Podzemni grad ili Projekt KOVA: Bitka za labinski rudnik krenula u potpuno drugom smjeru

Dean Zahtila u današnjoj Lamparni / Snimio Sergej DRECHSLER

Labin Art Express dvadeset godina razvija ideju Podzemnog grada na mjestu nekadašnjeg rudnika, da bi sada Grad Labin u tajnosti pripremio posve novi koncept obnove labinskih rudnika, odustao od Podzemnog grada i predstavio ga kao »Projekt KOVA«

Projekt revitalizacije labinskog rudnika poznat pod nazivom »Podzemni grad« što ga je prije dvadesetak godina idejno osmislila Umjetnička udruga Labin Art Exspress (L.A.E.), da bi ga potom kao jedan od strateških projekata prigrlila i gradska vlast, nedavno je prezentiran javnosti pod novim nazivom – Projekt KOVA. Za promjenu naziva, ali i koncepta projekta zaslužna je radna skupina predvođena arhitekticom Sanjom Cvjetko Jerković koju je labinski gradonačelnik Tulio Demetlika angažirao kao savjetnicu i koordinatora projekta.

Sanja Cvjetko Jerković, rođena Labinjanka i kći rudara, studirala je arhitekturu u Veneciji, usavršavala se u Delftu, a živi u Zagrebu gdje vodi arhitektonski ured Masa projekt, koji se i u Labinu i u Raši pojavljuje kao projektant revitalizacije rudarske baštine. K tome obnaša dužnost predsjednice Udruženja hrvatskih arhitekata.

Revitalizacijom rudnika bavi se još od studentskih dana i na tome je diplomirala, kaže gradonačelnik, ponosan izborom suradnice koju je angažirao nakon što je Ministarstvo turizma Gradu odobrilo milijun kuna za projekt »Podzemni grad«.

Tajni koncept

Tim novcem financirana je izrada pripremne projektne dokumentacije potrebne za kandidaturu projekta na fondove Europske unije, Ministarstva regionalnog razvoja, Ministarstva turizma i Ministarstva kulture iz kojih se planira financirati obnova. Tulio Demetlika je sretan jer nakon prezentacije »Projekta KOVA« napokon osjeća podršku Labinjana kojima je dugo trebalo da se sažive s idejom revitalizacije rudnika. Prije desetak godina gradski su ga vijećnici zbog lobiranja za »Podzemni grad« htjeli smijeniti, a sad je na facebooku dobio 1.800 »lajkova«, što se, kaže, nije dogodilo ni kad je promovirao sportsku dvoranu.

No, podršku nema više od Deana Zahtile koji gradonačelnika i njegovu savjetnicu proziva za zlouporabu projekta L.A.E.-a i neetična postupanja. S gradonačelnikom je, kaže, još 2013. dogovorio osnivanje javne ustanove Podzemni grad u kojoj bi Labin Art Exspress, Grad Labin i Općina Raša imali ravnopravne udjele. Ideja je bila da zajednički, kroz javno-privatno partnerstvo upravljaju projektom, čime bi se osigurala njegova provedba po najvišim standardima i potpuna transparetnost, ali i europski novci jer neki EU fondovi upravo zahtijevaju takvo partnerstvo. No, na prezentaciji je shvatio da od toga neće biti ništa.

– S labinskim gradonačelnikom nalazim se barem jednom mjesečno, a bio sam godinama i dio projektnog tima za revitalizaciju rudnika, ali o »Projektu KOVA« nisam znao ništa do prezentacije, jer su me prestali pozivati na sastanke. Gradonačelnik me uvjeravao da se u ovoj fazi radi na procjeni stanja statike velikog kupatila, mjerama zaštite i obnove rudarskog tornja te projektu lifta, a zapravo se u tajnosti pripremao posve novi koncept obnove rudnika.

