PRVI U HRVATSKOJ Riječki dirigent Igor Vlajnić postao sudski vještak za - glazbu

Naglasak je na objektivnosti i nepristranosti u radu - Igor Vlajnić / Foto Marko GRACIN

Činjenica da područje glazbene umjetnosti nije do sada bilo pokriveno nekom osobom u svojstvu vještaka, zasigurno pokazuje da je moje imenovanje pozitivan korak - kaže Vlajnić

povezane vijesti

Dirigent Igor Vlajnić nedavno je prisegnuo na Županijskom sudu u Rijeci za sudskog vještaka za glazbu, prvog i jedinog u Hrvatskoj. Vlajnić je dugogodišnji dirigent riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, a odnedavno je i predavač – vanjski suradnik u Školi pjevanja »Tony Cetinski« u Opatiji.

Na početku razgovora Igora Vlajnića pitamo kako je došlo do toga da postane sudski vještak za glazbenu umjetnost i zašto se uopće pojavila takva potreba.

– Prije svega želim istaknuti da prilično nerado razgovaram o ovoj temi iz razloga što je sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske sudskim vještacima zabranjeno isticanje ovog svojstva u svrhu reklamiranja. Međutim, kako se ovdje ne radi o reklami, mogu samo reći da je važno i korisno imati stručne osobe za sva relevantna područja kako bi ih se moglo koristiti u slučaju potrebe. Proces izobrazbe koji traje gotovo godinu dana uključuje aktivno sudjelovanje u pravnim procesima kako bi se dokazana stručnost kandidata nadogradila iskustvom iz područja prava, koje je važno za pravilni rad u ovom svojstvu. Sudski vještak nije sud, niti je njegova uloga takva, nego je on samo pomoćnik suda, neovisan i nepristran, koji pomaže sudu da donese pravednu odluku.

Stručno mišljenje

Kako je izgledala sama prisega? Na što ste se obvezali?

– Prisega je, kao i cijeli proces imenovanja i rada sudskih vještaka, propisan Pravilnikom te sama po sebi nije nekakav spektakularni događaj. Svakako je naglasak na objektivnosti i nepristranosti u radu, što je i logično.

Koji su primjeri situacija u kojima biste trebali reagirati? Što će u tom smislu biti vaš posao kao sudskog vještaka?

– Mnoge su zablude oko poslova vještaka, a jedna od najčešćih je da on donosi konačnu odluku ili da ga se angažira privatno. Naime, svaki je sudski vještak u pravilu angažiran od strane suda i donosi stručno mišljenje temeljem dokaza koji mu se predoče i pitanja koja mu se postave. Činjenica da područje glazbene umjetnosti nije do sada bilo pokriveno nekom osobom u svojstvu vještaka zasigurno pokazuje da je moje imenovanje pozitivan korak, ako ništa drugo, onda kao mogućnost da se u slučaju potrebe angažira izobražena, stručna i osoba imenovana po propisima. Nadam se da će u budućnosti sud i
koristiti ovu mogućnost ako i kada se pojavi takva potreba, a prema mojem dosadašnjem osobnom iskustvu – neovisno o procesu imenovanja – takva potreba zasigurno postoji.

Inovativna i drugačija škola

Postali ste i predavač u Školi pjevanja Tonyja Cetinskog. Što ćete točno raditi?

– Škola pjevanja »Tony Cetinski« ovih je dana otvorila vrata u Opatiji. To je doista velik događaj kako za Opatiju, tako i za naš kraj. Živimo u svijetu mogućnosti i svaka nova mogućnost koja je kvalitetna, održiva i dostupna, svakako je pohvalna. Gospodin Cetinski oblikovao je i oživio svoju želju da mladima koji se žele baviti glazbom omogući jedan drugi pogled na glazbeno obrazovanje i struku. Kao jednu od najvećih kvaliteta ove škole mogu istaknuti potpunu usmjerenost na kandidate, individualni pristup i dostupnost, posebno onu financijsku. Naime, cijene u školi su izuzetno popularne i pristupačne, ali i oblikovane prema svačijim mogućnostima i željama. Polaznici, osim pjevanja, dobivaju i određenu teorijsku podlogu, osnove povijesti glazbe, stilskih karakteristika i slično, ali u potpunosti prilagođeno potrebama ovog glazbenog izričaja.

