Mnogima itekako znano financijsko ropstvo stvoreno na temelju uzimanja kredita vezanih uz tečaj švicarskog franka, dobilo je zahvaljujući hrvatskoj književnici Vesni Ćuro-Tomić i svoj pažnje vrijedan literarni odraz. Naime, njezin novi roman nazvan »Knjiga troškova« u cijelosti je vezan za dramatične promjene koje je u život jedne obiteji donijelo zaduženje po tom sada već ozloglašenom sustavu kreditiranja.

Konkretno, Nina i Živko Pavlić bračni su par na državnoj televiziji zaposlenih intelektualaca koji za sebe i svoje dvoje djece tinejdžera (Tena i Bero) žele što bolji život pa 2008. godine, u trenutku dok im ide jako dobro i uz plaće ubiru i lijepe honorare, odluče kupiti luksuzan stan u privlačnom dijelu Zagreba. Naravno, kupnja nije moguća bez kredita, a njima se u tom trenutku najpovoljniji čini kredit u švicarskim francima. Vrlo brzo spoznat će kako je ta odluka bila užasno pogrešna. Jer, rate kredita rastu munjevitom brzinom, reakcije države ili bilo kojih drugih tijela koja bi mogla zaštititi građane nema pa uskoro sve što njih dvoje zarađuju odlazi na otplatu rata kredita. Štoviše, prisiljeni su i prodavati sve što mogu unovčiti, počinju se baviti dodatnim poslovima, nastoje u što većoj mjeri skresati troškove svakodnevnog života, počinju štedjeti na svemu… Jednom riječju, život im se pretvara u dužnički pakao i puko preživljanje tijekom kojeg moraju prvenstveno paziti kako steći dovoljno za hranu – »Siromaštvo nam se prišuljalo brže no što smo mislili«, konstatira u jednom trenutku Nina, zapanjeno zaključujući kako je došlo vrijeme kad doslovce nemaju za kavu!

Dnevnički zapisi

Svoju će nam priču o tim ogromnim uskraćivanjima Nina ispripovijedati uz pomoć svojih dnevničkih zapisa koje naziva knjigom troškova, a svaki od tih zapisa počinje tako da nakon datuma slijedi popis prihoda (najčešće prazan) te troškova podijeljenih na troškove hrane i »troškove nehrane«. Ispod tih financijskih pokazatelja slijedi kratak osvrt i komentar iz kojeg se vidi što Nina i njezina obitelj proživljavaju te na koji se način pokušavaju nositi s opakom situacijom. Pri tome čitatelj svjedoči jako dobrim poredbama (govoreći o ljetu provedenom s vrlo malo novaca, Nina kaže kako joj je to ljetovanje bilo »kao da sam bila u velikom i lijepom dućanu u kojem ništa nisam kupila«), a te usporedbe na trenutke su »podvučene« financijskim pokazateljima pa tako na jedno ljetovanje u kuću Živkove obitelji na Jadran odlaze s 550 kuna svjesni da to znači da dnevno mogu potrošiti maksimalno 32 kune!

Iz tablica tih troškova za hranu i »nehranu« jasno se vidi koliko se puno troši na hranu, a logično je da cijela situacija rezultira i krajnjim ogorčenjem na pljačkaško ponašanje banaka koje na najrazličitije načine perfidno varaju ljude i stječu ogromnu zaradu osiromašujući pojedince i braneći se onom čuvenom – Sve je po zakonu! Sve to Ninu navodi na niz gorkih zaključaka poput: »U ovoj državi poštenje ne može preživjeti«, ili »Hrvatska stvara novu vrstu – pošteni prevaranti«, odnosno »Hrvatska ima društveni sloj kontejneraša«. Naravno, iz cijele je priče itekako jasno kako veliki dug obitelji Pavlić nije samo njihov, već i dug države, odnosno sustava koji je stranim bankama dozvolio takvo ponašanje i legaliziranu prijevaru.

Divljačko ponašanje banaka

Uz sve te novčane jeze Ninu iznimno muči i reakcija većine ljudi, čak i brojnih prijatelja koji pomalo zlurado tumače njihove muke komentirajući kako su bili previše lakomi jer im kupnja luksuznog stana nije bila prijeko potrebna. No, još je gore što i na poslu Nina ima bezbroj problema u odnosima s kolegama jer joj se čini da je izolirana i da se prema njoj vrši nepravda. To, kao i sve veći problemi sa spoznajama o starosti i prolaznosti, tjeraju je na terapijska druženja uz shiatsu masažu što joj ipak ublažava brojne poteškoće koje na svu sreću, 2018. godine, počinju nestajati jer su se u međuvremenu, između ostalog, promijenili i odnosi države prema takvom divljačkom ponašanju banaka.

»Knjiga troškova« je, dakle, i roman o položaju intelektualca u Hrvatskoj, i o lošim odnosima na jakoj državnoj televiziji, i o uskogrudnosti okoline i o strahu od starosti, ali prije svega je to roman o jednoj od pojava koja je obilježila život određenog broja ljudi u Hrvatskoj u posljednjih petnaestak godina. Ova je knjiga svojevrsni kruhoborački dnevnik koji sjajno opisuje godine mršavih krava, a dodatnu snagu, vrijednost i značaj ovoj knjizi nedvojbeno daje podatak da je sama autorica sa svojom obitelji osobno proživjela mnogo od toga što je u ovom romanu spomenuto i opisano.

O autorici

Vesna Ćuro-Tomić (Sarajevo, 1954.) osnovnu školu i gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Filozofskom fakultetu engleski jezik i književnost te komparativnu književnost. Osim kratkotrajnih honorarnih novinarskih poslova u dnevnim novinama, čitav radni vijek provela je na Hrvatskoj televiziji, najprije kao suradnica, a zatim kao urednica u press-službi u filmskoj redakciji. Autorica je romana »Taksi za televiziju« (Algoritam, Zagreb, 2004.), »Gola vučica« (VBZ, Zagreb, 2006.), »The Naked She-Wolf« (Hade Publishing Ltd, London, 2014.), »Crna vreća« (24 sata, Zagreb, 2015.) i »Lice iza ogledala« (24 sata, Zagreb, 2017.).