Na ovogodišnjem otvaranju Riječkih ljetnih noći baletni je ansambl svojim uprizorenjem u Art-kvartu oduševio okupljenu publiku. Baletna izvedba koja je već nekoliko puta izvedena na velikoj pozornici riječkog HNK-a, na otvorenoj pozornici dobila je novu dimenziju. Uz nemirnu buru, a pod noćnim nebom na otvorenoj pozornici između dviju nedovršenih fasada zaplesali su vješti riječki baletani sakupljeni sa svih strana svijeta ispovjedajući svoje jade u telefonskoj govornici.

Poput kornjača, nakićeni ruksakom, u kojem nose sve svoje, od radosti do tuge i puno uzbuđenja, plesnim pokretom predstavili su svoja intimna stanja. Sve nas je to navelo na još jedno provjeravanje, pa kroz razgovor s Noom, Isabellom Zabot, Maríjom Matarranz de Las Heras i Valentinom Chouom, prvacima i solistima ove suvremene baletne izvedbe u koreografiji Nadava Zelnera, saznajemo što ih je odvelo baletu, koje su prednosti i koji nedostaci njihovog odabira te kakvim će uspomenama obojiti sjećanja na Rijeku.

Zamka profesije

Individualci ste u baletnom plemenu, što to intimno znači za vas? Kakav je osjećaj kad se pridružujete nekom anbsamblu i kako se osjećate kad ga napuštate?

Noa: Uvijek sam jako uzbuđen kad se pridružujem novoj ekipi, jer to podrazumijeva i otkrivanje novog mjesta, kolega, ljudi, grada. To je slatko-gorak osjećaj, jer ostavljam neke drage ljude iza sebe i otvaram nova poglavlja. Za mene je to uvijek uzbudljivo!

Isabelle: Kad se pridružujete ansamblu, to je uglavnom uvijek već formirana grupa, pa kao i u svakoj sličnoj situaciji nije uvijek lako uklopiti se i prilagoditi novim ritmovima. Ali to je i ljepota naše profesije. Uvijek me susreti i upoznavanje novih ljudi obogaćuju kao umjetnika. U tome leži i mala zamka naše profesije, jer koliko god bilo teško na početku, veze koje stvorimo često su vrlo jake pa nije lako napustiti prijatelje i kolege iako uvijek živimo sa spoznajom da ćemo se prije ili kasnije ponovno sresti.

Maria Matarranz de las Heras, Noa Gabriel Siluvangi, Isabelle Zabot i Valentin Chou

María: Uvijek je uzbudljivo biti dio grupe, imati ljude oko sebe koji te inspiriraju i podržavaju. Ljudi s kojima dijelite ono što volite. Za mene je uvijek dobro upoznati nova lica, nova tijela, nove načine kretanja, drugačije ljude i zbog toga je lijepo pridružiti se novom ansamblu. Kada odlazim sva iskustva nosim sa sobom, dio svakoga, ali i ostavljate i svoje. Promjene mogu biti teške, ali uvijek su i nova prilika za nastavak rasta.

Valentin: Vjerujem da je važno pronaći svoje osobno mjesto i identitet unutar ansambla. Grupa ima veliku vrijednost kada gradi kolektiv koji se temelji na individualnosti mnogih ljudi. Pridruživanje ansamblu je uvijek uzbudljivo, jer morate shvatiti gdje se možete uklopiti ili kako se integrirati, sve do točke u kojoj počnete shvaćati dinamiku grupe iznutra nakon čega postaje puno lakše navigirati i komunicirati.

Ples liječi

Koji je vaš glavni unutrašnji pokretač? Što vas tjera na promjenu, što vas je dovelo baletu?

Noa: Strast koju gajim prema plesu, ne samo prema suvremenom nego i prema mnogim drugim stilovima kojima se bavim u slobodno vrijeme.

Isabelle: Znatiželja je definitivno pokretačka snaga! Važna mi je i potraga za poticajnim okruženjem koje me izaziva i tjera prevladati ono što mislim da su moja ograničenja.

