U Srbiji je nedavno, 23. prosinca 2021. godine, izglasan Zakon o kulturnom nasljeđu kojim su u staru i rijetku bibliotečnu građu svrstana i »izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godinom«.

Na to su reagirale neke institucije i pojedinci u Hrvatskoj, a očitovala se i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja je u izjavi za Dnevnik HRT-a donošenje srpskog Zakona o kulturnom nasljeđu koji svojata dubrovačku književnost nazvala skandaloznim, pozivajući Srbiju da odustane od posezanja za hrvatskim teritorijem i kulturnom baštinom.

»To je ta mitomanija i potreba da se svojata hrvatska kulturna baština, posebno dubrovačka književnost. To je neprihvatljivo i stručno neutemeljeno. Oni su unijeli u Zakon odredbe po kojima dubrovačka književnost prije 1867. godine ima nekakvu kao dvostruku pripadnost i hrvatsku i srpsku što je naravno potpuna besmislica«, rekla je Obuljen Koržinek.

Reakcija Matice hrvatske

Na sporni Zakon reagirala je i Matica hrvatska, koja u svojem priopćenju navodi:

»Zgroženi smo Zakonom o kulturnom nasljeđu koji je Republika Srbija donijela u prosincu prošle godine. Dvije godine ranije u biblioteci »Deset vekova srpske književnosti« tiskali su u nakladi Matice srpske iz Novoga Sada Marina Držića, a nešto prije toga i Ivana Gundulića.

Tada smo podsjetili javnost da prisvajateljima nisu važni sami po sebi ni Gundulić ni Držić, ni ostali hrvatski književnici i njihova djela, važan im je hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama.

Iza prividnog prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, za hrvatskim morem. Treba ovdje upozoriti i na činjenicu da srpska kulturna elita u svojim povijesnim posezanjima nije uspjela uskladiti ciljeve sa srpskom političko-vojnom elitom.

Više je puta srpska vojska napadala i uništavala sva ona dobra i vrijednosti koje je kulturna elita željela i još uvijek želi prisvojiti. Ta je spoznaja ostavljala osjećaj nesigurnosti i nemira sve do devedesetih godina 20. stoljeća i do konačne pobjede nad srpskom vojskom i uspostave samostalne i slobodne države Hrvatske.

Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrednote.

Ovaj događaj samo potvrđuje koliko je važna naša skrb o našem jeziku i koliko je bila dobra nedavna odluka Matice hrvatske kada smo osnovali Radnu skupinu za izradu nacrta Zakona o hrvatskome jeziku, dio je iz priopćenja Matice hrvatske.

Najoštrija osuda

Hrvatski P.E.N. centar također prosvjeduje protiv novog srpskog Zakona o kulturnom nasljeđu u kojem se prisvaja čitavo dubrovačko literarno stvaralaštvo do 1867. godine.

»Odredbe u Zakonu po kojima dubrovačka književnost jednako pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi neutemeljene su i neprihvatljive, kao i stalno posezanje za hrvatskom kulturnom baštinom i prostorom«, ističe Tomica Bajsić, predsjednik, za Hrvatski P.E.N. centar.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao krovna institucija za proučavanje hrvatskoga jezika, izražava najoštriju osudu postupka srbijanske zakonodavne vlasti izglasavanjem Zakona o kulturnom nasljeđu.

»Premda je i dosadašnja srbijanska kulturna i politička javnost često iskazivala želju i potrebu za prisvajanjem hrvatskoga kulturnog dobra, ozakonjenjem, odnosno oslužbenjenjem takva stava učinjen je dodatan agresivan korak posezanja za povijesnom hrvatskom baštinom.

Riječ je o nastavku administrativno-pravnih i političkih procedura koje u osnovi imaju kao cilj umanjenje hrvatskoga jezično-kulturnoga nasljeđa te njegovo prisvajanje, i to u prvoj fazi kao dio zajedničkoga kulturnog blaga.

Bez obzira na motive takvih postupaka, a koji su najvjerojatnije politički, pa i na »priznavanje« da je dubrovačka književnost »i hrvatska«, a ne samo srpska kako se donedavno govorilo u srbijanskim kulturnim krugovima, smatramo prozirnim i krajnje neprimjerenim takav perfidan čin jer su dubrovačka književnost i dubrovačka kultura bili i ostat će isključivo hrvatski, kao jedan od bisera hrvatske tisućljetne kulturne baštine.

Kulturni apsurd

Relativno nedavno hrvatski je novoštokavski ikavski dijalekt, kojim već stoljećima i na tlu Vojvodine govore Hrvati Bunjevci proglašen zasebnim, bunjevačkim jezikom, što je i lingvistički i kulturni apsurd, da bi od prošle jeseni u srbijanskim udžbenicima osvanula revidirana razdioba slavenskih jezika, pri kojoj hrvatski nije jedan od južnoslavenskih jezika, a naziv »hrvatski jezik« samo je jedan od naziva za srpski, što je izazvalo zgražanje čak i nekih srbijanskih jezikoslovaca.

Ovo je treći nastavak takve politike prisvajanja hrvatskoga, pa premda su sva ta tri postupka zapravo u proturječju jedan s drugim, jer ako ne postoji hrvatski jezik, kako može postojati hrvatska književnost, smatramo da je riječ o jednako sramotnom i nedobrosusjedskom, a u konačnici neprimjerenom te kulturno-jezično neodrživom činu, koji zaslužuje krajnju osudu, reagirao je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Akademik Luko Paljetak, pjesnik, prevoditelj, književnik i umjetnik, u izjavi za Slobodnu Dalmaciju izražava mišljenje da svemu ne treba pridavati toliku pažnju, niti se uopće obazirati na ovakve stvari:

»Nisam čitao taj Zakon, ali neka uzmu sve što nemaju, znam tu njihovu tendenciju i težnju jer to rade već godinama, ali se ne bih na to obazirao. Lupež je uvijek lupež i dokazivati da je ukrao nešto što nije njegovo neprestano znači zapravo braniti sebe od nečega od čega se ne treba braniti. Ionako, oni koji to tvrde sami savršeno znaju da to nije tako…«, zaključio je Paljetak.