Zagrebačko kazalište »Gavella« najavilo je premijeru predstave »Posjet stare dame« švicarskog pisca, dramatičara i slikara Friedricha Dürrenmatta (1921. – 1990.), u režiji Dore Ruždjak Podolski. Ove godine je i 100. godišnjica Dürrenmattova rođenja. Dürrenmatt je tematski opsjednut ubojstvom, progonom i nasiljem. Učeći od majstora groteske i fantastike (E.T. A. Hoffmann, Wedekind, Kafka), kao i ironije (B. Shaw), Dürrenmatt otkriva tjeskobu i nasilje ispod površine savršeno organiziranog i imućnog društva tehničke civilizacije, a osobito Švicarske s vječitom »neurozom neutralnosti«, pa se tako njegovi komadi ostvaruju kao apsurdne farse. Glavna djela su mu »Brak gospodina Mississippija«, »Anđeo dolazi u Babilon«, »Posjet stare dame«, »Obećanje« i »Fizičari«.

Kao društveno kritičan autor, posredstvom svojih eseja, predavanja i svečanih govora zauzima stav prema međunarodnoj politici. Slično Bertoltu Brechtu, čije je teorije epskog kazališta proučavao, htio je u gledatelju izazvati distancu u odnosu na zbivanje na pozornici – gledatelj više ne smije obnašati ulogu pasivnoga potrošača, već je pozvan na samosvojno razmišljanje. Da bi to postigao, Dürrenmatt je davao prednosti stilskim sredstvima koja naglašavaju otuđenje, propitujući pritom ono općepriznato kao i proturječnosti društvenih struktura.

Kako se navodi u povodu »Gavelline« predstave, »Posjet stare dame« uzbudljive je strukture, nalik trileru: možemo je doživjeti kao vlak kojim u prostor devastirane ekonomije stiže glavna junakinja – »stara dama«. »Miješajući elemente melodrame, tragedije, crne komedije i groteske, ovaj izrazito živ i aktualan tekst propituje teme poput korupcije kao izvora gospodarske devastacije, urušavanja morala, napuštanja zemlje u potrazi za boljim životom… Pred nama je oštra kritika suvremenog poimanja svijeta, gdje je sve podređeno kapitalu, ali istovremeno i gotovo utopistička priča o razornoj moći ljubavi… Riječima komada: »Ne radi se o blagostanju ni o udobnom životu, ne radi se o luksuzu, nego o tome hoćemo li ostvariti pravdu…«

Prvi »Posjet stare dame« koji sam imala priliku gledati, bilo je to u srednjoškolskim danima, bio je onaj u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca – 1989. godine režirao ga je makedonski redatelj i teatrolog Ljubiša Georgievski, a ulogu Claire glumila je velika Neva Rošić. Kako u tekstu »Ženski glumački tekst i njegova arhivska groznica« navodi Lada Čale Feldman, Rošićkina Claire Zachanassian u »Posjetu stare dame« možda je jednako toliko ubojita satira provincijalne uskogrudnosti i potkupljivosti, koliko je to bila Mafaldina (»Vježbanje života«) zagriženost i okorjela zatvorenost za nepoželjne došljake.
Povratak »stare dame« na hrvatsku pozornicu podsjetio nas je na neka ranija uprizorenja ovog teksta.

Na Dubrovačkim ljetnim igrama 2002. režirao ga je Ivica Kunčević, a ulogu milijunašice Claire Zachanassian, »stare dame«, tada je utjelovila Milka Podrug Kokotović. Kako je ovim povodom pisala Lada Čale Feldman, Podrug Kokotović je u liku reske, superiorne, pragmatične Claire – neodoljive čak i s ukočenom, točnije, umjetnom nogom – odglumila oksimoronsku podvojenost udomaćene strankinje, kojoj se također, u fikciji predstave, priređuju sjajni birokratski govori, iskazuje čast i slava, a pritom zabašuruju davni neplaćeni moralni računi. »Redatelj Ivica Kunčević htio je, naime, da gradić Güllen Clairine mladosti odjekuje kao Dubrovnik, samo ne Dubrovnik prelijepih pročelja i prikladno udešenih trgova, nego Dubrovnik onkraj zidina, sav onaj prostor u kojem se okrutno iscrtavaju putanje »budućnosti« grada u zapuštenim tvornicama i nepočišćenim smetištima industrijskih otpadaka, gdje se predstava ionako prisilno morala smjestiti pred bukom kafića i restorana, nevoljkih da kapital dubrovačke gradske ljepote samo tako ustupe za puke kazališne umišljaje…«

U »Posjetu stare dame« u režiji Dore Ruždjak Podolski sada će Claire Zachanassian utjeloviti glumica Jelena Miholjević – nova »stara dama« hrvatskog teatra i glumišta.