RIJEKA – U svečanom salonu Zajednice Talijana Rijeka, u Palači Modello, održana je prezentacija knjige »Organizzare l’ Opera 1861. – 1918. Teatri dell’ Adriatico orientale« u izdanju Libreria musicale italiana. Ovom prigodom o knjizi je govorila autorica, talijanska muzikologinja dr. Cristina Scuderi, a gosti večeri bili su Theodor de Canziani, Marko Medved i Vanni D’ Alessio. Kao moderator večeri, D’ Alessio se ovom prigodom zahvalio autorici na dolasku i predsjednici Zajednice Talijana Rijeka, Meliti Sciucca, na tome što je ugostila predstavljanje knjige, za koju je kazao kako predstavlja hvalevrijedan projekt.

– Autoricu sam upoznao u Državnom arhivu u Rijeci, kazao je D’ Alessio, i istaknuo kako je njezino djelo iznimno važno, ne samo zbog tematike kojom se bavi, već i zbog izuzetnog, dugogodišnjeg istraživačkog rada. Bogata dokumentacija, do sada neobjavljena, proizlazi iz arhiva Rijeke, Pule, Zadra, Splita, Šibenika i Dubrovnika, a osim u arhivima građu je pronašla i u riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja te u muzejima u Dalmaciji. Knjiga me se iznimno dojmila zbog količine prikupljenih i selektiranih podataka, što predstavlja ogroman trud i rad, istaknuo je D’ Alessio.

Odličan istraživački rad

Marko Medved kazao je da za njega kao ljubitelja opere i povijesti Rijeke ova knjiga ima posebno značenje.

– Zadivljen sam. Knjiga sadrži više od 500 stranica izvrsnog štiva koje ukazuje na odličan istraživački rad koji je autorica obavila, istaknuo je Medved. Naveo je kako se nije bavila samo riječkim kazalištem već i onima u Dalmaciji, te da mu je posebno drago što se na naslovnici nalazi riječko kazalište, a što govori u prilog njegove važnosti. Potom je govorio o dijelu koji se odnosi na istraživanje vezano za onodobnu cijenu kazališnih ulaznica. Spomenuo je i podatak kako je 1874. godine među uspješnim impresarijima bila i jedna dama, Cleopatra Caiani.

Theodor de Canziani istaknuo je kako je posebno ponosan što je dr. Scuderi napisala knjigu o povijesti kazališta, a koja se odnosi i na riječko kazalište, premda nije Fijumanka, a napisala ju je kao da je prava Riječanka, s puno ljubavi.

– Ovo je djelo pravi primjer mukotrpnog istraživačkog rada, koji će posebno znati cijeniti svi oni koji su se barem jednom upustili u istraživanje određene građe. Spomenuo je i djela dr. Radmile Matejčić i Nane Palinić, koje su se također bavile kazalištima u našemu gradu, ali s drugog, arhitektonskog aspekta. Ispričao je priču o Andriji Ljudevitu Adamiću i Giovanniju Ciotti i njihovim postignućima zahvaljujući kojima je Rijeka procvala i dobila prekrasne zgrade, kao što je kazališna zgrada Ivana pl. Zajca, koja je prvotno nosila ime Civico teatro di Fiume a potom Teatro Verdi, a koju je projektirao Biro Fellner & Helmer iz Beča, čiji potpis nosi i Palača Modello na čijem se mjestu svojevremeno nalazilo i Adamićevo kazalište.

Arhivska građa

De Canziani je ovom prigodom omogućio publici da prelista i dva kazališna programa iz 1843. i 1844. godine za melodrame »Il Templario« i »Il Bravo«. Pri svojem izlaganju autorica, dr. Cristina Scuderi, govorila je o načinu na koji je prikupljala građu za knjigu, pokazala fotodokumentaciju, a kao zanimljivost je navela i kako je u ono vrijeme postojala cenzura, te da je policija pomno pratila život u kazalištu o čemu svjedoče i policijski izvještaji, koji su sada dio arhivske građe. Kazala je i kako bi joj bilo jako drago da se nastavi s istraživanjem ove materije, da bi arhivsku građu trebalo digitalizirati te da je knjiga nedavno prevedena na engleski jezik. Knjiga se na posudbi nalazi u biblioteci Zajednice Talijana Rijeka te u Gradskoj knjižnici Rijeka. Ovom prigodom napomenut ćemo kako je realizirana restauracija stubišta, jedan dio, Palače Modello, a o čemu je bilo govora i na nedavnoj održanoj tribini Novog lista o zaštiti arhitektonske baštine u Rijeci.