Pojava knjige kakva je »Prisiljen da razmišljam« zagrebačkog dvojca Perić-Pletenac dobar je znak za svaku književnost, a to znači i hrvatsku. Riječ je o knjizi koja je svojevrsna zbirka duhovitih eseja i humorističnog promišljanja o zajedničkoj temi. U slučaju ove knjige to je poezija hrvatskog rocka i popa s naglaskom na novovalno doba, premda su dodirnuta i neka druga razdoblja CRO rocka. Autori temi pristupaju na taj način da seciraju – za njihovu poetiku to je bolji pojam od inače prikladnijeg izraza analiza – stihove hrvatskih rock i pop pjesama, ali ne sa ciljem da otkriju neke duboke neotkrivene istine ili spoznaju snagu lirike nekog od autora, već da otkrivajući neke nelogičnosti i površnosti naših stihoklepaca dobro zabave i sebe i čitatelje. Pritom im nije – mada će biti onih koji će i to pomisliti – cilj izrugivanje i ismijavanje, već jedan komični montipajtonovski pristup svemu, pa i lirici.

Od rocka do filozofije

Da bi u tome bili što dojmljiviji, duhovitiji i otkačeniji oni stihove poznatih ili manje poznatih pjesama hrvatskog rocka uspoređuju ne samo s njihovim svjetskim kolegama, već i sa znanim ili manje znanim svjetskim i domaćim književnim djelima, odnosno razmišljanjima i stavovima nekih velikih svjetskih filozofa, a ta neobična i nesvakidašnja kombinacija dovodi do niza komičnih i zanimljivih zaključaka, stavova i – analiza. Naravno, autori često daju do znanja kako je riječ o njihovom zasebnom pogledu na glazbu, autore i izvođače koje vole, odnosno da njihovu knjigu ne treba shvaćati kao publicističko djelo kojemu je cilj popratiti karijeru grupe ili izvođača o kojem govore, već kao jedno duhovito intelektualno kozersko poigravanje svim i svačim, od rocka i popa do filozofije i književnosti, od svijeta mašte i sanjarija pa do okvira realne svakodnevice.

No, čak i kao takvo djelo ova knjiga itekako može lijepo dopuniti, čak i obogatiti dosadašnju literaturu o hrvatskoj popularnoj glazbi jer pokušaj otkrivanja i razumijevanja misaonih obrazaca domaćih rockera u krajnjoj liniji pridonosi i razumijevanju njihova rada, odnosno još boljem poimanju ukupnosti hrvatskog rocka u rasponu od razdoblja prije novovavalnog udara pa gotovo sve do danas. Kroz duhovite rasprave i komentare obrađeni su dijelovi stvaralaštva, odnosno pjesme i albumi sastava Prljavo kazalište, Parni valjak, Film, Azra, Haustor, Aerodrom, Psihomodo Pop, Bijelo dugme, ITD Band, Bare i Majke, Elemental, Atomsko sklonište…, a mjesta se čak našlo i za razmišljanja o stihovima pjesama Miše Kovača! Sve u svemu duhovito, zanimljivo, ležerno i dovoljno privlačno da privuče čitatelje, posebno one sklone nešto drukčijem pristupu razmišljanju o bilo čemu.

Jesen u meni

No, evo i primjera. Govoreći o velikom hitu grupe Parni valjak, pjesmi »Jesen u meni«, oni najprije citiraju jednu kratku pjesmu o jeseni čuvenog njemačkog pjesnika Rainera Marije Rilkea, a nakon toga kažu: »Naime što? I zašto uopće citiramo tu pjesmu? Pa valjda zato što je mišljenju i misaono-poetičkoj realizaciji iste teme iz vizure Rilkea i Parnog valjka zajednički smiraj svega, pa i misli. Jesen, elem, caruje ‘u meni’, a tu mi kuća nije baš ni toliko priručna koliko bi mi zimi trebala biti. Sasvim misaono (a metafore su ipak i misaona kategorija) ‘ja’ slušam dah suhog lišća, ne gradim kuću (jer ne mogu), ali u tom nesazidanom jesenjem zdanju ujedno i ‘sanjam čemprese’, a ne, recimo, krizanteme, koje bi upućivale na Sve svete i s njima povezano krležijansko groblje. U redu, ono što vam Rilke i Parni valjak žele sugerirati jest da u određeno doba (a jesen, zaboga, ne mora biti samo godišnje) valja ‘zdemfati’ svaku misaonu aktivnost i pustiti ‘vjetre’ da poljima jure (meteorološke vjetrove, dakako)«, pišu Perić i Pletenac.

Pa ako vam se sviđa ovaj pristup, ili, primjerice, zaključak kako Branimir Štulić »nikad nije Martina Heideggera shvatio u svoj punini njegove dubine«, onda je »Prisiljen da razmišljam« knjiga za vas i nedvojbeno će te se uz nju opustiti, odmoriti i nasmijati.

O autorima

Autorski dvojac Perić/ Pletenac svoje je veliko teorijsko znanje već potvrdio esejističkim uspješnicama – »Ne možeš ti to«, »Priručnik za ekstremiste« te »Fantastična bića Istre i Kvarnera«.