Sanja Cvjetko Jerković osmislila je novo idejno rješenje prenamjene podzemlja, njezina suradnica iz UHA-e novi idejni projekt nadzemnih dijelova kompleksa, a sve je zaokruženo promjenom imena projekta kako bi se čim više udaljili od svega što je Labin Art Exspress stvarao proteklih dvadeset godina. Valjda su se bojali da ih ne tužimo za krađu intelektualnog vlasništva, kaže Zahtila, ali nije jedini koji se osjeća izigranim.

Izigrani projektanti

Sličnu sudbinu doživjeli su i projektanti labinske Gradske knjižnice koja je 2013. otvorena u bivšoj upravnoj zgradi rudnika: Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan. Za uspješnu realizaciju ovaj je autorski tim dobio najviša priznanja struke, poput nagrade »Bernardo Bernardi« Udruženja hrvatskih arhitekata, nagrade »Vladimir Nazor« Ministarstva kulture te nagrade »Icograda Excellence Award« svjetskog udruženja dizajnera.

No, tim su projektom obavili tek polovicu posla u Labinu, jer se na arhitektonskom natječaju koji je proveden 2007. godine uz knjižnicu tražilo i rješenje za multimedijalni kulturni centar u susjednom prostoru rudarskog kupatila.

Grad je s pobjedničkim timom ugovorio idejni projekt za oba dijela građevine, ali je lokacijska, a uskoro i građevinska dozvola ishođena samo za knjižnicu, dok je MKC ostavljen za drugu fazu obnove kompleksa zbog potrebe dodatnog usuglašavanja projekta s konzervatorskim uvjetima.

Projektanti su čekali poziv za nastavak suradnje, a kad su nedavno zatražili informaciju o tome, pozvani su na sastanak s gradonačelnikom Demetlikom na kojem su saznali da je suradnja obustavljena! Rečeno im je da Grad ne namjerava s njima ugovarati izradu daljnje dokumentacije jer će za glavni projekt MKC-a biti provedena javna nabava, ali i to da je od arhitektice Branke Petković, jedne od projektantica zagrebačke Laube, već naručen novi idejni projekt prenamjene Kupatila!

Ivana Žalac kaže da ih je ta spoznaja prenerazila.

– Kad smo čuli da da je mimo nas napravljen novi idejni projekt MKC-a, doživjeli smo šok jer ni po čemu nismo mogli naslutiti takav razvoj situacije. U svim prijašnjim kontaktima podrazumijevalo se da ćemo dovršiti posao koji smo započeli, a sad su nas obavijestili da za to više nema uvjeta, jer je u međuvremenu promijenjen program i obuhvat projekta.

Na žalost, nismo dobili uvid u novi projekt, a do danas ni pismeno očitovanje o razlozima prekida suradnje, pa ne znamo sve detalje. No, multimedijalni centar ostao je multimedijalni centar, što znači da promjene ne mogu biti značajne, jer on zauzima najveći dio nadzemnog kompleksa – kaže arhitektica koja ne skriva da je i u ljudskom smislu vrlo razočarana.Nemoralni potezi– Vjerovali smo da dolazimo na sastanak s ljudima s kojima nas veže odnos povjerenja, nakon pet godina rada u Labinu, a pogotovo nakon uspjeha knjižnice. Između ostalog, bila je nominirana za Grand prix Salona arhitekture, za međunarodne nagrade Mies van der Rohe i Piranesi, publicirana je u nizu arhitektonskih časopisa… Ne znam je li Labin ikada prije dobio neku arhitektonsku nagradu – kaže Žalac. U labinskoj knjižnici koja je postala važno mjesto okupljanja održana je krajem lipnja i prezentacija »Projekta KOVA«. Projektanti nisu pozvani, ali je ondje bio Zahtila koji se nemalo iznenadio kad je shvatio da je novim idejnom projektom obuhvaćen i prostor Lamparne, u kojem Labin Art Express djeluje posljednjih dvadeset godina, a za koju se predlaže povratak u prijašnje stanje nakon što je potpuno obnovljena! – Inzistirao sam da mi objasne zbog čega se odustaje od nagrađenog projekta i dobio odgovor da je Grad otkupio dva prostora u prizemlju velikog Kupatila koja nisu bila obuhvaćena prijašnjim projektom. Zbog toga je trebalo izraditi novi, a budući da je cijeli kompleks zaštićen, angažirali su arhitekticu koja posjeduje licencu Ministarstva kulture za rad na kulturnim dobrima, jer je autori knjižnice nemaju. No riječ je se samo o izlici koja se koristi da bi se opravdala jedna velika laž! – kaže Zahtila.

