Uoči i u vrijeme kad je Rijeka posjedovala titulu Europske prijestolnice kulture objavljeno je više knjiga koje tematiziraju povijest grada na Rječini. Ona obiluje dramskim zapletima dostojnima filmskog scenarija. Žanrovski bi se to moglo svrstati u kategoriju politički triler. Stoga i ne čudi što su se brojni autori, tuzemni i inozemni, uhvatili pera. Bolje rečeno – računalne tipkovnice – i krenuli pričati priču o gradu u kojem su politička previranja na dnevnome redu poput kruha svagdašnjega. Kako bismo stekli uvid u politička zbivanja, ali ne samo s aspekta povijesnih činjenica koje se redaju, već da bismo percipirali barem »epizodu« tadašnjeg istinskog života u gradu, posebno su vrijedna pisana svjedočanstva običnoga puka, koja pojedini autori i prenose u svojim izdanjima.  

Snimio Vedran KARUZA

U književnom »maratonu« pročitanih knjiga o povijesti Rijeke svakako posebno mjesto zauzima nadopunjeno izdanje »Kako čitati grad« Radmile Matejčić koja se, prema nekim izvorima, nalazi na prvom mjestu najprodavanije knjige o Rijeci i za mnoge predstavlja svojevrsnu »Bibliju« pri upoznavanju s povijesnim i kulturnim znamenitostima našega grada. No, posebno izdanje koje je svjetlo dana ugledalo prije nekoliko mjeseci je hrvatsko izdanje knjige Giovannija Stellija »Povijest Rijeke od nastanka do naših dana«, čiji prijevod na hrvatski jezik potpisuje bivši veleposlanik Republike Hrvatske u Rimu, sada profesor na American University u Rimu Damir Grubiša. Potonje izdanje u svibnju je prezentirano putem Zooma, a sam autor je ovom prigodom istaknuo Kantovu misao kojom se na svijet, pa tako i na povijesne događaje, može gledati kroz prizmu obojenih leća, navodeći kako se sličan proces odnosi na naše osobno viđenje stvari te da je od iznimne važnosti kako će neke činjenice biti interpretirane, što zahtijeva pomnu analizu bez ideoloških predrasuda. Pritom je podcrtao kako danas moramo poraditi na kulturnom dijalogu.

Izbor izdanja o povijesti Rijeke / Snimio Vedran KARUZAojni

Priče o egzodusu

Stellijevo djelo daje uvid u povijest grada u kojem je rođen, od prapočetka, paleolitika do današnjih dana. Povijesno putovanje koje Stelli nudi, uz one datume i događaje koji su već poznati, daje uvid u brojne manje poznate priče koje su sastavni dio povijesti grada. Posebnu pažnju pridaje dakako povijesnoj epohi koja je obilježila ovaj grad netom nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kad dolazi do egzodusa žitelja grada, Fijumana, ali i Hrvata. U tom 19. poglavlju knjige pomno opisuje događaje koje valja poznavati. To razdoblje je bilo mučno i opasno, jer kako su znali kazati naši stari, ako nisi bio podoban ili ako si rekao suvišnu riječ u krivo vrijeme, na krivom mjestu, moglo se dogoditi da te »pojede mrak«. Citiramo: »Ujutro 4. svibnja počele su kružiti vijesti o upadima zastrašujuće OZNE koju su vodili lokalni elementi po raznim kućama i o likvidacijama na brzu ruku. Stotine osoba bilo je uhapšeno i nestale su bez traga. I u drugoj fazi stvarna vlast je ostala u rukama OZNE, tajne policije kasnije nazvane UDBA«.

Druga priča egzodusa u kojoj se može doznati i kako razmišljaju Fijumani, i kakvi su im običaji, pretočena je u obliku dnevnika koji potpisuje Riječanka – Fijumanka Giuseppina Nacinovich Smaila pod naslovom »Fiume. La casa oltre il confine« (Rijeka. Kuća preko granice), koja nije prevedena i koju se može pronaći u bogatoj biblioteci Zajednice Talijana u Rijeci, popularnom Circolu, koja broji preko 11 tisuća knjiga. Autorica nam pomno prepričava i opisuje događaje netom nakon završetka Drugog svjetskog rata. Opisuje svoj odlazak iz Rijeke, pritom se prisjećajući i crtica iz prijašnjega života u Rijeci, obiteljske povijesti i novoga života u izbjeglištvu, te dolaska u posjet rodnome gradu. Ovo pisano svjedočanstvo događaja, atmosfere, svega što je morilo običnog »malog čovjeka« predstavlja pravo kulturno i povijesno bogatstvo. Nasljeđe koje nam daje uvid u ono što se događalo u poslijeratnim godinama u Rijeci. Ali i pravu sliku kakvi su Fijumani, kako razmišljaju te opis fijumanskoga poimanja života, odnosno životne filozofije.