María: Vjerujem u moć liječenja plesom. Ako se ima što liječiti, podjednako je ljekovito za promatrača i za nas plesače. Inspirativno je pomisliti kako vaša izvedba može utjecati na nekoga da se nastavi preispitivati i nakon izvedbe.

Valentin: Osobna je ambicija vrlo važan faktor za plesača, pogotovo zato što na kraju dana često osjećamo umor i bol. Zbog toga mi je važno pronaći ključ dosljedne predanosti prema radu za razliku od rada temeljenog na motivaciji dana. Ono što potiče na kretanje je prilika za upoznavanje novih pojedinaca, što će me potencijalno izazvati tjelesno, ali i intelektualno. Mislim da je razmjena ideja, vizija i iskustava jedan od ključnih čimbenika koji su me doveli ovdje dosad.

Balet otkriva svijet

Što ples znači za vas, kako bi glasila vaša kratka definicija plesnog pokreta?

Noa: Otkrivanje svijeta, različitih kultura, etike i jezika. Plesna istraživanja dovela su me do baleta. Nekad sam se bavio drugim stilovima plesa, a balet sam otkrio kasnije tijekom školovanja u plesnoj školi.

Isabelle: Moj je pristup plesu bio prilično nesvjestan. Od djetinjstva sam vrlo aktivna, trčala sam posvuda i često plesala kad su moji roditelji slušali glazbu. No, majčina strast prema plesu uvela me je u ovu umjetnost koju sam zavoljela od prvog trenutka i nikada je nisam ostavila.

María: Iskreno, to je bila samo dodatna aktivnost nakon škole u koju sam se vremenom zaljubila. Ples je postao moj način života, prostor u kojem se mogu izraziti, izazvati samu sebe, iznenaditi se. To je prekrasan alat za osobni rast. Plesni pokret utjelovljuje određeni motorički pokret tijela kojim se iskazuje osobnost i iskustvo.

Valentin: Moja sestra je plesala, a ja nisam imao nikakvu aktivnost pa me je majka jednostavno odlučila upisati na satove plesa, jer je to organizacijski bilo puno lakše. Tada sam upoznao učitelje koji su pazili na mene i izveli me na pravi put i sve je krenulo. To nikad nije bio moj pravi izbor, ali stvari su ispale sjajno pa sam se zadržao u plesu. Moja definicija bila bi više od značenja plesa samog po sebi. Također vjerujem da sam stekao određeno znanje o plesu pa je dio moje odgovornosti i podijeliti ga s drugima. Ples je moj posao zadnjih deset godina i to vrlo ozbiljno to shvaćam. Imam dovoljno sreće da plešem na način u kojem neki ljudi uživaju i zato sam sretan što nastavljam dijeliti s ljudima koji su voljni/žele doći gledati nas kako nastupamo.

Dom je nit koja veže

Ipak, zauvijek zadržite nit koja vas veže za dom, u kojim trenucima se posebno uhvatite za nju?

Noa: Navezan sam na obitelj pa kad god mogu i imam slobodnog vremena imam potrebu napuniti baterije kod kuće.

Isabelle: Za mene je ples ispunjenje. Čak i kad mislim da nemam energije, a ponekad ni volje za pokret, u trenutku kada počnem plesati osjetim silu koja raste iznutra. To je radost. Radost uključivanja u glazbu i pokušaja biti dio nje, radost osjećanja vaših mišića i fizičkog napora. I kad završiš, meni je najljepše biti iscrpljenom umorom koji me jača.

María: Trudim se biti blizu svojih voljenih, čak i ako sam daleko, puno razgovaram s mamom, bratom, bakom, prijateljima. Lijepo je ne izgubiti svoje unutarnje dijete, ono mjesto odakle dolaziš. Ponekad u teškim trenucima to više ispliva na površinu.

Valentin: Nemam konkretnu, tjelesnu ili emocionalnu, vezu s domom. Otišao sam od kuće s osam godina i od tada sam bio odvojen od bilo kakvog tjelesnog ili emocionalnog mjesta koje bih izvorno nazvao domom. Postati profesionalni plesač za neke od nas može biti prilično izazovno. Redovito ostavljamo prijatelje i kolege zbog novih, sljedećih ugovora, ali to je sve dio našeg života i odabira. Zbog toga ja intimno nemam nostalgičnih trenutaka.