– Da se radilo s poštenim namjerama, netko bi projektante obavijestio o promjenama i pitao ih jesu li u međuvremenu stekli licencu, a ne bi u tajnosti naručivao novi projekt za koji su saznali kad je već napravljen. Takvo ponašanje prema dojučerašnjim suradnicima krajnje je nepošteno i nemoralno, a što je najgore – svime je koordinirala predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata! Umjesto da štiti institut javnog natječaja i profesionalni dignitet kolega, ona im je radila iza leđa – dodaje Zahtila s kojim se slažu i arhitekti.

Da licenca nije nikakva prepreka, potvrđuje Ivana Žalac.

– Nismo je imali ni kad smo radili knjižnicu, ali nitko nas za nju nije ni pitao sve do nedavnog sastanka. Da su nam rekli da je to problem, mogli smo ga riješiti vrlo jednostavno. Moj ured ima ugovor o tehničkoj suradnji s dvije arhitektice koje imaju ovlaštenje za rad na kulturnim dobrima, a i moja licenca je u procesu ishođenja – objašnjava ona.

Bespotrebne analize, promašene ideje

Prema pravilniku Komore arhitekata, kažu projektanti, investitor je dužan s pobjednicima javnog arhitektonskog natječaja ugovoriti izradu sve dokumentacije potrebne za građenje ili uređenje prostora koji su bili predmet natječaja. S obzirom da je Komora dala registarski broj natječaju, Grad Labin se automatski obvezao da će poštovati odredbe pravilnika.Osim novog projekta MKC-a Grad je, po mišljenju Zahtile, naručio i bespotrebno opsežne analize podzemlja koje su velikim dijelom već bile napravljene kroz studiju Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, izrađenu za »Podzemni grad« još 2000. godine. Studiju je s 230.000 kuna financirala Istarska županija, kao i studiju isplativosti projekta, dok se Labin ponašao kao da rudnik ne postoji.

– Dok je Grad shvatio kakav potencijal leži u rudniku, mi smo već više od deset godina radili na razvoju projekta »Podzemni grad«. Nakon likvidacije ugljenokopa, jedini smo u Labinu reagirali na devastaciju kompleksa »Pijacal«, osigurali mu spomeničku zaštitu i pomogli da se Gradu vrati dio rudničkih nekretnina. Lamparnu smo i obnovili, pretvorivši je u prvi nezavisni kulturni centar u Hrvatskoj, u čiju je obnovu i opremanje uloženo više od pet milijuna kuna. U razvoj projekta revitalizacije bivšeg rudnika uložili smo dodatna tri milijuna kuna, od čega oko 50 posto iz EU fondova. Zato, ako netko očekuje da ćemo se mirno povući i dopustiti da se bez nas donosu odluke o njegovoj sudbini, grdno se vara. Bez Labin Art Exspressa taj projekt ne samo da nikad ne bi zaživio, nego ne bi danas bilo ni »šohta«, ni Lamparne, ni velikog kupatila – govori Zahtila dok objašnjava svoju viziju.

