Stvaranje jedinstvenog baštinskog iskustva u suradnji s lokalnim zajednicama i s klijentima već sedamnaest godina je strast Muza, osmeročlanog ženskog tima, koji vjeruje da baština može višestruko obogatiti život pojedinca i zajednice. Taj tim koji se specijalizirao u područjima interpretacije baštine, kulturnog turizma, menadžmenta u kulturi te ekomuzeologije dosad je realizirao brojne značajne projekte koji su prepoznati u zemlji i izvan njezinih granica, a u njihovu je fokusu interpretacija baštine koja ne samo da je važna u kontekstu naše kulture, identiteta i pripadnosti, nego je važna i u kontekstu održivog turizma.

Kako su nam Muze kazale, sve je započelo s Draganom Lucijom Ratković Aydemir koja je 2005. godine, nakon više od deset godina rada u Ministarstvu kulture, uvidjevši da postoji prostor i potreba da se ljudi i zajednice na nove načine povežu s baštinom te vjerujući u to da održivi baštinski projekti mogu donijeti pozitivne promjene za društvo, odlučila osnovati pionirsku tvrtku za menadžment u kulturi i turizmu u Hrvatskoj i nazvala je – Muze.

Kultura i turizam

– Našu primarnu djelatnost čine izrade krovnih strategija razvoja kulturnog turizma i interpretacije baštine te stvaranje »rukom krojenih« doživljaja koji će istaknuti posebnosti određene zajednice, mjesta i baštine. Posljednjih godina usmjerene smo i na razvijanje edukacijskih programa kroz koje svoja iskustva dijelimo s polaznicima. U našem poslu sve je u timu, u kritičnoj masi ljudi koji razumiju potrebe suvremenog pristupa baštini, zato je edukacija što većeg broja ljudi u ovom području logično proširenje našeg djelovanja, pričaju nam.

Rad u kulturi i turizmu, dakako, donosi mnoge izazove, pa tako i uspjeh ima razne oblike, no članice Muza ponosne su, ističu, što održivo posluju niz godina, osiguravaju radna mjesta u kulturnom sektoru i stvaraju pozitivne društvene vrijednosti kroz projekte u kojima sudjeluju. Ono što ih posebno ispunjava, govore, je praćenje kako se njihovi projekti razvijaju i nastavljaju inspirirati ljude, a temelji njihove metodologije usko su povezani s radom lokalnih zajednica, s uranjanjem i povezivanjem s duhom mjesta svakog lokaliteta u kojem stvaraju, a surađuju i s vrhunskim suradnicima.

– Naš je zaštitni znak to što uvijek krećemo od lokalne zajednice koja se povezuje s određenom baštinskom pričom. Kroz proces suradnje s lokalnim ljudima dobivamo smjernice koje nas vode do samog kraja projekta. Jako je važno da projekt od prvog koraka možemo strateški postaviti, kako u smislu interpretacije baštine, tako i u smislu upravljanja, kako bismo stvorile uvjete da on bude izvediv i dugoročan, pojašnjavaju.

Tome svakako treba dodati, napominju, i druge dvije važne karike – klijente i suradnike.

– Jedna su karika strastveni i posvećeni klijenti koji prihvaćaju izazove, koji su spremni učiti i koji su beskompromisni kada je u pitanju kvaliteta, a druga važna karika je sjajan tim suradnika, odnosno razni istraživači i znanstvenici ključni za relevantnost podataka i uvide o baštinskim fenomenima, zatim dizajneri, ilustratori, fotografi, videoumjetnici, IT »developeri« i drugi kreativci koji će sve koncepte pretvoriti u vizualno i prostorno iskustvo. Kada nešto u svemu tome pođe ukrivo, teže je stvoriti projekt koji čini razliku, kažu Muze.

Ekomuzej batana

Prema njihovim riječima, interpretacija je važna jer potiče i kritičko mišljenje otvarajući prostore za različite perspektive, a kada smo dublje povezani s baštinom, onda smo spremniji i poštovati svekoliku baštinu, pa i aktivnije pridonijeti njezinu očuvanju. Baš zato Muze smatraju da interpretacija baštine može biti važna disciplina stvaranja boljeg društva, to jest naša prilika da postanemo bolji ljudi.

