TOKIO – Japanski književnik i nobelovac Kenzaburo Oe umro je u 88. godini, objavio je u ponedjeljak njegov izdavač Kodansha.

Oe, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1994. godine, bio je poznat i kao zagovornik japanskog pacifističkog ustava i borac protiv nuklearne energije, prenosi japanska agencija Kyodo.

Bio je jedan od najistaknutijih japanskih književnih stvaralaca u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata.

Oe je rođen u Shikokuu, najmanjem od glavnih japanskih otoka, kao treći sin od sedmero djece. Nakon što mu je otac iznenada umro 1944. kod kuće, odgajala ga je majka, koja mu je kupovala knjige kao što je “Huckleberry Finn”.

Diplomirao je na Sveučilištu u Tokiju, gdje je studirao francusku književnost. Počeo je objavljivati priče još dok je bio student i osvojio je nagradu za mlade pisce Akutagawa 1958.

Prekretnicu u njegovu stvaralaštvu čine dva događaja iz 1963. godine: rođenje bolesnog sina i sudjelovanje na svjetskoj antinuklearnoj konferenciji u Hirošimi.

Ta dva događaja postaju otada osnovom na kojoj gradi većinu svojih kasnijih djela, ponajprije romane “Nogomet u prvoj godini ere Manen” (1967.) i “Bujica prodire u moju dušu” (1973.).

Jedan od njegovih najpoznatijih romana je “Tihi krik” iz 1967. godine, djelo u kojem se prepliću mitovi i povijest šumskih sela sa suvremenim dobom.

Njegova djela se bave političkim, društvenim i filozofskim temama, poput nuklearnog oružja, neuklapanja u društvo i egzistencijalizma.

U romanu „Jednostavan život“ iz 1990. bavi se temom hendikepirane djece u obitelji, budući da je i sam je imao hendikepiranog sina.

“Iako sam možda prilično mračan romanopisac, vjerujem da i moji romani pokazuju neku vrstu povjerenja u ljudska bića. A to dolazi od mojeg sina”, rekao je Oe 2014.

Nakon Nobelove nagrade dobio je japanski Orden kulture, ali ga je odbio primiti jer ga je dodijelio car rekavši: “Ne priznajem nikakav autoritet, nikakvu vrijednost višu od demokracije”.

Oduvijek pacifist, Oe je postao još glasniji kritičar nakon nuklearne nesreće u Fukušimi 2011., rekavši da Japan ima “svetu dužnost” odreći se nuklearne energije, na isti način na koji se u svojem ustavu odrekao rata.

Oeova izrazita humanistička orijentacija učinila ga je iznimnim među suvremenim japanskim piscima.