– Naša ideja bila je izgradnja prvog, pravog, futurističkog podzemnog grada na svijetu. Osim muzeja rudarstva i industrije Istre, jedinog u svijetu u kojem bi ljudi mogli kopati ugljen u istim uvjetima kao dok je rudnik radio, planirali smo niz »gradskih« sadržaja koji bi osigurali stalan život u podzemlju: kockarnicu, hotel, barove, galerije, trgovine, restorane, igrališta za djecu, bazen, ali i brojne ćelije za arhitekte, znanstvenike, istraživače i umjetnike…

»Projekt KOVA« tu zamisao potpuno negira, a pritom ne nudi ništa novo i originalno – tvrdi Zahtila. Sve se svodi na klasičan rudarski muzej pod zemljom koji se ni po čemu ne razlikuje od brojnih postojećih, i koji prema njegovoj ocjeni, ne može opravdati veličinu ulaganja.

– Volio bih vidjeti studiju isplativosti, ali nisu je napravili, a ne zanimaju ih ni preporuke iskusnih stručnjaka. Prije pet godina u Labinu je održan simpozij »Podzemni grad – utopija ili realnost?« na kojem je gostovao dr. Wolfgang Ebert iz Upravnog odbora Europske rute industrijske baštine. Već tada nas je upozorio da se ne povodimo za srednjestrujaškim pristupom kulturne regeneracije rudnika, jer je to stara stvar s opadajućim trendom. Industrijska baština diljem svijeta krcata je muzejima i galerijama. Zbog prezasićenosti tržišta splašnjava interes za takve lokalitete – kaže Zahtila, a potpunim promašajem doživljava i promjenu naziva projekta. »KOVA« je lokalni naziv za rudnik, razumljiv i bitan domaćim ljudima, ali siguran je da globalno neće značiti ništa!

Negativan imidž »Podzemnog grada«

No, gradonačelnik Labina Tulio Demetlika razmišlja drukčije. Po njegovom mišljenju upravo je domaće stanovništvo presudno za uspjeh projekta koji je dugo nailazio na otpor lokalne zajednice. Revitalizacija rudnika, iako usmjerena na stvaranje novog turističkog proizvoda, jednako mora odgovoriti i na potrebe Labinjana. Cijeli koncept obnove »Pijacala« zasnovan je na ideji da se Labin vrati tom prostoru, a njihovo mišljenje utjecalo je i na promjenu naziva projekta, jer su ankete pokazale da je »Podzemni grad« ljudima neprivlačan.

– Imidž »Podzemnog grada« je negativan, a kad nešto stekne negativan imidž i kad nemate potporu lokalnog stanovništva, nešto treba promijeniti. Tek kad moji Labinjani budu živjeli za projekt, on će i uspjeti – kaže Tulio Demetlika dok nam tumači uzroke višegodišnjeg otpora.

– Ljudi su jedva čekali da se oslobode rudarstva jer je gotovo svaka obitelj u rudniku doživjela neku tragediju. Mnogi smatraju i da je omeo razvoj grada, jer se Labin zbog rudnika nije razvijao turistički, a zaboravljaju da bez rudnika možda i ne bi ni bilo grada kakav je danas, nego bi ostao gradić na brdu, poput Motovuna. Kad su ljudi konačno dočekali da se taj rudnik zatvori , nametanje nekog novog rudnika jednostavno im nije bilo prihvatljivo – priča gradonačelnik.

Kad je 2004. na dnevni red Gradskog vijeća prvi put pokušao uvrstiti projekt »Podzemnog grada« otpor je bio takav da su mu gradski vijećnici htjeli izglasati nepovjerenje. Morao se povući i pričekati sve do novog saziva vijeća 2007. godine, kad je projekt jednoglasno prihvaćen.

