ZAGREB – Žarko Jovanovski, dobitnik ovogodišnje VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2020. godine, već se dokazao ne samo kao literat, nego i glazbenik te pažnje vrijedan strip-crtač, a »Pizzeria Europa«, njegov debitantski istup u svijet romana, predstavlja ga i kao zanimljivog romanopisca. Pozornost čitatelja »Pizzeria Europa« mogla bi privući i sa stilske i s tematske strane, ponajprije stoga jer na oba ta područja Jovanovski odstupa od uobičajenih okvira suvremene domaće književnosti. Tako je njegov roman sastavljen od šezdesetak kratkih proznih cjelina kroz koje se, pomalo i po uzoru na srednjovjekovne pikarske romane, opisuje radnja vezana za dogodovštine triju hrvatskih underground umjetnika tijekom njihove sedmodnevne mini-turneje srednjom Europom.

Svijet alternativne umjetnosti

Ishodište priče je Beč u kojem jedva preživljava hrvatski pjesnik Viktor Juraj i u koji stižu njegovi prijateji Radovan Gavrilovski i Moran Halva, također pjesnici, a cilj ove trojke je nastup na jednom avangardnom i anarhističkom literarno-glazbenom druženju u slovačkom gradu Trnavi. Kad to obave vraćaju se prema Beču gdje imaju još jedan nastup koji se, s obzirom da je riječ o performansu u skvoterskom naselju u koje s nakanom iseljevanja nezakonitih stanara upada policija, pretvara u obračun sa snagama reda. Jutro nakon toga, izbjegavši policiju, ali nastradavši od skinheadsa, Radovan i Moran vraćaju se u Hrvatsku, a Viktor ostaje u Beču…

Priča sama po sebi nije posebno zanimljiva ni privlačna, ali Jovanovskom radnja i nije u prvom planu, već mu je cilj opisom života ovo troje otkačenjaka dati sliku svijeta alternativne i underground umjetnosti – one, dakle, koja postoji uz etabliranu, općeprihvaćenu te često i dobro plaćenu. Za razliku od toga, junaci Jovanovskog više su gladni no siti, nastupaju često samo za putne i troškove smještaja, zarada im je – ako je uopće imaju – smiješno mala, a pažnje javnosti ne da nema, već najvećem dijelu onih koji ih uopće i uoče, svi ti pjesnici, glazbenici, slikari i performeri raznih vrsta izgledaju više kao klošari,
narkomani i alkoholičari, no umjetnici.

Satiričnost i humor

Usprkos tome, odustajanja nema pa ova trojka daje u svakom trenutku sve od sebe pri čemu uz pomoć opijata i alkohola – koje u jednakoj mjeri koristi i njihova publika – uspijevaju, barem po njihovom mišljenju, održati uspješne nastupe. Satiričnost i humor temelj su ovog romana u kojem je ciničan i posprdan odnos autora prema njegovim likovima često vrlo uočljiv, a sva tri »junaka« u konačnici djeluju vrlo karikaturalno i komično pri čemu se često suprotstavlja njihov stav o sebi kao umjetnicima sa stvarnošću u kojoj su njihovi »nastupi« daleko od umjetnosti pa je, primjerice, Radovan često toliko pijan da i ne zna što recitira, a publika misli da je sve to dio performansa i njegova umjetničkog stava.

Slično je i sa smiješnim i tupavim stihovima Viktora Juraja kojima završava svako poglavlje i koji jasno ukazuju da su on i poezija dva različita svijeta. Uz taj duhovito prikazan svijet lažnih umjetničkih veličina, Jovanovski i kroz niz drugih pojedinosti i epizoda gradi uspješno satirično ozračje izvrgavajući na jedan način ruglu i samu umjetnost, kao i suvremenu Europu, posebno EU koja je, navodno, zajednica država bez granica, a u stvarnosti je nešto sasvim suprotno.

Od Beča do Trnave

Svoje sedmodnevno putešestvije od Beča do Trnave i natrag likovi nam najčešće pripovijedaju sami i sa svog stajališta, ali se našlo mjesta i za tzv. trećeg »objektivnog« pripovjedača, a kad je o jeziku riječ onda i tu imamo, kako već EU i priliči, pravu malu babilonsku kulu pa u tekstu uz hrvatski imamo i srpski, slovenski, mađarski, engleski i njemački jezik, a sav taj košmar zbivanja prepunih alkohola upotpunjen je i fantazmagorijama i pijanim snovima nekih junaka, snovima tijekom kojih »na pozornicu« stupaju i bivši rock glazbenik Satan Panonski koji se sada zove Satan Europski, tu je i pokojni srpski glumac Stevo Žigon, politički teoretičar Karl Marx, revolucionar Bakunjin… Jednom riječju, u ovom romanu ništa nije ozbiljno i sve je vrlo, vrlo ozbiljno