Centar za posjetitelje »Med dvemi vodami«, Križovec / Foto TJAŠA KALKAN

– Interpretacija je oblik neformalnog učenja koji omogućava svakome dublje povezivanje s baštinom. Velike količine informacija i stručnih pojmova često znaju odbiti i distancirati ljude od baštine. Zato se interpretacija obraća svim ljudima koji najčešće sa znanstvenim područjima ili disciplinama koje se specijalistički bave određenim fenomenima baštine najčešće nemaju baš nikakve veze. Interpretacija stvara kanale koji će rezonirati sa životom posjetitelja, koji će potaknuti njihove emocije i tjelesna osjetila i motivirati ih da stvore svoja osobna razumijevanja i doživljaje, svoje puteve učenja i spoznavanja, govori nam ženski tim Muza.

Zanimljivo je istaknuti, posebice za naše čitatelje, da je njihov prvi projekt »Ekomuzej batana«/ »Ecomuseo batana«, koji zovu projekt »Muza prije Muza«, nastao u Rovinju. Taj im je projekt, na poziv Grada Rovinja još 2003. godine, pomogla razvijati Dragana Lucija, najprije s razvojem malog muzejskog prostora s izložbom »Kuća o batani«/«Casa della batana« koji je otvoren u rujnu 2004. godine, a od i oko jezgre tog projekta, Muze su lokalnoj zajednici tijekom desetak godina pomagale u stvaranje prvog ekomuzeja u Hrvatskoj, odnosno muzeja zajednice.

– Interpretacija rovinjske maritimne baštine povezane s drvenom tradicijskom barkom batanom organski se razvijala kroz nekoliko sastavnica. Jedna je Spacio, rovinjska konoba, mjesto u kojem su posjetitelji mogli uroniti u ribarsku dušu grada kušanjem tradicijskih ribarskih jela uz pjesmu bitinada, uz briškulu i trešetu, teran i malvaziju. Uspostavom Malog škvera ispred Kuće o batani gradila se ili obnavljala jedna batana svake godine, jer je upravo zbog ugroženosti prenošenja znanja i umijeća brodograditelja i kalafata batana bila nadomak izumiranju. I konačno, kroz organizaciju već tradicionalne Rovinjske regate oglavnog i latinskog jedra, batani se ponovo vratilo njezino oglavno, oslikano jedro kako bi se očuvalo znanje o jedrenju batanom koje je također zamalo zaboravljeno, pojašnjavaju nam kreativne članice tima.

Ogulin, zavičaj bajke

Nadalje, važno je istaknuti da Ekomuzeja batana premašuje svoju lokalnu dimenziju jer taj je projekt, govore, inspirirao mnoge male pomorske muzeje koji su niknuli diljem obale, a posebno na području Primorsko-goranske županije. Uz veliko zalaganje Ministarstva kulture, Ekomuzej batana upisan je na UNESCO-vu listu dobrih primjera prakse očuvanja nematerijalne baštine svijeta, još uvijek jedini takav iz Hrvatske. Dakle, Ekomuzej batana sjajan je primjer kako se iz prakse može utjecati na nacionalnu kulturnu politiku, a zahvaljujući tom rovinjskom projektu ekomuzeji su prvi put uvršteni i u Zakon o muzejima.

Njihov drugi, također, zanimljiv i nagrađeni projekt je »Ogulin, zavičaj bajke«.

Ivanina kuća bajke, Ogulin / Foto DOMAGOJ BLAŽEVIĆ

– Projekt »Ogulin, zavičaj bajke« je drugi ogledni projekt, destinacijski paket uz nagrađivanu »Ivaninu kuću bajke«, a tu je i Ogulinski festival bajke, što je često prva asocijacija šire javnosti na naš rad. Nakon više od petnaest godina od strateškog planiranja destinacije kulturnog turizma i šest godina od realizacije Ivanine kuće, još uvijek dobivamo pozitivne dojmove i potvrde da smo osnažile poziciju grada Ogulina na kulturnoj i turističkoj karti Hrvatske. »Ivanina kuća bajke« je, uz mnoge osvojene nagrade iz muzeologije i turizma, postala uistinu projekt koji inspirira i druge zajednice. Odnedavno je upisana i na kulturnu rutu ženskih pisaca Vijeća Europe, što pokazuje da kada je projekt autentičan, dobro osmišljen i kvalitetno realiziran, s artikuliranom vizijom, te kada se njime kvalitetno upravlja, tada imamo sve sastojke za dobitnu kombinaciju, sažimaju nam Muze njihove početne projekte i njihovu važnost.

