Kako na i ne odveć velikom broju stranica stvoriti roman koji se iz okvira psihološkog i društvenog pretvara u antiratni pokazuje nam »Rašomon«, novi roman hrvatske (Zagreb) književnice Karmele Špoljarić.

Njenog neimenovanog antijunaka na početku romana nalazimo u situaciji kako u nekoj od zagrebačkih ulica prodaje stare knjige, što mu je gotovo i jedini način zarade.

Na kraju je svojih pedesetih, a iza ugodne vanjštine ženama privlačnog ljubitelja književnosti krije se tamna priča koju pratimo kroz njegova sjećanja tamo od razdoblja osamdesetih kad je studirao i uživao novovalni dah i duh tadašnjeg Zagreba pa do sredine devedesetih kada mu, zbog svega što se dogodilo tijekom Domovinskog rata, život postaje besmislen.

Ratna zbivanja

Osamdesetih njegov svijet čini nešto stariji Dule kojem se divi zbog životnog stila i gotovo da je u njega zaljubljen (piše mu pjesme!), što ga ne priječi da stupi u vezu s Duletovom djevojkom Suzi.

Kad krenu ratna zbivanja i Dule ode na ratište, ta veza završava nakon niza peripetija njegovim nepotrebnim i žestokim nasiljem nakon kojeg Suzi koju je pretukao više za njega ne želi ni čuti.

U strahu od osvete njenog brata, naš »junak« prijavljuje se u Hrvatsku vojsku te odlazi na ratište u Slavoniju gdje će, na dan kad je trebao krenuti natrag u Zagreb na desetodnevno odsustvo tijekom kojeg bi se izvukao iz vojske, sudjelovati u akciji tijekom koje će ubiti jednog srpskog vojnika, svog vršnjaka Sašu N. iz Beograda.

Taj čin, uz brutalno nasilje prema Suzi, postaje temelj njegovih intenzivnih psiholoških opterećenja i paranoja koje ne uspijevaju odagnati ni njegova potraga za Suzi, odnosno posjet Beogradu s namjerom da upozna roditelje mladića kojeg je ubio.

Umjesto oprosta i smirenja, on i dalje doživljava samo patnju pa završne stranice ovog kratkog romana sugeriraju kraj u kojem će valovi Dunava zaustaviti sve boli i muke.

Zanimljiva radnja

Raznovrsna i zanimljiva radnja prenesena je čitatelju kroz monologe i promišljanja te sjećanja glavnog lika, pri čemu se autorica ne libi u prozni izraz ubaciti poneku lirsku pjesmu, odnosno citirati neke književnike (Kamov) ili rock pjevače (Jura Stublić), kao i dio teksta (onaj vezan uz ratna zbivanja u Slavoniji) prenijeti u formi filmskog scenarija.

Štoviše, temeljna scena romana – ratni susret hrvatskog i srpskog vojnika pri kojem Saša N. puca prvi ali je neprecizan, a hrvatski vojnik potom uzvrati vatru i ubije ga – čitatelju je prenijet sa stajališta oba sudionika tog tragičnog sukoba.

Time je ispoštovan naslov romana vezan uz čuveni istoimeni film japanskog redatelja Akire Kurosawe, filmski klasik koji kroz svoju priču postavlja pitanje o tome što je istina i ne postoji li, gleda li se sa strane sudionika događaja, više istina.

Svi su ti postupci korisni u građenju ne samo priče, već i lika »antiheroja u herojskom vremenu«, mladića koji u rat ne želi ići ne zbog ideoloških stavova, već stoga što mu je sve to bezveze budući da je po mnogočemu klasičan primjer iskompleksiranog intelektualca koji smatra da je bolji i pametniji od svih pa za svoje postupke nalazi baš u toj »posebnosti« opravdanja, čak i onda kad su nemoralna poput ružnog i podcjenjivačkog odnosa prema blago retardiranom bratu, ili fizičkom nasilju prema Suzi.

I dok se on ponaša i razmišlja na taj način, kraj njega »protrčava« gotovo cijeli njegov život – u rat je morao da bi se sklonio od prijetnji, nakon Suzi sa ženama ne može dalje od one početne bliskosti, u poslu jedva preživljava, umjesto u svom stanu živi s majkom u skučenom prostoru… baš je, kako i sam ironično zaključuje citirajući Stublića, »stvarno sretno dijete«.

Raspad života

Nedvojbeno, »Rašomon« je roman koji pred čitatelje donosi blues zagrebačkih ulica osamdesetih, ali i ovih naših godina. Priča utemeljena na zaista nesvakidašnjem ljubavnom trokutu nadišla je generacijske novovalne okvire i pretočila se u priču o nesretnom i tragičnom životu intelektualca koji nije bio u stanju na pravi način izreći to što osjeća, niti je u sebi imao dovoljno snage kako bi promijenio samog sebe. »Ponekad je tišina sve što smo u stanju izreći.

Život se može raspasti pod težinom neizgovorene riječi.«, konstatira u jednom trenutku glavni lik »Rašomona«, vjerojatno dovoljno svjestan da shvati kako je upravo to pridonijelo i raspadu njegova života.

O autorici

Iza Karmele Špoljarić već je nekoliko vrlo zanimljivih literarnih istupa. Za tinejdžersku dramu »Nula kuna po minuti« dobila je nagradu »Marin Držić«, a za roman »Nije ovo Twin Peaks« nagradu »Slavić« Društva hrvatskih književnika.

Iza nje su i zbirka priča »Pazi što ćeš poželjeti« te roman »Major Tom«, a uz pisanje bavi se i radionicama kreativnog pisanja. Osmislila je i prvu dopisnu radionicu »Kako početi« te radionicu bajki za odrasle nazvanu »Bajkanje«.