Projekt Gradske knjižnice i multimedijalnog centra u bivšem rudarskom kompleksu Pjacal odabrao je stručni žiri na arhitektonskom natječaju koji je organiziralo i provelo Društvo arhitekata Istre. Na natječaju se tražilo idejno rješenje Gradske knjižnice kao prva faza uređenja, idejno rješenje MKC-a kao druga faza uređenja, i anketno rješenje uređenja javnih površina.Projekti koji su prošli takav oblik nadmetanja imaju prednost nad bilo kojim drugim oblikom projekta, kaže predsjednik Društva Emil Jurcan. Stoga bi jedini način da se ospori već postojeće idejno rješenje za prenamjenu Kupatila u MKC bio novi javni arhitektonski natječaj i novo stručno žiriranje. – Razumijem da je prošlo devet godina od natječaja i da su se neke stvari promijenile. Projekti nemaju neograničen vijek trajanja, ali bilo kakav novi korak u projektiranju te lokacije ne može biti korak unatrag – kaže Jurcan. No, Grad Labin je u međuvremenu ukinuo obavezu provedbe javnih natječaja za rekonstrukciju građevina u postojećim gabaritima na dijelu Pijacala koji obuhvaća arhitektonski sklop Lamparne i Kupatila. Jurcan tu odluku smatra degradirajućom. Promicanje javnih arhitektonskih i urbanističkih natječaja i stvaranje arhitekture putem takvih natječaja osnovno je za što se zalažu društva arhitekata i UHA kao krovna strukovna organizacija. U tome je smisao njihova postojanja. Kad jednom dostignemo tu civilizacijsku razinu, sve ispod toga je neprihvatljivo.Natječaj za Knjižnicu i multimedijalni centar na Pijacalu, smatra Jurcan, imao je i dodatnu vrijednost jer je proistekao iz projekta »Novi svjetionici hrvatskog Jadrana« u okviru kojeg su se za sedam kulturno i povijesno važnih lokacija duž obale osmišljavali novi razvojni koncepti u uskoj suradnju arhitekata, predstavnika lokalnih vlasti i nevladinih udruga. Cijeli program financirala je nizozemska vlada, organiziran je u suradnji Udruženja hrvatskih arhitekata i Berlage Instituta iz Rotterdama, a samo je labinski projekt doveden do faze javnog arhitektonskog natječaja temeljem kojeg je izvedena višestruko nagrađena Gradska knjižnica. Tim nagradama – smatra Jurcan – potvrđena je kvaliteta prvonagrađenog natječajnog rada već u prvoj fazi njegove realizacije, iz više neovisnih izvora.

Labinjani su, kaže, isprva negodovali i zbog izgradnje knjižnice. Smatrali su je preskupom, a Lamparnu dio ljudi i danas ne prihvaća.

– Labin Art Exspress je u prostoru bivše lamparne napravio zaista lijep kulturni centar, ali treba otvoreno reći da dio ljudi tamo nerado zalazi. Za njihov ukus to je prealternativno. Ljudi su me često napadali jer dopuštam da u grad dovode grupe alternativaca koji spavaju po parkovima. No, moju su podršku uvijek imali jer zaista mislim da za sve ima mjesta, kaže gradonačelnik.

Ne treba brinuti

Dean Zahtila, po njegovom mišljenju, nema razloga brinuti. U nadzemnom i podzemnom dijelu rudnika bit će više nego dovoljno prostora i za Labin Art Exsrpess i za sve ostale udruge. No mora shvatiti da ne može svojatati projekt i uvjetovati Gradu kako ga voditi.

