RIJEKA – Nakon razgovora s Olegom Mandićem i projekcije filma u povodu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti koji se održao prošloga tjedna, jučer je Oleg Mandić riječkoj javnosti u HKD-u na Sušaku predstavio svoju knjigu »Život obilježen Auschwitzom« koju je priredio Neven Šantić i koji ju je opisao kao leksikon razmišljanja čovjeka koji je proživio strahote Drugoga svjetskog rata.

Zamjenica gradonačelnika Sandra Krpan uvodno je pozdravila prisutne te istaknula kako je Mandića upoznala dok je još bila ravnateljica škole u Kastvu, a ovom je prilikom promociju njegove nove knjige došla podržati u ime Grada Rijeke.

– Važno je naglasiti da se Oleg Mandić obraća djeci te prenosi poruku mira i tolerancije, jer negirati holokaust je civilizacijski neprihvatljivo. Sramotan je to dio povijesti koji se ne smije zaboraviti, a trebamo biti sigurni da će se priča o tome i dalje nastaviti jer, kako i sam Mandić kaže, svakog je trenutka rat koji donosi strahote negdje u svijetu.

Užasi aušvickog logora

Ono o čemu Mandić govori ovom knjigom, kao i niz godina, odlučila je podržati i Županija, kazao je njezin predstavnik Petar Mamula koji je zahvalivši inicijativi ministrice za kulturu i medije Nini Obuljen Koržinek za objavu ove knjige, naglasio kako se danas Mandiću obraćamo s gospodine, a nekad je bio samo broj jer, kaže, kratak je put od imena i prezimena do toga da netko postane samo broj. Ono o čemu Mandić progovara, strahotama aušvickog logora, dodaje, treba i dalje govoriti, progovarati, tako da i naši najmlađi mogu razviti svijest o onome negativnom dijelu povijesti te tako, osuđivanjem netolerancije, diskriminacije, nasilja, kreirati sigurniju budućnost.

Prije samog početka razgovora autora Olega Mandića i Seida Serdarevića, potonji se osvrnuo na život Opatijca Mandića koji je radio kao odvjetnik, novinar, bavio se humanitarnim radom, držao je brojna predavanja o svojem životnom iskustvu, a dobio je i brojne nagrade. Odgovarajući na pitanja, Mandić se osvrnuo na početke užasa koje je kao jedanaestogodišnjak doživio tijekom Drugoga svjetskog rata i boravka u logoru u Auschwitzu, od činjenice da je završio u ženskoj grupi, preko prisilnog ranog buđenja u tri ujutro, načina na koji su zarobljenici tretirani, do činjenice da je imao povišenu tjelesnu temperaturu i da je završio i pod budnim okom zloglasnoga Mengelea, što je ocijenio pukom srećom jer, ističe, malo je tko mogao reći da je susret s tim zloglasnim liječnikom bio – sreća. Mandić se također osvrnuo i na činjenicu da, iako je doživio nezamislive strahote u Auschwitzu i unatoč takvoj prošlosti, uspio je u dobi od osamnaest godina zatomiti mržnju kao izrazito negativnu emociju, jer u trenutku kad se pojavila, nije osjećao baš nikakvo zadovoljstvo, no to ga je iskustvo oblikovalo.

Negativan civilizacijski trenutak

O knjizi, radu i dugogodišnjem odnosu s Olegom Mandićem govorio je i istaknuti novinar, urednik, publicist i predavač Neven Šantić koji je priredio knjigu, a kako je ispričao, s Mandićem se upoznao još prije trinaest godina, prije otprilike šest godina počeli su se družiti na njegovim brojnim predavanjima, da bi ideja o knjizi koja je trebala biti drukčija od one koju je publicirao Grad Rijeka sazrela tijekom pandemije. Sama knjiga, pojasnio je, podijeljena je u dva dijela, pa se tako prvi dio odnosi na Olegova razmišljanja, a drugi dio na Mandićeve intervjue kojih je dao na desetke.

– S obzirom na to da je Oleg posegnuo u svoju arhivu, sakupili smo materijala za knjigu od pet do šest stotina stranica, no bilo je to previše teksta, uzimajući u obzir njezinu svrhu, a to je da dopre do mladih, stoga je trebala biti manjeg obima, pristupačna, pa smo tekst odlučili skratiti. Knjiga je leksikon razmišljanja čovjeka koji je preživio strahote Drugoga svjetskog rata, pa tako, u prvome dijelu Mandić govori i promišlja ne samo o ratu, logoru i Auschwitzu, već i o životu općenito, ljubavi, obitelji i mržnji. Dakle, ova je knjiga ono najbolje od Olega s ciljem da bude zanimljivo širem čitateljstvu, kazao je Šantić.

O tome ima li knjiga smisla, s obzirom na to da živimo u svijetu revizionizma, demagogije i populizma, pa nerijetko iskazivanje istine doima se poput borbe s vjetrenjačama te o tome ima li zainteresiranih za tu tematiku, razmišljao je Šantić, no svjedočeći načinu na koji je Mandić govorio na svojim predavanjima i načinu na koji su ga ljudi slušali, ipak je zaključio da knjiga ima smisla i da zainteresiranih ima:

– Ako ne možemo prokazivati zlo i ukazivati na zlo, ni sama knjiga ni njezina svrha nemaju smisla, a tada svjedočimo propasti civilizacije. Kao i Auschwitz, i Jasenovac označava negativan civilizacijski trenutak, strahotu, jer se radi o istoj stvari, samo drugoj tehnologiji. Dakle, s takvim zlom i s takvim povijesnim činjenicama moramo se suočiti, a ako ima onih koji žele slušati, a očigledno ima, onda ima nade za sve nas – civilizaciju.

O knjizi

Knjiga »Život obilježen Auschwitzom« Olega Mandića, koju je priredio Neven Šantić, tiskana je u prosincu prošle godine, a nakladnici su Fraktura i Udruga antifašističkih boraca grada Opatije. Broji 255 stranica, a podijeljena je u dva formalna dijela, »Razmišljanja i zapisi« te »Fragmenti iz intervjua i članaka« s dodatkom »Tri priloga o obitelji Mandić i nonu Anti Mandiću«, poglavljem Nevena Šantića »Oleg Mandić, čovjek koji je shvatio da ne smije ostati po strani« te popisom korištenih intervjua i prikaza, pojmova i kazalom imena.