Ovih dana, doznali smo, u Opatiji bi trebala početi sanacija zvijezda na šetalištu na Slatini, u dijelu koji nosi naziv Hrvatska ulica slavnih. Projekt je pokrenut 2005. godine s ciljem da se simbolično nagrade osobe koje su svojim sportskim, znanstvenim, kulturnim ili umjetničkim radom pridonijele promociji Hrvatske u svijetu. Potencijalne laureate nominirala je Komisija za nominacije, nezavisno tijelo projekta, koju su činile ugledne osobe iz javnog života. Za nominirane su glasali čitatelji medijskih pokrovitelja, a po jedna živuća i umrla osoba s najviše dobivenih glasova postala je laureat i dobitnik svoje zvijezde u Hrvatskoj ulici slavnih u Opatiji. Ovaj projekt odvijao se od kraja 2005. do 2008. godine, a dobitnici zvijezda na Slatini su: Dragutin Tadijanović, Miroslav Krleža, Miroslav Radman, Nikola Tesla, Janica Kostelić, Krešimir Ćosić, Oliver Dragojević, Dražen Petrović, Rade Šerbedžija, Fabijan Šovagović, Goran Ivanišević, Matija Ljubek, Ivan Đikić, Ruđer Bošković, Boris Dvornik, Ivo Robić, Ivano Balić, Bernard Vukas, Pero Kvrgić, Tin Ujević, Oliver Mlakar, Đorđe Novković, Željko Reiner, Ivan Supek, Vesna Parun, Ivana Brlić-Mažuranić, Korado Korlević, Slavoljub Eduard Penkala, Miroslav Ćiro Blažević, Zdenko Runjić, Blanka Vlašić i Mate Parlov.

U ovom trenutku nije poznato hoće li projekt biti nastavljen i hoće li u Hrvatskoj ulici slavnih na opatijskoj Slatini možda svoje mjesto naći i još neke zvijezde. Baš pred koji tjedan, nakon jednog koncerta u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, prisjetili smo se Borisa Papandopula i u tom razgovoru skrenuta mi je pažnja na činjenicu da naš renomirani hrvatski skladatelj i dirigent, koji je živio u Opatiji, do sad nije dobio svoju zvijezdu među slavnima. Ta mi je informacija zvučala nevjerojatno, pa sam se zaputila u Opatiju ne bih li iz prve ruke provjerila je li se uistinu zaboravilo na Papandopula. Mnogo puta šetala sam Slatinom, ali sam zvijezde pogledala tek tu i tamo, usput, površno. Sad sam svjesna da tu nema Borisa Papandopula, a onda mi je sinulo da nema ni, primjerice, Ivana pl. Zajca, Janka Polića Kamova ni, recimo, Nedjeljka Fabrija.

No, ipak najviše čudi što nema Papandopula koji je bio vezan za Opatiju. Prisjetio se ovaj grad njega u povodu Noći muzeja 2017. godine, čija je tema bila »Glazba i glazbeni velikani i njihov utjecaj na društvo«. Tada je u Hrvatskom muzeju turizma priređena izložba na kojoj je javnosti prvi put predstavljena Zbirka obitelji Strozzi-Papandopulo.

Na izložbi naslovljenoj »Maestro u Opatiji« predstavljeni su raznovrsni predmeti koji su se odnosili na profesionalni i privatni život Maje Strozzi-Pečić, jedne od najvećih hrvatskih, ali i svjetskih opernih diva, te njezina sina Borisa Papandopula, jednog od najvećih i najsvestranijih hrvatskih skladatelja te koncertnih i opernih dirigenata. Riječ je o ostavštini koja je Hrvatskom muzeju turizma darovana nakon smrti Maje Papandopulo-Mijač, koja je željela da dio obiteljskog nasljeđa bude sačuvan u Opatiji, gradu koji je njezin otac, Boris Papandopulo, odabrao za mjesto stanovanja u periodu kada je profesionalno bio vezan za riječko kazalište. U Opatiju je tada došla i njegova majka Maja Strozzi-Pečić, kao i tadašnja supruga Jana Puleva, kojoj je Papandopulo u jednom telegramu napisao: »Mislim da sam ti našao raj na zemlji!« (izvor: tekst Nataše Babić u Sušačkoj reviji).

Podsjetimo, Boris Papandopulo (Bad Honnef, Njemačka, 1906. – Zagreb, 1991.) potomak je ugledne obitelji Strozzi (baka Marija Ružička-Strozzi, ujak Tito Strozzi), koja je njegovala kazališnu i glazbenu umjetnost. Diplomirao je kompoziciju 1929. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi B. Berse. Dirigiranje je učio na Novom konzervatoriju u Beču. Bio je zborovođa pjevačkoga društva Kolo i dirigent Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, zborovođa pjevačkoga društva Zvonimir u Splitu, potom u Zagrebu zborovođa Kola, dirigent i ravnatelj Opere. Nakon Drugog svjetskog rata dirigirao je Operom u Rijeci (i bio njezin direktor), potom Operom u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Istodobno je bio gost dirigent u kazalištu Komedija u Zagrebu te Opere u Kairu.