Svjetske pozornice

Gdje ste sve do sada bili i na kojim bi ste pozornicama, u kojim ansamblima, voljeli zaplesati?

Noa: Radio sam u Nizozemskoj s DeDDDD-om, zatim kao freelancer u Mainzu, Wiesbadenu, a sada sam u Rijeci. Imao sam sreću obići dosta ansambla.

Isabelle: Osim na nekoliko pozornica u Italiji odakle dolazim, plesala sam za produkciju s ansamblom Landestheatra u Detmoldu u Njemačkoj. Riječki plesni ansambl oduvijek je bio jedan od onih koji su me najviše privlačili zbog raznolikosti repertoara. Ako promijenim ansambl, potražit ću neki koji bi mi mogao ponuditi puno različitih stilova.

María: Bila sam na različitim pozornicama u Španjolskoj, Portugalu, Švicarskoj, Njemačkoj, Češkoj, Nizozemskoj. I sada s ansamblom obilazimo mnoge zemlje: Crnu Goru, Poljsku, Mađarsku, Italiju, Finsku, Srbiju, Sloveniju…

Valentin: Imao sam veliku sreću što sam se školovao u Pariškoj operi. Od svoje osme godine mogao sam nastupati na jednoj od najljepših pozornica u svijetu, Palais Garnier, u Parizu. Također sam bio i na turneji u SAD-u, Washingtonu i Seattleu, a plesao sam profesionalno i po cijeloj Kanadi devet godina, diljem Europe zadnje tri godine, a također sam nastupao u Dubaiju i Kini. Više od specifičnih ansambala u kojima bih želio biti su umjetnici s kojima bih želio surađivati ​​kako bih razumio kako funkcioniraju te s kojima bih mogao podijeliti neke vizije ili ideje. Društveni mediji nam omogućuju pristup velikom broju sadržaja iz cijelog svijeta, pa je inspirativno vidjeti toliku količinu kreativnosti koja se istodobno događa na mnogo različitih mjesta.

Ples kao dobar prijatelj

U čemu nalazite mir?

Noa: Ples je za mene kao dobar prijatelj koji me nikad ne napušta, uvijek je uz mene što god radim! Usput malo i podsjeća na sam plesni stil.

Isabelle: Poznato je kako se s našim poslom često nije lako nositi. Mnogo je trenutaka ispunjenja, ali često ima frustracija. Može ovisiti o vanjskim čimbenicima, ali najčešće prikriva našu sveprisutnu samokritičnost. Poraze i pogreške ponekad može biti teško prihvatiti. U trenucima obeshrabrenja tražim utočište u udobnosti svoje obitelji koja mi uvijek nedostaje, a u tim trenucima posebno.

María: Sama sa sobom i s prijateljima. Volim imati kvalitetno individualno vrijeme i to mi je potrebno kada moram pronaći mir ili opustiti se. Lijepo je biti i s mojim prijateljima, jer kad ste duže vrijeme daleko od kuće, počnete cijeniti odnose i razumijevati njihovu važnost. Lijepo je imati mogućnost osloniti se na njih kako biste pronašli mir.

Valentin: Živjeti u Rijeci i Hrvatskoj općenito, biti uz more je od velike pomoći za osjećaj smirenosti.

Što radite u slobodno vrijeme, kako se odmarate?

Noa: Kad sam slobodan najradije provodim vrijeme s prijateljima i volim planinariti s Janne.

Isabelle: Kako sam svakodnevno okružena s mnogo ljudi, ponekad se želim odvojiti i pobjeći iz grupe na neko vrijeme kako bih pronašla vlastiti prostor i mir. Nalazim to u svakodnevnom životu u trenucima samoće u kojima njegujem svoje druge strasti poput glazbe, crtanja ili čitanja. Ali i tada ples često igra vodeću ulogu. Plešem uz glazbu koju volim bez nametanja kanona, reda i pravila što za tijelo može biti vrlo oslobađajuće.