– Ne poričem da Dean Zahtila priču o »Podzemnom gradu« gura dvadeset godina. Skidam mu kapu. On je ekonomist i marketinški je vrlo sposoban. I takav mi treba! Da o tome priča, kao i do sada. Zna napraviti i dobar kulturni program, pogotovo alternativni, ali projekt koji treba dobiti građevinsku dozvolu on jednostavno ne može napraviti, jer ne zna što je to dozvola i nije naučen tako raditi. A ja kao institucija moram poštivati zakone. Samo s Gradom koji osigurava i sredstva taj projekt se može dovesti do krajnjega cilja – kaže gradonačelnik. Prekid suradnje s autorima knjižnice i način na koji su o tome obaviješteni, Tulio Demetlika i njegovi suradnici također ne smatraju problematičnim. Prema riječima pročelnice Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i gradnju Anamarije Lukšić, s nagrađenim autorima moglo bi se izravno pregovarati jedino o prenamjeni Kupatila, ali raditi izdvojen projekt samo za to bilo bi danas besmisleno, s obzirom da je grad je u međuvremenu kupio prostore nekadašnjeg kemijskog laboratorija i elektro radione u suterenu, pa je sve objedinjeno jedinstvenim projektom, a uključen je i prostor Lamparne preko koje se ostvaruje izravna veza sa »šohtom«.

Arhitektica Branka Petković pozvana je dati samo idejno rješenje, s obzirom da ima potrebnu licencu, bez koje nije moguće raditi bilo koju vrstu podloga za kulturna dobra. Međutim, za izradu glavnog i izvedbenog projekta bit će raspisan natječaj prema Zakonu o javnoj nabavi na koji se mogu javiti svi domaći i inozemni arhitekti, pa tako i autori knjižnice.

Gradonačelnik u tome vidi samo dobre mogućnosti.

– Svi se boje Zakona o javnoj nabavi i misle da političari »muljaju« da bi sebi nešto stavili u džep. No, ja u Labinu mislim živjeti do smrti i kao gradonačelnik želim za svoj grad napraviti najbolje što mogu s novcima koje su mi ljudi dali na upravljanje. Zbog čega bih s nekim morao ići na pregovarački postupak i prihvatiti traženu cijenu, jer nemam izbora? Grad je vlasnik prostora, novci su javni i na osnovu više ponuda odabrat ću najbolju moguću – kaže Tulio Demetlika, odbacujući i sve druge Zahtiline prigovore.Pozivanje na dokumentaciju koja je napravljena za »Podzemni grad« gradonačelnik i njegovi ljudi smatraju neozbiljnim, jer je riječ o nepotpunim i zastarjelim studijama i analizama, na današnju situaciju neprimenjivim.

Prema mišljenju arhitektice Sanje Cvjetko Jerković, Labin Art Express je kao prava nevladina udruga napravio hvalevrijedan posao da bi ukazao na potencijal rudarske ostavštine kroz svoje umjetničke projekte. No, omaška je što se o »Podzemnom gradu« govorilo kao o stvarnom projektu obnove rudnika, a zapravo se radilo samo o idejama. Projekt je nazvan novim imenom, jer se i radi o novom projektu, ovaj put stvarnom, o ne o umjetničkoj viziji.– Zasukali smo rukave i krenuli u izvršnu fazu pripreme tehničke dokumentacije jer ljudima je već dosta priča o revitalizaciji rudnika, a da se ništa konkretno ne događa. Nikoga ne želimo izbrisati, ali Labin Art Express to, nažalost, ne može raditi. To je posao inženjera koji snose i odgovornost – kaže koordinatorica projekta, koja je izradila i programsku osnovu za podzemni dio rudnika koji će se obnavljati prema rudarskom zakonu.Za razliku od »Podzemnog grada«, novi pristup je neinvanzivan i u podzemlje unosi nove sadržaje bez potrebe za velikim dodatnim otkapanjima, a okosnica svega bio bi edukativan postav koji bi prikazima »in situ« i izložbama razvedenima u podzemlju posjetitelju približio sve aspekte rudarstva: od tehnologija rudarenja i svih opasnosti s kojima su se rudari susretali, preko priče o ulozi žena i djece u rudnicima, pa sve do praznovjerja koja su postojala i trikova kojima su se rudari koristili da bi izbjegli opasnost. Eksploatirati rudarsku ostavštinu, a da ljudima ne kažete što je rudarstvo – mislim da to nije fer, kaže Sanja Cvjetko Jerković koja smatra da revitalizaciji treba pristupiti vrlo obazrivo. Rudnik smo voljeli, s njim se ponosili, mislili da je to nešto važno, a s druge strane nikome nije bilo pretjerano žao kad se zatvorio. Skoro svaka familija imala je nekog u rudniku, ljudi su nosili glavu u torbi, a u tom trenutku prestao je strah. Jednostavno su odahnuli. Zato je jako važno paziti kako ga revitalizirati. U projekt će sasvim sigurno biti i uključeni umjetnici, jer Labin je grad kultue, a jedna od ideja je da bi u opnama rudarskih hodnika mogli klesati svoje radove na temu podzemlja i rudarenja po uzoru na »Bijelu cestu« u Dubrovi. Prema njenim riječima »Projekt KOVA« produkt je timskog rada, a ona kao koordinator odgovara svojim investitorima i vodi ga sukladno pravilima struke i sukladno zakonu. Kao jedan od razloga zbog kojeg je prekinuta suradnja s pobjednicima natječaja navodi i činjenicu da je Grad, iskoristivši mogućnost koju mu pruža novi Zakon o prostornom uređenju, ukinuo obavezu provedbe natječaja za predmetnu građevinu, tako da više nije postojao ni temelj na osnovu kojeg bi ugovarao dodatne projekte ili dodatne radove.

