Poznata riječka autorica Vedrana Rudan u sklopu 14. riječkog sajma knjiga i festivala autora Vrisak u prostoru Exportdrva održala je promociju svoje nove knjige »Puding od vanilije«. U razgovoru s književnicom Ivanom Bodrožić podijelila je neke svoje životne mudrosti te nas uvela u svijet svoje knjige koja je spoj već objavljenih tekstova s njenog popularnog bloga, ali i novih radova, a govori o – životu.

Ivana Bodrožić započela je s pitanjem o tome pod koji bi nazivnik sveli sve tekstove u knjizi.

»Ja pišem o životu. Ne pišem o Crkvi, braku, osjećaju beznađa, položaju žena. Nisam specijalist niti za jednu temu.«

Bodrožić: »Mediji i medijska prezentacija žena meni su najviše »iskočili« u knjizi. Što je toliko iritantno u vezi svega toga?«

Rudan: »Mi upoznajemo život kroz medije. Oni koji imaju posao preživljavaju, dok oni koji ga nemaju ga histerično traže i mi nemamo vremena baviti se neposrednim životom oko nas. Naša istina je ono što pišu na portalima. Posebno me pogađa položaj žena – u »moje vrijeme« žene stvarno nisu bile svedene na komad mesa, mi smo bez problema bile u »toplesu«, a to ćete danas rijetko vidjeti.

Sve je seksualizirano. Što se tiče gadnih komentara na portalima, mi to moramo imati. Tako upoznajete ljude i kakvi su oni zapravo. Mi nismo divna krasna bića, već zlo na dvije noge.«

Roditelji i djeca

Bodrožić: »Starost ima gadan prizvuk kada govorimo o ženama. Kako to komentirate?«

Rudan: »Žena kada navrši 30 ona je praktički »za bacit«, ako s 35 nema djece onda je »ocvala« i samo bi trebala tražiti nekog da je »oplodi«, a ako rodi, onda je majka i »razvaljena«. Dok muškarci kako stare, tako su više seksi. Problem je što se mi žene ne bunimo. Mi se najprije moramo doma pobuniti svojim »zlostavljačima«.

Mi uvijek moramo biti lijepe i dražesne. Evo na primjer, ja sam se večeras maksimalno dotjerala, otuširala, namazala, pa čekaj da se krema upije, pa se šminkaj, a sad evo vidim jednu nogu sam zaboravila obrijati. Umjesto da sam nervozna u vezi toga što ću vam večeras ispričati, sav moj fokus je išao na izgled. Muškarci – baš njih briga. Svi su većinom ćelavi, izgužvani, neoprani.«

Bodrožić: »Imate čak 280 tisuća pratitelja na svom blogu. Što mislite, zašto ste tako popularni, što je rijetkost za jednog pisca danas, i znate li koje se teme najviše čitaju?«

Rudan: »U čemu je tajna mog uspjeha? U tome da je mene baš briga. Nije me uopće briga što ćete na primjer vi svi večeras misliti o tome što ja kažem. Najčešće mislim da sam ja jedina u pravu i svaku svoju temu pišem s velikim žarom. Da ja znam što će biti popularno i čitano, samo to bih pisala.

Sin mi je dao dobar savjet u vezi toga – ako želiš da se nešto čita, samo u naslov stavi Severinu. To sam nedavno i napravila i upalilo je. Čak je i Severina »repostala«. Također se bavim jednom od najvrućih tema – roditelji i djeca. Ako kažete »moja su djeca grozna«, svi će biti šokirani i govoriti »moja su djeca divna«.

Oni lažu. Ja sam svojoj 40-godišnjoj djeci povukla granicu i rekla – nećeš. Neke žene mojih godina bi u podstanare otišle da njihova »djeca« imaju gdje živjeti. Nas su svi uvjerili da je biti majka maksimum za žene – netko nas je od početka uvjerio da je žena realizirana samo ako je majka, bilo da je to Crkva, susjedi, škola…

Ja toplo preporučujem: Nemojte biti majke! Mi nećemo biti jednaki dok muškarci ne počnu rađati. Mislite da medicina to danas ne može riješiti?«

Foto: Vedran Karuza

Priča o ljepoti starosti

Bodrožić: »Mislite li da će se nove generacije stvarno izboriti za sebe? Znam da ste spominjali Gretu Thunberg kao novi glas koji vas raduje.«

Rudan: »Mene jako veseli pojava mladih djevojaka u medijima poput Grete Thunberg, jer ona predstavlja novu generaciju koja se buni i ona nije seksualizirana. Ona želi promjenu i mislim da nije jedina. Žene su pola svijeta, a nemaju prava. One se moraju pobuniti za sebe. Ne postoje ženska prava, nego samo ljudska, ali trenutno treba vremena onima koji ne vide razliku primijetiti koliko smo nejednaki.«

Na kraju razgovora Vedrana Rudan pročitala je svoj tekst iz nove knjige, koji je bio naslovljen »Priča o ljepoti moje starosti« u kojem je zaključila kako je sada u »starijim danima« najsretnija i ispunjenija no što je ikad bila te se zahvalila posjetiteljima što su se okupili u tako velikom broju.