Dobro posjećena Ivanina kuća bajke / Foto DOMAGOJ BLAŽEVIĆ

Interaktivni centri

Velik poticaj za širenje njihovoga tima i za osnaživanje kompetencija dogodio se, pričaju nam, krajem 2011. godine kada su s partnerima dizajnerima sudjelovale u projektu Natura 2000. Tada se, uz pomoć Svjetske banke, prvi put u Hrvatskoj ciljalo na sustavnu interpretaciju prirodne i kulturne baštine nacionalnih parkova, parkova prirode i zaštićenih područja. Pobijedivši na međunarodnom natječaju, u samo tri godine razvile su trideset interpretacijskih rješenja u zaštićenim područjima prirode diljem države, u što je uključeno i vizualno brendiranje mreže Parkovi Hrvatske. Kroz taj veliki projekt nastali su, naime, koncepti i kompleksna dokumentacija za petnaestak centara za posjetitelje.

Centar za posjetitelje Poklon – Park prirode Učka / Foto: NIKOLA ZELMANOVIĆ

– Iz te su skupine prošle godine za posjetitelje otvoreni interaktivni centri Poklon na Učki i Medvedgrad na Medvednici. Ovi su projekti nedavno osvojili dvije međunarodne nagrade, slovensku BigSEE Tourism Award 2022 i američku MUSE Creative Awards 2022, a stručni žiri ocijenio je da su naše ispričane baštinske priče u stalnim izložbama stvorile nezaboravno posjetiteljsko iskustvo i da su primjer kreativne izvrsnosti na svjetskoj razini, napominju.

S tim projektom, izložbom u čijem su procesu oblikovanja sudjelovali partneri dizajneri Šesnić i Turković i studio Clinica, IT dizajner Vladimir Končar, Studio Kultura i tvrtka AVC, kao i mnogi drugih stručnjaci, ljudi iz lokalnih zajednica, pisci, stručnjaci, znanstvenici, fotografi i ilustratori, Park prirode Učka dobio je, govore, i središnje mjesto interpretacije koja potiče ljubav prema prirodi i kulturnoj baštini te poziva na daljnje istraživanje Učke i Ćićarije, a stvorena je bogata riznica prirodnih i kulturnih vrijednosti planine, kao i interaktivno posjetiteljsko iskustvo koje potiče na razmjenu. Na drugom kraju Hrvatske, u Požeško-slavonskoj županiji, izradile su pak strategiju za Svijet graševine.

– Graševina je hrvatska najmnogorodnija sorta i snažna referenca na identitet teritorija u kojem nastaju najbolja vina ove sorte. Svijet graševine je, dakle, prvi strateški akcijski plan razvoja jedne destinacije turizma vina u Hrvatskoj i kao takav je jedinstven dokument na nacionalnoj razini. Vizija je da 2030. godine Svijet Graševine bude razvijena, omiljena i višestruko nagrađivana europska vinska destinacija. Strategijom na promišljen način povezujemo priče o vinu, prirodi i čovjeku, slavimo stoljetnu kulturu i baštinu te osnažujemo lokalne vinare i cijeli sektor kulture i turizma u ovom dijelu Hrvatske, kažu kreativne Muze.

Centar za posjetitelje Poklon, Učka / Foto NIKOLA ZELMANOVIĆ

Na području Primorsko-goranske županije također je nekolicina projekata u kojima su i Muze dale svoj doprinos; pored Centra Poklon na Učki, u Nacionalnom parku Risnjak također su radile na razvoju interpretacijske i posjetiteljske infrastrukture, pa su 2015. godine tako realizirana dva centra za posjetitelje – Rodna kuća rijeke Kupe u Gornjim Kuparima i Goranska kuća znanja u Razlogama. Osim toga, njihov je tim radio i na Putovima Frankopana.