Temeljita analiza jama

Preliminarnu studiju o kojoj govori Zahtila izradio je profesor Jerko Nuić s RNG fakulteta temeljem obilaska lokacije. Prema riječima Sanje Cvjetko Jerković, bio je vrstan stručnjak i jedan od zadnjih Mohikanaca na faksu s iskustvom rada u jami. Iskustveno je primijetio mnogo stvari, ali u studiji sam ističe potrebu za temeljitim ispitivanjima i kaže da u rudniku treba napraviti monitoring,

U rudnik se nikad se nije ušlo s mjernim uređajima da bi se ispitalo radi li se o metanskoj jami, što je ključno zbog sigurnosnih uvjeta, kaže arhitektica.

Temeljita analiza jamskih prostora sada je povjerena stručnjacima iz rudnika Velenje, a smisao je prije svega utvrditi sve elemente vezane za zaštitu budućih posjetitelja .

Postavili smo monitoring za prisustvo metana, ugljičnog dioksida, vode u rudniku, ispitali smo ventilaciju jame… Želimo biti sigurni da nam se ljudi neće ugušiti kad u rudnik dovedemo grupu od 80 posjetitelja, kaže gradonačelnik i kao prvi zahvat najavljuje obnovu »šohta«, rudarskog okna i tornja s liftom.

Obnova će, nada se, biti završena do 2021. godine, za stotu obljetnicu Labinske republike. Tada bi se prvi posjetitelji mogli spustiti do osmog horizonta na dubini od 160 metara odakle se račvaju tuneli prema Krapnu i Plominu, a još niže i jedan prema Rapcu, koji ima izlaz na plažu što labinski rudnik čini jedinstvenim.

Ovisno o raspisivanju natječaja pogodnih za daljnje sufinanciranje projekta, krenut će se i u izradu glavnog projekta za obnovu Kupatila i Lamparne koja se mora vratiti u izvorno stanje.

Povratak izvornoj funkciji usklađen je s konzervatorskim zahtjevima – kažu u Gradu, a potvrdila nam je i arhitektica Branka Petković kojoj je idejni projekt naručen prvenstveno da bi, prenoseći iskustvo Laube, projektno dobro postavila dvoranu MKC-a. Jer, za razliku od mnogih dvorana kod nas i u svijetu, Lauba je, kaže, prostor koji funkcionira.

Naglasak nije na oblikovanju već u prvom redu na potrebi da se dvorana instalaterski i organizacijski postavi tako da se može pripremiti za različite namjene. I u parteru i na galeriji bit će prostori koji se mogu transformirati, mijenjati i prilagođavati potrebama. Tu možete imati urbani inkubator, ali možete i vjenčanje napraviti, kaže Branka Petković, također dobitinica nagrade »Bernardo Bernardi«, a između ostaloga i projektantica zgrade DHL-a u Zagrebu.