Nisam osjetio elemente poruge prema himni

Nedavno je izazvala polemike interpretacija hrvatske himne na inauguraciji novog predsjednika Republike Hrvatske. Kakav je vaš stav o tome, kao stručnjaka za glazbu?
– S obzirom da ste mi postavili ovo pitanje u ovom kontekstu, vjerujem da na neki način uočavate mogućnost i potrebu za nekim neovisnim mišljenjem oko događaja koji je zasigurno podijelio javnost. Moram istaknuti da moje osobno mišljenje i afinitete treba u potpunosti odvojiti od neke objektivne procjene u svrhu nekakvih pravnih procesa. Naime, osobno iznimno poštujem gospođu Josipu Lisac koja je svojim dugogodišnjim radom i neizmjernim talentom obilježila jedno veliko razdoblje. Cijeli proces inauguracije bio je prilično neuobičajen, pa je u tom kontekstu i angažman gospođe Lisac u potpunosti očekivan.
Tijekom same izvedbe moram priznati da nisam bio iznenađen, jer
je svatko već prilikom angažmana gospođe Lisac mogao očekivati ovakvu ili sličnu interpretaciju. Mnogo bi me više začudilo da je izvedba bila »klasična« i uobičajena. Također, osobno nisam osjetio nikakve elemente namjerne poruge
ili omalovažavanja same himne tijekom izvedbe. Dapače, imao sam dojam da je izvedba bila izuzetno nadahnuta i prepuna ljubavi prema domovini. To je, naime, moj osobni dojam. S umjetničke razine nije moguće jednoj priznatoj umjetnici oduzeti pravo da ostaje vjerna sebi u svom umjetničkom izričaju po kojem je poznata i priznata u struci i u javnosti. Međutim, ono što je podijelilo javnost je činjenica da se ovdje radi o državnoj himni i nekima je to zasmetalo jer himna nije izvedena na uobičajen način. Mislim da nas, među svim problemima koje imamo danas, najmanje treba zabrinjavati ova izvedba o kojoj govorimo. Svojedobno su se spominjale i neke prijave protiv gospođe Lisac koje su podnesene. Komentar na te prijave ne mogu dati jer ne znam njihov sadržaj, a svako eventualno mišljenje u tom smislu moralo bi biti oblikovano prema točnom pitanju koje se stručnjaku ili vještaku uputi. Ništa više i
ništa manje od toga, ali svakako potpuno neovisno od bilo kakvog osobnog dojma ili afiniteta.

Škola nema pretenziju pratiti program državnih škola, dapače – želja je biti inovativan i drugačiji, ali uvijek s naglaskom na kvaliteti. Mnogi se danas bave raznim podukama, često upitne stručnosti, a u pravilu i s nereguliranim pravim statusom, odnosno »na crno«. Zadovoljan sam što Škola pjevanja »Tony Cetinski« nosi i ime ovog našeg poznatog pjevača, što je i garancija da će se on osobno zalagati da pod tim imenom rad bude kvalitetan i uspješan. Moj
udio u tome je pomaganje svojim stručnim znanjem i pedagoškim iskustvom koliko mi to prilike budu dopuštale, s obzirom da je moj osnovni posao u Kazalištu i dalje na prvom mjestu.

Koji su preduvjeti da bi se postalo (dobrim) pjevačem? Na koji način vi u tome možete pomoći?

– Ako govorimo o pjevačima na našoj estradnoj sceni, mislim da je, osim talenta, znanja i rada, svakako potrebna prilika i malo ili puno sreće. Osim inicijalnog talenta, vrlo je teško igdje steći potrebno znanje, održati kontinuitet rada, ali i dobiti priliku. Pod pojmom »znanje« ovdje mislim na specifično znanje nastupanja i pjevanja u ovom glazbenom izričaju, koje nije moguće dobiti na puno mjesta. Mislim da moje iskustvo tijekom godina uključuje priličan broj projekata bliskih upravo potrebama polaznika Škole, a također i interdisciplinarni pristup problemu i pjevačkom pozivu s obzirom na moje široko formalno i neformalno obrazovanje koje uključuje dirigiranje, pjevanje i ekonomiju na diplomskoj razini. Sama Škola trudit će se svojim polaznicima pružiti mogućnost otkrivanja talenta, stjecanja znanja, vještina i iskustva, predani rad i prijeko potrebnu priliku za nastup. Nedostaje jedino sreća, ali na to ne možemo utjecati!

Zahvalnost publici

Pripremate li nešto novo u »Zajcu«, koji je ovih dana ponovo otvorio vrata nakon stanke zbog korone?

– Izuzetno smo sretni što nam je Kazalište opet otvoreno i jedva čekamo pokazati sve što možemo našoj publici. Zadovoljstvo je bilo ponovo nastupiti pred publikom koja je na koncert »Operetnih evergreena« došla u broju koji nadilazi moja očekivanja jer sam imao dojam da je strah od koronavirusa i dalje prisutan. Međutim, želja naše publike da dođe na naše koncerte i predstave i dalje je prisutna i vidljiva pa nam to svakako daje nadu i vjeru u budućnost. Trenutno, s obzirom na epidemiološke mjere, pripremamo manje forme poput komornih koncerata, recitala, monodrama i slično, ali intenzivno radimo i na većim formama s obzirom na najave o popuštanju mjera.
Mislim da naša publika razumije trenutnu situaciju i da je vrlo teško osmisliti neki dugoročni program pa je potrebno pratiti sve ono što radimo. Zahvalni smo doista što i dalje imamo publiku, a svima poručujem da posjet Kazalištu u ovom vremenu znači više od konzumacije kulturnog sadržaja: to je podrška očuvanju kapaciteta i mogućnosti da u našem gradu i dalje imamo ovako značajnu kulturnu ustanovu koja će i u ovim izazovnim vremenima na leđima svojih domaćih umjetnika iznijeti svaki teret i savladati teškoće s kojima se susrećemo. Nadam se da će se takvo zalaganje vrednovati i u budućnosti, kad vremena budu mnogo povoljnija i da nećemo zaboraviti sve što nam se dogodilo.