Usprkos otežanoj situaciji zbog pandemije koja nosi sa sobom i niz ograničenja, i ove se godine od 8. do 12. rujna održava četvrti History Film Festival, koji je sinoć otvoren u HKD-u na Sušaku. Festival koji prikazuje povijesne dokumentarne filmove jedini je takvoga tipa u regiji, Europi, no i šire, a započeo je ne tako davne 2017. godine.

Ove je godine u konkurenciji za neku od deset nagrada 21 film, o čemu će odlučivati četveročlani međunarodni žiri. O počecima ovog jedinstvenog festivala koji je od velike važnosti za Rijeku i Hrvatsku, o radu samoga festivala i tendencijama, imali smo prilike razgovarati s producenticom festivala Tihom Modrić, ujedno kćeri direktora festivala i glavnog producenta, hrvatskog redatelja Bernardina Modrića.

Povezivanje autora

Kad se počeo održavati festival, po čemu je specifičan?

– Ove godine History Film Festival održava se četvrti put. Prvo održavanje festivala bilo je u rujnu 2017. godine, s 29 filmova u konkurenciji. Nije bilo puno popratnih programa, ali smo imali izložbu filmskih plakata u Galeriji Kortil. Osim organizatora, festivalu su prisustvovali autori, njih oko 40 te nešto malo publike. Gostovanje autora filmova prikazanih na festivalu je specifičnost ovog festivala, a ove godine, nažalost, toga neće biti, s obzirom na epidemiološku situaciju.

Inače za sve autore koji ostaju pet dana u Rijeci pripremimo poseban program u čemu nam pomaže Turistička zajednica, a na kraju zaista budu zadovoljni svime i boravak u Rijeci im ostane u lijepom sjećanju – oduševljeni su arhitekturom i gastronomskom ponudom. Autori se svih pet dana druže, a na taj se način i povezuju, pa su tako moguće i neke daljnje suradnje ili projekti. Razgovori s autorima obavezan su dio programa, a nakon projekcije svakog filma slijedi razgovor s njima. Taj dio programa pokazao se uspješnim, posebice prošle godine, a i sami zapadnjački autori filmova željni su razgovora s publikom. No, čini se i kako publika sve više želi sudjelovati u takvoj vrsti žive riječi ili posredstvu između filma i autora i publike.

Koji je cilj festivala s obzirom na raznovrsnost programa?

– Cilj festivala je, s obzirom na teme i vrste filmova, da pokažemo kako povijest nije dosadna, kako neki možda misle, te da povijest može biti zanimljiva, raznolika, uzbudljiva i za svakoga. Popratnim programom nastojimo obogatiti festival ostalim raznovrsnim sadržajima koji su i dalje povijesni, no vrlo zanimljivi.

Jedinstveni festival

Tko je došao na ideju za osnivanjem ovoga jedinstvenog festivala?

– Na festivalu cijele godine radi dvoje ljudi, moj otac Bernardin Modrić koji je filmski redatelj, i ja. Posljednjih petnaestak godina otac je snimao mnogo dokumentarnih filmova koji se bave poviješću. Tražio je međunarodne festivale na koje bi se mogao prijaviti sa svojim radovima, no nije nalazio festival koji se bavio isključivo povijesnim dokumentarnim filmovima, pa je tako došla i ideja o začetku takvoga filmskoga festivala.

Inače, ZagrebDox ima kategoriju kontroverznog filma, pa budu prikazani povijesni dokumentarni filmovi, a u Rumunjskoj i Francuskoj postoje povijesne manifestacije i/ili festivali u sklopu kojih se prikazuju i povijesni dokumentarci, no temelje se na zabavnom programu, stoga nisu festivali povijesnog dokumentarca u pravome smislu te riječi.

Što se ideje tiče, otac je nekih pet godina imao ideju o pokretanju takvoga festivala, da bi 2016. godine na jednome domjenku tu istu ideju predstavio vodećima u Gradu Rijeci, što je rezultiralo pozitivnim reakcijama. Nakon te večere rekao je kako uskoro započinjemo s radom na festivalu, svega nekoliko dana nakon Nove godine, a to se i dogodilo.

Je li bilo teško krenuti u realizaciju takvoga projekta filmskog festivala, s financijske strane gledano?

– Što se financija tiče, nije bilo nimalo lako, već izuzetno teško. Prve smo godine dobili financijsku pomoć od grada i županije putem javnog natječaja na koji smo se prijavili. Županija je u smislu financiranja napravila mali ustupak, jer ne financira projekte koji se održavaju manje od tri godine. Ovaj festival vidjeli su kao originalan projekt, stoga su ga odlučili financijski podržati. Iako iznos koji smo dobili nije bio velik, pomogle su nam i turističke zajednice.

Prve godine nismo dobili podršku i poticaj od HAVC-a koji je krovna institucija, no to se kasnije promijenilo, a festival je svake godine u financijskome smislu sve uspješniji. Naravno, i nas je epidemija ove godine zatekla, no festival se ipak održava.

Kreativnost filmaša

Kako je tekao proces rada na festivalu? Kako ste uopće doprijeli do autora izvan Hrvatske?

– Prve sam godine osobno slala mailove po Europi, pozivajući autore da se prijave na festival. S obzirom na to da se radilo o prvome izdanju festivala, jasno je da smo trebali imati i marketinšku razinu kako bi svi uočili festival i prijavili svoje radove. Iznenadili smo se kvalitetom filmova koje smo dobili, jer smo očekivali uglavnom one filmove koji se bave raznim ratnim zbivanjima, najviše europskom poviješću, a naišli smo na pravu tematsku raznovrnost.

Baš s tog prvog izdanja festivala, istaknula bih dva sjajna filma, od kojih je jedan, »Rumble«, bio i pobjednik na Sundance Film Festivalu. Inače, film progovara o indijanskim korijenima američkog stanovništva, uključujući i korijene velikih glazbenih zvijezda. Takve se teme često izbacuju iz američke povijesti i kulture. Zanimljiv je bio i animirani kolažni film koji je govorio o tome što su radili umjetnici tijekom Oktobarske revolucije. Ostale filmske priče uključivale su razne obrade života slavnih i poznatih s nepoznatim detaljima iz njihovih života.

Već tada iznenadila nas je kreativnost filmaša koji su svojim radovima pokazali u kojim smjerovima može ići obrada tog filmskog roda te koji su mogući načini obrade neke teme, tehnike ili pak kombiniranja raznih filmskih vrsta. Zanimljiv je primjerice bio »O. J.: Made in America«, koji je kasnije dobio i Oscara za najbolji dokumentarni film.

Planovi za buduća izdanja festivala?

– Planovi za širenje uvijek postoje, već od prvoga dana, no to ovisi i o drugim faktorima. O suradnji smo razgovarali s francuskim i rumunjskim povijesnim festivalima, a inicijativa je bila da se povežemo i zajedničkim snagama napravimo nešto veće. Takav pothvat, jasno je, zahtijeva detaljnu pripremu i više vremena.

Upiti za suradnju uvijek postoje, a inače surađujemo sa stranim institutima u Hrvatskoj, s francuskom televizijom, austrijskim ORF-om, s poljskom televizijom… koji šalju filmove iz svoje produkcije, a dolaze i njihovi redatelji filmova i predstavnici njihovih televizija. Prostora za širenje ima, no ovisi o više faktora. Komunikaciju s publikom svakako ćemo nastaviti jer nam je njihova povratna informacija zaista bitna, a sam festival će zadržati sadašnji oblik, uz moguće nadogradnje, stoga se nadamo da će kvalitete History Film Festivala biti prepoznate od veće publike i mnogo šire.