María: Sa sobom i s prijateljima. Kad moram pronaći mir ili se opustiti potrebna mi je samoća, ali volim provoditi vrijeme i s prijateljima. Kad ste duže razdoblje daleko od kuće naučite cijeniti odnose i njihovu važnost. Lijepo je imati mogućnost osloniti se na njih kako biste pronašli mir.

Valentin: Uživam u drugim fizičkim aktivnostima koje nisu vezane uz ples. Dugi niz godina igrao sam tenis, a treniram i kick-boxing što mi omogućuje pronaći drugačiju razinu fokusa od onoga što se od mene traži na poslu.

Rijeka sjećanja

Čime vas je Rijeka obilježila, koji djelić nje će te ponijeti sa sobom?

Noa: Sve prekrasne ljude koje sam upoznao, ali i neka stvarno bliska prijateljstva. I definitivno zauvijek ću nositi u sjećanju i šetnju pistom za modnu reviju Zigman 2024.

Isabelle: Iako sam u Rijeci tek kratko vrijeme, pridružila sam se ansamblu usred sezone, osjećam da sam stvorila lijepe veze i već sada imam puno lijepih trenutaka za pamćenje. Imala sam priliku plesati vrlo lijepe i izazovne koreografije uz divne plesače koji su svakodnevno izvor inspiracije. Sve to za mene ima vrlo veliku vrijednost. Svako iskustvo obogaćuje nam kulturnu pozadinu, a Rijeka je već počela puniti moju.

María: Zbog Rijeke sam se razvijala na puno različitih razina, ovdje sam naučila puno toga profesionalno i osobno što nikada neću zaboraviti. Imam puno razloga za zahvalnosti što sam bila dio HNK-a Rijeka.

Valentin: Rijeka je bila moja prva prilika gdje sam nastupio kao profesionalac tako da će uvijek imati posebno mjesto za mene. Bio je to moj europski dom i to je super.

Maria Matarranz de las Heras

Iako uskoro odlazi Maria Matarranz de las Heras, baletna prvakinja riječki ansambl napustit će s puno lijepih sjećanja i stečenih iskustava. U Rijeku je stigla pred skoro pet godina, a pred riječkom publikom zasjala je u glavnoj ulozi u »Orašaru«, »Odiseju« i mnogim drugima. Maria stiže iz španjolskog mjesta u rodnom Valladolidu, također važnog kulturnog centra. U ples se zaljubila kao trinaestogodišnja djevojčica i od tada mu je posvećena.

Valentin Chou

Valentin Chou rođeni je Parižanin koji je već zarana naučio da mu je dom cijeli svijet. S osam godina napustio je roditeljski dom kako bi stjecao plesačka znanja. Prvak riječkog kazališta završio je Baletnu školu Pariške opere pod vodstvom Claudea Bessyja i Elisabeth Platel. Izveo je djela Rudolfa Nurejeva, Mauricea Béjarta i Georgea Balanchinea te blisko surađivao s koreografima kao što su Niels Christe, Violette Verdy, José Martinez, Nicolas Paul i Béatrice Massin. Riječkom se ansamblu pridružio prije tri godine.

Noa Gabriel Siluvangi

Švicarac Noa Gabriel Siluvangi u Rijeku je stigao prije dvije godine i odmah osvojio publiku. Rođen je u Nyonu, a otac mu je podrijetlom iz Konga, dok mu je majka Talijanka. Prve plesne korake napravio je još kao djete s četiri godine. Kao dječak trenirao je folklor i urbane plesove, a balet je otkrio tek u svojoj 16 godini u školi CFP Arts Appliquées kod svoje prve učiteljice baleta Elisabeth Lauren.

Isabelle Zabot

Talijanska balerina Isabelle Zabot svoje je plesačke sklonosti otkrila još kao djevojčica te je pohađala radionice s Kathryn Bradney i Igorom Piovanom, bivšim prvacima Ballet Béjarta. Kao učenica uvijek je za svoj trud i posvećenot dobivala najviše ocjene, a u riječkom ansamblu zaplesala je u ovogodišnjem »Pinocchiju«, »Grand finalu« te u »Sad i nikad više«.