Životi poznatih Riječana

O Fijumanima se umnogome može doznati i čitajući knjigu ravnatelja Muzeja grada Rijeke Ervina Dubrovića naslovljene »Rijeka južni pol Srednje Europe«, koji je prije nekoliko mjeseci predstavio još jedno djelo posvećeno važnoj povijesnoj figuri našega grada u knjizi »Andrija Ljudevit Adamić trgovac u doba Napoleonskih ratova«, u kojoj nam daje uvid u Adamićev život, ali i u njegov način promišljanja i djelovanja. Na taj način, uz ono što je vezano za njegov život, dobivamo i širu priču o tome kako je funkcionirao život, grad, kao i političku sliku Rijeke u Adamićevo vrijeme. Ono što Dubrovićevu knjigu »Rijeka južni pol Srednje Europe« čini posebnom jest to što osim političke slike različitih povijesnih razdoblja, pruža uvid u živote i stvaralaštvo poznatih Riječana, u različitim epohama i različitim miljeima, književnim, likovnim, umjetničkim koji su oblikovali Rijeku, svatko na svoj način u različitim vremenima. Tako uz Adamića, Ciottu, Whiteheada, doznajemo više o Drenigu, Santarcangeliju, Morovichu, Kurelcu, Kumičiću, Polićevima, Viktoru Caru Eminu, Gervaisu, Leontine Littrow, Venucciju, Ladislaou de Gaussu, Udatnyju, Kalini, Willyju, Hreljanoviću, Marendiću, Emiliju, Čičin-Šainu, Kučanu. Autor je izvrstan poznavatelj njihova djelovanja i biografije, životnih crtica kojima nam približuje te velikane kulturnoga života našega grada i regije u čijem umjetničkom nasljeđu možemo uživati.

Snimio Vedran KARUZA

Ulice, zgrade, ljudi

A kad je riječ o takvom nasljeđu, svakako valja pročitati i knjigu Velida Đekića posvećenu jednoj posebnoj riječkoj ulici, nekada znanoj kao Industrijska ulica. Monografsko izdanje »Zvali su me Industrijska« daje uvid u život te ulice kroz različite epohe, pomno analizirajući biografiju svake pojedine zgrade, pritom dajući uvid i u živote ljudi koji su je projektirali ili nastanili, od Romola Venuccija, Milutina Barača – jednog od povijesnih imena Riječke rafinerije čije ime danas krasi tu ulicu, do Roberta Whiteheada s čijim je fabulama, kao i samim građevinama, autor iznimno dobro upoznat te čitatelju stoga pruža pomni uvid u priče ljudi i zgrada koje čine dio povijesti Industrijske ulice. Knjiga je prevedena i na talijanski jezik, a krase je i brojne fotografije koje putovanje kroz Industrijsku ulicu čine slikovitijim.
Tragično preminuli riječki povjesničar William Klinger u djelu naslovljenom »Un’ altra Italia: Fiume 1724. – 1924.« (Druga Italija: Fiume 1724. – 1924.) daje pregled političkih događanja koja upotpunjuje brojnom arhivskom građom koju je istraživao, otvorivši tako i Pandorinu kutiju zahvaljujući kojoj pruža uvid u do sada manje poznate činjenice vezane za neke odnose unutar samih povijesnih događaja, poput pisanog svjedočanstva američkog konzula Wilbura Keblingera. Posebnu priču predstavlja i ona vezana za masone i masonske lože u Rijeci i Trstu, koje su indirektno imale utjecaj i na ekonomski razvoj grada, te pri sklapanju novih poslova počevši od davne 1760. godine. No priča o riječkim masonima iziskuje jedno posebno poglavlje u kojem će biti pomno ispričana.

D’ Annunzijeva okupacija

Premda se proteže i u doba pred D’ Annunzijev ulazak u Rijeku, o čemu je knjigu napisala Ljubinka Toševa-Karpowicz u »D’ Annunzio u Rijeci – mitovi, politika i uloga masonerije«, a o tome progovara i D’ Annunzijev istomišljenik, Japanac Harukichi Shimoi u svojoj knjizi na talijanskom jeziku »Un samurai a Fiume« (Samurai u Rijeci). U potonjoj osim što opisuje dane provedene u društvu D’ Annunzija, prenosi korespondenciju, pismo D’ Annunzija upućeno Benitu Mussoliniju. No, kao zanimljivost valja istaknuti Shimoijevu tvrdnju da su svi D’ Annunzijevi legionari bili članovi masonerije.