Putovima Frankopana

– Putovima Frankopana je važan projekt Primorsko-goranske županije u kojem smo sudjelovale, najprije kroz strateško i interpretacijsko planiranje, a potom i u fazi realizacije i razvoja vizualnog i tekstualnog sadržaja. Ponosne smo što smo sudjelovale u ovom prvom integriranom projektu oživljavanja baštine utvrda i starih gradova u Hrvatskoj. U ovome prostorno razvedenom projektu, od Krka, preko Hrvatskog primorja do Gorskog kotara, koji aktivira graditeljsku i duhovnu ostavštinu jedne od najpoznatijih obitelji hrvatske povijesti i ostavštinu s njima na različite načine povezane obitelji Zrinskih, bila je čast dati naš doprinos, kazuju članice Muza.

Od njihovih projekata posebice se ističu i oni projekti kojima su u fokusu važne ličnosti naše povijesti i kulture poput Ivane Brlić-Mažuranić, Antuna Gustava Matoša, bana Josipa Jelačića i Ivana Meštrovića, čime se slave pojedinci koji su snažno pridonijeli hrvatskoj kulturi, znanosti i društvu. Hrvatska je u tom području, smatraju, još uvijek kao društvo nedovoljno učinila za takve povijesno značajne ličnosti.

– Prioritet je za Hrvatsku kao malu zemlju slaviti svoje ljude jer se u njima zrcale vrijednosti koje nas mogu osnažiti kao pojedince i kao društvo. Uspostavljanje i njegovanje trajnog dijaloga s našim velikanima temelj je očuvanja i razvoja društva, energija iz koje se stvaraju nove generacije znanstvenika, umjetnika i inovatora. Kao društvo u tom smislu zasigurno trebamo više učiniti, a interpretacija baštine kao disciplina jedan je od alata koji u tim procesima može dati velik doprinos, napominju.

Put do publike

Uočavajući važnost znamenitih povijesnih ličnosti, kažu i kako je baština iznimno važna jer se radi o univerzalnoj ljudskoj potrebi koja svakom čovjeku daje osjećaj identiteta i pripadnosti.

– Odnos prema baštini svako društvo razvija na svoj način. Svi su ljudi, naime, uronjeni u različite baštinske fenomene, mnogi su često i nositelji znanja i umijeća nematerijalne baštine, a svojim djelovanjem i načinom života svi mi pridonosimo osjećaju duha onog mjesta u kojem živimo. Pitanje je samo koliko smo s baštinom stvorili intimniju povezanost i koliko smo osvijestili i našu ulogu u očuvanju i prenošenju baštine budućim generacijama, pojašnjavaju Muze.

Na pitanje o posjećenosti njhovih projekata koji imaju cilj, priču i poruku, govore nam kako je put baštinske atrakcije do publike, ma koliko ona bila sjajno osmišljena i izvedena, kompleksan proces jer kada se neka izložba ili baštinska atrakcija otvori za javnost, tek tada započinje njezin pravi život, stoga je jako važno da je baštinski prostor živ, da se uspješno provode pametni, kreativni i različitim ljudima namijenjeni programi, da je lokalna zajednica uključena te da se predano radi na razvoju publike.

Baštinski »proizvod«

– Za takav cjelovit baštinski »proizvod« potreban je sustavan i dobro postavljen marketing te još više stručno oblikovana komunikacija s javnostima. Zato baštinske atrakcije trebaju voditi timovi koji su za to osposobljeni, koji imaju širu perspektivu svog djelovanja od usko stručnog, koji su spremni na učenje različitih disciplina i vještina i koji imaju jednaku strast prema baštini kao, uostalom, i prema ljudima. Što se tiče posjećenosti naših projekata, novootvoreni projekti na Učki i Medvedgradu su unatoč pandemiji ostvarili velik interes javnosti, dok je primjerice u 2018. godini Ivaninu kuću bajke posjetio jednak broj posjetitelja kao i relativno novi Muzej grada Rijeke, što je za mali centar u Ogulinu ipak velik uspjeh, kažu Muze zaključujući kako se u upravljačkom aspektu svih baštinskih i kulturno-turističkih ustanova i projekata u Hrvatskoj može i mora učiniti puno više kako bi postali pravi razvojni generatori u svojim sredinama.