Nizom događanja objedinjenih programom VK 150/100 Muzej grada Zagreba, koji upravlja Zbirkom-stanom arhitekta Viktora Kovačića, u suradnji s autorom i voditeljem programa, arhitektom Krešimirom Roginom i suautorom, povjesničarom umjetnosti Krešimirom Galovićem, obilježava godišnjicu rođenja i smrti oca hrvatske moderne arhitekture Viktora Kovačića. Kako je u ovom povodu istaknuto, cilj programa nije samo obilježiti navedene datume, već osvijestiti ključnu ulogu koju je Viktor Kovačić imao u razvoju moderne arhitekture, slijedeći njegovu misao: »Došao sam da bih arhitekturu u Hrvatskoj postavio na nove osnove – ja sam sunčev zrak novog umjetničkog stremljenja.«

Hrvatski arhitekt Viktor Kovačić (Ločka Vas kraj Huma na Sutli, 1874. – Zagreb, 1924.) obrtnu školu i zidarski zanat izučio je u Grazu. Godine 1891. vratio se u Zagreb i radio u ateljeima Gjure Carneluttija, Kune Waidmana i Hermanna Bolléa. Akademiju u Beču završio je 1899. kod istaknutoga predstavnika moderne arhitekture Otta Wagnera. Iste godine otvorio je vlastiti atelje u Zagrebu. Priklonio se skupini modernih hrvatskih umjetnika oko Vlahe Bukovca, a svojim programskim tekstom »Moderna arhitektura«, objavljenim u časopisu Život, borio se protiv historicizma i tražio da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti. Sa skupinom istomišljenika osnovao je 1906. Klub hrvatskih arhitekata. Od 1922. bio je redoviti profesor Visoke tehničke škole u Zagrebu. Svojim kontroverznim tezama i istupima u javnosti Kovačić je uzdrmao arhitektonsku scenu svoga doba te stvorio brojne neprijatelje.

Na njegovim prvim projektima u Zagrebu zamjetljiv je utjecaj secesije (dvostruka kuća u Masarykovoj ulici, Vila Auer na Rokovu perivoju, Kuća Lustig-Perok u Kumičićevoj ulici). Zajedno s Hugom Ehrlichom vodio je atelje Kovačić i Ehrlich.

Najviši domet vlastita načela o sintezi tradicije i suvremenosti ostvario je u otmjenoj trokatnici Frank (1914.) na uglu Mažuranićeva trga i Hebrangove ulice, na kojoj je, varirajući temu firentinskoga palazza (rustika, arkade, streha), ostvario suvremenu stambenu zgradu snažna plasticiteta. Nakon Prvog svjetskog rata, napuštajući povijesne reminiscencije, jednostavnim sredstvima i reduciranom dekoracijom ostvario je prototip suvremeno zasnovane stambeno-poslovne zgrade u palačama »Slaveks« (1920.) na Svačićevu trgu i »Eksploatacija« (1922.) na Trgu žrtava fašizma. Godine 1923. započeo je izgradnju palače Burze, koju je dovršio H. Ehrlich nakon njegove smrti, 1924. Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu bio je posmrtno nagrađen Velikom nagradom (1925.).

Za razvoj hrvatskoga graditeljstva osobito je važno Kovačićevo nastojanje na podizanju vrsnoće obrta, pri čemu je posebnu pozornost poklanjao unutarnjem uređenju (adaptacija vlastitoga stana na mansardi kuće u Masarykovoj ulici 21 – 23 u Zagrebu, koji je Muzej grada Zagreba uredio i otvorio za javnost 1994).

U prostorima robne kuće Nama u Zagrebu upravo je otvorena Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2023. godini, a na otvorenju su dodijeljene godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata, od kojih neke nose Kovačićevo ime. Nagrada »Viktor Kovačić« za životno djelo dodijeljena je Đuri Mirkoviću, a Nagradu »Viktor Kovačić« za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2023. godini dobili su Lea Pelivan i Toma Plejić za Zonar Zagreb. Nagradu »Drago Galić« za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2023. godini dobili su Juraj Glasinović i Nikola Fabijanić za Kuću Nodi. Nagrada »Bernardo Bernardi« za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2023. godini dodijeljena je Vanji Ilić za Vinogradarsku zbirku Pitve. Nagrada »Neven Šegvić« za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture u 2023. godini dodijeljena je Dubravki Kisić za »Arhitekt Milovan Kovačević – pobornik internacionalnog modernizma u Hrvatskoj«.