupaca bio je i britanski ‘Sir’, a riječ je o utjecajnoj osobi iz područja novinarstva i umjetnosti. Od listopada dijelim atelje s kolegama s fakulteta gdje ćemo nastaviti stvarati u zajednici koju smo osovali i organizirati zajedničke izložbe.

Budući da sam tek diplomirala, planiram ostati u Londonu neko vrijeme, iskoristiti brojne mogućnosti koje se ovdje nude i raditi na karijeri. Hrvatska, a pogotovo Rijeka i Zagreb, je uvijek bila i ostala mjesto koje smatram domom i taj osjećaj je posebno došao do izražaja za vrijeme pandemije.

Voljela bih se vratiti u Hrvatsku u nekom trenutku i donijeti sa sobom znanje i iskustvo koje bih voljela prenijeti drugima. Nadam se i sudjelovanju u hrvatskoj umjetničkoj sceni. U idealnom slučaju voljela bih živjeti između Velike Britanije i Hrvatske jer je umjetnička scena u Velikoj Britaniji razvijenija, zaključuje mlada umjetnica.

Pandemija poremetila planove

Riječka umjetnica s londonskom adresom diplomirala je za vrijeme pandemije, a ni danas se, kaže, život u Londonu, unatoč popuštanju mjera, nije vratio u normalu i pitanje je kada će.

– Pravila se mijenjaju učestalo i restrikcije su i dalje na snazi pa se osjeti da je atmosfera u gradu drugačija – život je ipak utihnuo. U velike muzeje poput National History Museum ste prije mogli ušetati u bilo koje doba dana.

Sada se dolazak mora najaviti i mjesto osigurati unaprijed, a na termin za posjet se čeka i po nekoliko tjedana budući da su drastično smanjili kapacitet posjetitelja. Zbog toga sam neizmjerno zahvalna da sam imala prilike studirati i živjeti u Londonu prije nego što je došlo do pandemije i doživjeti grad i studij u punom sjaju.

Nadolazeća generacija neće biti te sreće. Zbog pandemije sam posljednje sastanke s mentorom i predaju završnih radova izvršila isključivo online putem. Nažalost, moja generacija je bila lišena velike završne izložbe koja se trebala održati u svibnju ove godine, a putem koje se predstavljaju dostignuća umjetnika svih sveučilišta i koja su događaj s velikom posjećenošću.

Fizička izložba je još uvijek u planu i održat će se kada dođu bolja vremena, a dotad je University of the Arts London u suradnji s IBM-om podignuo online platformu preko koje su studenti izložili svoje radove. Fizička izložba tako je postala online prvi put u povijesti londonskih sveučilišta, čime je postala dostupna publici diljem svijeta, što prije nije bio slučaj, priča Tijana.

Mjesto na fakultetu Central Saint Martins

Uz diplomu University of the Arts London, Tijana ima i diplomu Grafičkog fakulteta u Zagrebu koji je odabrala jer je u pogledu zapošljavanja u Hrvatskoj bio perspektivniji izbor od Akademije likovnih umjetnosti. Nakon završetka fakulteta provela je godinu dana radeći kao kontrolor grafičkog oblikovanja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

Rad za tu instituciju, kaže, bio je neprocjenjivo iskustvo na mnogo razina. Međutim, unatoč svim naporima da pronađe zadovoljstvo u području grafičke tehnologije, nije uspjela i to je razlog zbog kojeg se odlučila okrenuti svojoj strasti, slikanju, dok još ima vremena.

Nakon nekoliko mjeseci napornog rada, pripremanja portfolija, pisma motivacije i usavršavanja engleskog jezika za IELTS ispit, dobila je ponudu za mjesto na fakultetu Central Saint Martins. Iako je razmatrala školovanje u više umjetničkih metropola po Europi, činjenica da tečno govori jedino engleski jezik nagnala ju je da se odluči za London i fakultet koji je veoma utjecajan u svijetu umjetnosti.