Snimio Vedran KARUZA

Spomenutog autora, kao i njegovu fotografiju, nalazimo i u knjizi Tee Perinčić »Rijeka ili smrt!« u kojoj autorica daje pomnu analizu događaja u razdoblju D’ Annunzijeve okupacije od 1919. do 1921. godine. U brojne detalje iz D’ Annunzijevog života, koji obiluje i pikanterijama, prenosi i pisane tragove tadašnjeg života viđenog od strane »obične žene iz puka« Zore Blažić pisane u dnevničkoj formi. Zahvaljujući tome doznajemo kakav je bio život u Rijeci u tom turbuletnom povijesnom periodu. A o tome u knjizi svjedoči i Maksimilijan Peč.

Snimio Vedran KARUZA

Riječki pisac i novinar Giacomo Scotti u godini kad je Rijeka bila Europska prijestolnica kulture izdao je knjigu »La cittá contesa. Fiume 1918 – 1924«, koja je nedavno prevedena i na hrvatski jezik. Scotti u knjizi, osim o povijesnim zbivanjima, progovara i o nekim posebnostima poput »Fijumanskog razvoda«, što dakako privlači znatiželju čitatelja. Prenosi i ekonomsku kartu grada, i problem krivotvorenih novčanica, čega se dotiče i Tea Perinčić u svojoj knjizi, donoseći i fotografije riječkih kruna.

Scotti u knjizi, između ostalih povijesnih pregleda, daje uvid i u priču o »Urotnicima Galeba« o kojima je 5. rujna 2019. godine na Međunarodnoj konvenciji o D’ Annunziju održanoj u Gardone Riviera govorio Ervin Drubrović u svom izlaganju naslovljenom »Galeb protiv D’ Annunzija« u kojem je pomno analizirao svjedočanstvo povjesničara i hrvatskog političara Milana Marjanovića iz 1952. godine. Riječ je prema Marjanovićevom svjedočanstvu o propaloj uroti protiv D’ Annunzija iza koje je djelovalo tajno društvo »Galeb«, osnovano krajem srpnja 1920. godine, a čiji je osnivač bio poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović, s ciljem da pridonese protjerivanju talijanskog osvajača iz Rijeke.

Snimio Sergej DRECHSLER

Prešućena povijest

Novinar, nakladnik i predavač Goran Moravček u svojoj knjizi »Rijeka između mita i prešućene povijesti« također daje pregled Danuncijade, Riječke države, pada Italije, priču o Sušaku, ali i o prešućenoj povijesti. U potonjem poglavlju autor iznosi podatke vezane za egzodus Fijumana, ali i Riječana hrvatskoga podrijetla koji su napustili grad nakon Drugog svjetskog rata, te o njihovim smaknućima bez suđenja jer su ih smatrali »narodnim neprijateljima«. Autor pomno analizira i daje pregled onoga što je uvjetovalo da se brojni stanovnici grada odluče na odlazak u odlomku »Ideologija uzrok egzodusa«. Progovara i o fojbama, ilegalnim prelascima granice, nasilnoj vlasti te kažnjavanju djece zbog »grijeha« roditelja.

Talijanski povjesničar Raoul Pupo dao je objektivan pregled povijesnih događanja u svojoj knjizi »Fiume cittá di passione« (Rijeka grad strasti) u kojoj piše o dobro nam znanim povijesnim događajima u Rijeci, od prapočetaka pa, između ostalog, i o razdoblju u kojem je u gradu djelovao gvardijan riječkog samostana fra Bernardin Nikola Škrivanić, čiji je zbornik radova izdala Matica hrvatska – ogranak Rijeka 1997. godine, do razdoblja Drugog svjetskog rata. Pritom otkrivajući životne priče onih koji su bili žrtve i svjedoci tragedije u Podhumu1942. godine, predočavajući svjedočanstva Stanka i Ivana Broznića, kao i priču o spaljivanju sela Lipa zbog odmazde 1944. godine, te nemilih događaja nakon rata u novom sistemu, dolaska Monfalconesa i Golog otoka. Dodajmo i da je nedavno predstavljena nova knjiga Ljubinke Toševe-Karpowicz pod naslovom »Rijeka/Fiume 1868. – 1924. od autonomije do države«.

Politička slika u Rijeci uvijek je bila zamršena, komplicirana, te valja pomno poznavati povijesne događaje u gradu, političke mijene, ne bi li se razvilo ozračje poštovanja različitosti i njegovao kulturni dijalog, kao što je rekao Stelli, autor s početka naše priče u putovanju Rijekom kroz povijest, uz pisanu riječ različitih autora.

Snimio Vedran KARUZA