Došao je i taj veliki, dugo iščekivani dan – u obnovljenoj riječkoj Palači šećera otvara se stalni postav Muzeja grada Rijeke. Još do prije nekoliko godina to se moglo činiti kao puka želja ili lijep san jer Riječani i Riječanke često desetljećima nešto čekaju pa često i ne dočekaju.

Bivši »Benčić« iz dana u dan sve više poprima obrise umjetničkog kvarta. Dječja kuća već je niknula, tu je i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a radovi na zgradi buduće Gradske knjižnice napreduju. Moglo bi se reći da je knjižnica dosad bila i najveća »rana« među riječkim kulturnim ustanovama jer već godinama djeluje u neadekvatnim uvjetima i sve do danas nije uspjela dobiti svoj novi dom.

Sada se i to mijenja i Rijeka bi konačno trebala dobiti reprezentativnu narodnu knjižnicu kakvu već imaju mnogi gradovi u Hrvatskoj, čak i oni mnogo manji od Rijeke.

U povodu novog doma Muzeja grada Rijeke u Palači šećera ukratko podsjećamo na kronologiju. Kako nalazimo na službenim stranicama ove ustanove, Muzej grada Rijeke spominje se u gradskoj povijesti još 1875. godine, kada je vladar Franjo Josip darovao Riječanima čašu u želji da je čuvaju kao izložak svoga gradskog muzeja.

To je bio poticaj da ga osnuju jer ga u tom trenutku nisu imali. Kada je 1893. konačno otvoren Gradski muzej – Museo Civico, a 1933. i Muzej grada Sušaka, dobivene su ustanove čija je građa dobrim dijelom i danas temelj riječkih muzeja.

Kao moderna ustanova, Muzej grada Rijeke ima svoje početke u Muzeju narodne revolucije, osnovanom prema odluci Gradskoga narodnog odbora Općine Sušak 1961. godine. Sjedište Muzeja narodne revolucije nalazilo se u nekadašnjoj kući grofa Lavala Nugenta pored Trsatske gradine.

Zbog neadekvatnih uvjeta preseljen je 1976. u novu, suvremenu, namjenski izgrađenu zgradu sa stalnim postavom, ustrojenim zbirkama i adekvatnim muzejskim standardima. Kao ustanova će djelovati do 1994. godine, kad je odlukom Gradskoga vijeća Muzej narodne revolucije preimenovan u Muzej grada Rijeke. Nova ustanova nastavila je djelovati u istoj zgradi smještenoj u gradskom središtu, u parku Guvernerove palače.

Zgrada je modernistički objekt što ga je namjenski za muzej 1976. projektirao arhitekt Neven Šegvić. Za taj je projekt Šegvić dobio Republičku i saveznu nagradu Borbe za najbolje arhitektonsko ostvarenje u Hrvatskoj.

Prema svom profilu, Muzej grada Rijeke je opća kulturno-povijesna, gradska muzejska ustanova. Njegov rad obilježava prikupljanje, obrađivanje i restauriranje dragocjene građe, organiziranje istraživačkih projekata, postavljanje značajnih izložbi i objavljivanje opsežnih kataloga s temama iz novije gradske povijesti.

U nizu takvih projekata ističu se: Riječki mostovi, Parkovna baština Rijeke, Ričina poveda – o manufakturi i industriji na Rječini, Riječke fontane i perila, Riječke škale, Riječka luka (povijest, izgradnja, promet), Merika – Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, Kinematografija u Rijeci, Reklama u Rijeci, Riječka industrijska priča, Riječki torpedo…

U ciklusu izložbi posvećenih znamenitim Riječanima, u Muzeju je prikazan život i rad imena koja su zadužila grad na raznim poljima, primjerice u gospodarstvu (Andrija Ljudevit Adamić), arhitekturi (Igor Emili, Andrija Čičin Šain, Ninoslav Kučan, Zdravko Bregovac), fotografiji (Viktor Hreljanović, Ervin Debeuc, Francesco Drenig), slikarstvu (Leontine Littrow, Rikard Žic), scenografiji i kostimografiji (Dorian Sokolić i Ružica Nenadović Sokolić) i mnogi drugi.

Muzejski predmeti i dokumenti pohranjeni su u više raznovrsnih zbirki. To su: Zbirka umjetničkog obrta, Zbirka filatelije, Likovna zbirka, Glazbena zbirka, Zbirka numizmatike vrijednosnica, medalja i odlikovanja, Zbirka dokumentarne građe, Zbirka tiska, Zbirka fotografija i fotografske opreme, Zbirka kazališne i filmske građe, Zbirka predmeta iz svakodnevnog života, Zbirka razglednica, Tehnička zbirka, Zbirka Drugog svjetskog rata, Zbirka memoarske građe, Zbirka broda »Galeb«… Nešto od toga posjetitelji su mogli vidjeti na izložbama »Akvizicije« u staroj zgradi MGR-a, a sada su u stalnom postavu Muzeja grada Rijeke.