Prema njezinim riječima, Dean Zahtila će u prostoru MKC-a imati sasvim dovoljno mjesta za sve svoje aktivnosti. Može ga dijeliti zajedno s drugim Labinjanima za organizaciju različitih programa i u njemu raditi, jer su predviđeni i uredi.

Lamparna ne može opstati u današnjem obliku jer se mora vratiti u izvornu funkciju – na tom su mjestu rudari odlagali lampe i uzimali ih prije silaska u podzemlje, pa će tako u budućnosti činiti i posjetitelji. Taj ritual je vrlo važno sačuvati – kaže arhitektica Branka Petković.Prema njenim riječima, prostor je sada prvi put detaljno pregledan, napravljena je konzervatorska studija i trebat će ukloniti sve intervencije što ih je izveo Dean Zahtila koji je jednim dijelom Lamparnu zaštitio, ali jednim ju je degradirao. Kroz Lamparnu se ostvaruje direktna veza sa »šohtom«, ona je mjesto na kojem počinje i završava ophodnja rudnika, na neki način mjesto odavanja počasti.

Provincijska vizija umjesto svjetske senzacije

Idejni projekt kompleksa na »Pijacalu« Branka Petković je radila s kolegicom Kristinom Jeren, a kaže da je posao prihvatila kad je dobila informaciju da su s autorima prvog projekta MKC-a, koje iznimno cijeni, riješene sve ugovorne obveze.

Gradonačelnik kaže kako je svjestan da muzeji bez dodatnih atrakcija danas ne privlače velik broj posjetitelja. Zbog toga multifunkcionalnu dvoranu zamišlja i kao prostor kongresnog turizam, jer hotelijeri u Rapcu nemaju tako velikog prostora.

– Ona može funkcionirati i kao sajmeni prostor, jer smo grad energetike, ne samo zbog termoelektrane i ugljena u prošlim vremenima, nego i današnje industrije koja je okrenuta energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. U suradnji s Istarskom regionalnom energetskom agencijom koja također ima sjedište u prostorima kompleksa rudnika, jedan smo sajam već i održali, a sa srednjom školom Mate Blažine planiramo razviti i centar strukovnog obrazovanja vezano za mehatroniku, elektorniku i informatiku.

Prema riječima gradonačelnika, u »Projektu KOVA« sve se prožima i povezuje: kultura, turizam, energetika i obnovljivi izvori energije!

No, predsjednik Labin Art Expressa smatra da se Grad na vlastitu štetu odriče projekta koji bi bio svjetska senzacija u zamjenu za jednu uprosječenu provincijsku viziju. Tulio Demetlika bio je, kaže, prvi gradonačelnik Labina koji je stao uz projekt »Podzemnog grada«, prepoznao njegovu suštinsku vrijednost i pretočio ga u gradsku kulturnu strategiju. Teško mu je razumijeti zašto ga sada razara, ali se nada da je riječ samo o prolaznoj epizodi pod utjecajem savjetnika koji mu nisu dorasli.

Projekt »Podzemni grad« je diljem svijeta doživio takve pohvale da zaslužuje da na njemu rade najveći svjetski arhitekti, urbanisti, dizajneri, umjetnici i znanstvenici. Niknuo je iz umjetničkog projekta da bi se u suradnji s nizom eminentnih stručnjaka razvio u konkretan projekt obnove rudnika i upravo ta komponenta čini ga drukčijim od svih ostalih. Grad Labin to jako dobro zna i zato ga pozivam da se vrati našoj izvornoj zamisli, kako bismo 2021. zajedno otvorili »Podzemni grad«, a ne KOVU – kaže Dean Zahtila.