Barbarić-Fanuko rođena je u Resniku Požeškom 30. srpnja 1936. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Novoj Gradiški, a zatim godinu dana službovala u Novom Travniku.


Od 1958. studirala je u Zagrebu povijest umjetnosti i psihologiju.




U književnosti se javila pjesmom “Dah proljeća” u Osvitu. Poeziju i prozu za djecu objavljivala je u Poletu, Studentskom listu, Modroj lasti te časopisu Umjetnost i dijete.


Kritika je isticala kako joj se stilski dio motiva naslanja na hrvatsku pjesničku tradiciju kojoj je pečat dao Dobriša Cesarić. Ciklus pjesama “Ogrlica od kiše” posvećen je prerano i nesretno preminuloj kćerci.


Priče joj u zbirci lirskih priča “Jedna ptica pjeva u pustinji”, smatra kritika, nalikuju izbrušenu dragomu kamenju, prepoznatljivih boja i brušenih oblika. Svijet je jednostavne, čist i proziran – jasan, ali ne i idealan. bajkovit, ali ne na uobičajen način. Priče joj nalikuju zdencima na dugu putu – neke su stoga kompas, neke dalekozor, a neke putokazi na karti.


Napisala je više tekstova za emisiju “Laku noć, djeco” Radio-Zagreba. Pjesme su joj uvrštene u Zlatnu knjigu svjetske poezije za djecu i Vječnotraž, a neke su prevedene na engleski i mađarski jezi.


Pisala je i scenarije za pantomime izvedene u programu Trupe zagrebačkih pantomimičara (Kralj i luda, Crveno, žuto, modro i dr.).


Marija Barbarić-Fanuko bavila se i umjetničkim oblikovanjem vune – meditacije na temu narodnih motiva; u tom segmentu svog rada izborila je originalnost vlastitog pletačkog rukopisa u čijim se crtama, ravninama, čvorovima i reljefima jasno prepoznaje pjesnik. Svoje je radove izlaga u više gradova.


Godinama je predavala umjetničko pletivo na raznim lokacijama u Zagrebu.