Nazvao me ovih dana mladi novinar Novog lista. Predložio mi je da bi za rubriku kulture napisao nešto o legendarnoj grupi ABBA. Ne razmišljajući previše i očito robujući predrasudama, odgovorila sam mu da ta tema nije za kulturu, ali da tekst može napisati za mozaičnu rubriku. A onda me Ante s pravom »špotao«, pokušavajući mi objasniti da ABBA spada u kulturu i da stvari ne bi tako trebalo dijeliti u »ladice«. I tako, ovih dana možete očekivati članak o ABBI – u rubrici kulture. Rasprava na tu temu dovela me do toga da ovu kolumnu posvetim američkoj kultnoj televizijskog seriji »Život na sjeveru«, koja se ponovo počela prikazivati na našoj RTL Kockici. Pod originalnim naslovom »Northern Exposure« prikazivana je od 1990. do 1995. na CBS-u.

Glavni producenti su Joshua Brand i John Falsey, dok je tekstualni sadržaj oblikovao niz scenarista, među kojima su se isticali Andrew Schneider i Diane Frolov, David Chase i Bob Egan. Prvotno su autori (Brand i Falsey) došli na ideju da kreiraju seriju o nesretnom doktoru u močvarama Louisiane, okruženom aligatorima i čudnim potomcima francuskih došljaka, no ubrzo su shvatili da bi takav scenarij bio odveć pitom i romantičan, stoga priču sele u brutalnije krajeve Aljaske, među sobove i jelene.

Osnovni zaplet je jednostavan: neurotični njujorški liječnik židovskog podrijetla, Joel Fleischman, vezan ugovorom o financiranju studija koji je potpisao sa saveznom državom Aljaskom, mora nakon završetka školovanja odraditi četiri godine medicinske prakse, i to ne u nekom gradskom aljaškom središtu, nego u Cicelyju, maloj naseobini u planinskoj zabiti.

Serija »Život na sjeveru«, podsjetimo, sadrži obilje referenci na američku i svjetsku kulturu, od trivijalne do »visoke« – od Prousta i Shakespearea do MacArthura i rock kulture. Pristup je inkorporirao elemente iz suvremene književnosti magičnog realizma, kao i fantazijsku zaigranost (u jednoj se epizodi kao lik pojavljuje Franz Kafka) te ponajviše spiritualno-mudrosni odnos prema životu prožet svjetonazorom Junga i Campbella, pa i New Age figura poput Carlosa Castanede.

Glavni su tvorci serije pohađali kalifornijski institut Esalen, a i školovani su u klasičnoj književnosti, naročito ruskoj. Time je serija dobila jedinstveni okus mudrosno-meditativnoga, fantazijski-nadrealnog, drastično-satiričnoga i toplo ljudskoga prikaza općeljudske sudbine, danog kroz optiku doživljaja u imaginarnom mjestašcu situiranom negdje u aljaščanskoj zabiti. Serija je dobila dvije Peabody nagrade za »prikaz kulturnog sukoba njujorškog liječnika i građana izmišljenog Cicelyja na Aljasci na humorističan, ponekad i poetičan način« te za svoje priče o tome kako »ljudi raznolikih pozadina i iskustava teže prihvaćanju svojih razlika i koegzistenciji.«

Još kad sam 1990-ih godina prvi put gledala »Život na sjeveru«, zamišljala sam da bih i u stvarnosti voljela slušati radijsku emisiju poput »Chris in the Morning« koju u seriji vodi Chris, bivši zatvorenik koji radi kao DJ na lokalnoj radiopostaji. Između pjesama, Chris komentira događaje u Cicelyju i filozofske teme. U prvoj epizodi tako je Chris stradao zbog svojih razmišljanja o američkom pjesniku Waltu Whitmanu. Spomenimo i lik Eda, na pola Indijanca kojeg su po rođenju napustili roditelji, a odgojili lokalni Tlingiti. Ed je filmski zaljubljenik koji se nada da će postati redatelj, a sve što zna o vanjskom svijetu naučio je iz filmova. Eto još jedne kulturološke reference.

O seriji »Život na sjeveru« pisali su čak i filozofi. Profesor filozofije David Boersema tako je 2018. godine napisao knjigu »Northern Exposure and Philosophy«. U opisu knjige se navodi da premda je serija ponajviše komična, bavi se i različitim fundamentalnim filozofskim problemima i temama, kao što su priroda sebstva, umjetnost, etika i drugo.

Serija je tijekom petogodišnjeg emitiranja zaradila 57 nominacija za razne nagrade te osvojila njih 27, uključujući tri Emmyja i dva Zlatna globusa. Godine 1992. osvojila je Primetime Emmy za najbolju dramsku seriju. Zbog teške produkcije Davida Chasea i CBS-ova mijenjanja termina, serija je u sezoni 1994. – 1995. počela gubiti na gledanosti.