Francuska književnica Annie Ernaux se pridružila zapravo malobrojnim ženama koje su do sada dobile Nobelovu nagradu za književnost. Na otprilike 116 književnih nobelovaca tek je 15-ak žena u još uvijek dominantnom muškom svijetu dodjele nagrade. Prvi dobitnik književnog Nobela 1901. bio je Sully Prudhomme, a tek 1909. prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu za književnost bila je švedska književnica Selma Lagerlöf, koja je i prva žena primljena u Švedsku akademiju 1914. godine. Dobitnica je Nobelove nagrade za svoj literarni rad u znak zahvalnosti uzvišenom idealizmu, živoj mašti i duhovnoj percepciji koji su karakteristični za njezine radove. Zatim je 1926. dobitnica Nobela za književnost bila Grazia Deledda, talijanska književnica koja je u prosjeku objavljivala jedan roman godišnje, a nagrađena je za svoje idealistički nadahnute radove koji plastičnom jasnoćom oslikavaju život otoka na kojem je rođena i koji se s posebnom dubinom i naklonošću bave generalnim ljudskim problemima. Pisala je najviše o kulturi i tradiciji Sardinije, a njezini radovi su često bili fokusirani na probleme izolacije i ostrakizma.

Zatim je 1928. Nobel za književnost dodijeljen Sigrid Undset, norveškoj književnici koja je najviše pisala o iskustvima žene. Oštro se protivila nacizmu te je za Drugoga svjetskog rata izbjegla u Sjedinjene Američke Države. Nakon toga, tek 1938. godine Nobela za književnost dobila je Pearl S. Buck, za čije je radove Švedska akademija naglašavala da su remek-djela. Gabriela Mistral dobitnica je književnog Nobela 1945. godine. Mistral je bila prva Latinoamerikanka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Njezina lirska poezija, nadahnuta snažnim emocijama, učinila je pjesnikinju simbolom idealističkih težnji za cijeli latinoamerički svijet. Nelly Sachs dobitnica je Nobela za književnost 1966. godine, a kad je riječ o ženama, uslijedila je poveća stanka sve do 1991. godine, kad je književnoga Nobela dobila Nadine Gordimer. Djela ove južnoafričke književnice i aktivistkinje godinama nisu mogla biti objavljena u njezinoj domovini. Bavila se pitanjima rasizma i aparthejda, a neke njezine romane režim je zabranio. Švedska akademija, međutim, smatrala je da je njezin rad donio mnogo dobrobiti čovječanstvu i da je dostojan Nobelove nagrade.

Toni Morrison je dobitnica Nobela za književnost 1993. godine, a bila je ujedno i prva Afroamerikanka koja je dobila ovu prestižnu nagradu. Poljska pjesnikinja i esejistkinja Wislawa Szymborska dobila je Nobela 1996. godine, za poeziju koja s ironičnom preciznošću omogućuje da povijesni i biološki kontekst izađe na vidjelo u fragmentima ljudske stvarnosti. Iako je sama jednom izjavila da ne više od 2.000 ljudi cijeni značaj poezije, Švedska akademija prepoznala je njezinu važnost za svjetsku književnost. Elfriede Jelinek dobila je književnog Nobela 2004. godine. Ova austrijska feministkinja, dramatičarka i književnica nikad se nije bojala pisati o ženama, seksu i komunizmu – zbog čega su je smatrali pomalo kontroverznom. Jelinek je, iako počašćena zbog nagrade koja joj je dodijeljena, s druge strane žalila zbog gubitka anonimnosti koji dolazi s Nobelom.

Doris Lessing bila je dobitnica 2007. godine, a većina njezinih knjiga bavi se istraživanjem unutarnjeg života likova i žena, njihovim socijalnim pritiscima i mentalnim slomovima. Uslijedila je Herta Müller 2009. godine, pa Alice Munro 2013. godine, kojoj je Švedska akademija dodijelila Nobela jednostavno je objasnivši majstoricom suvremene kratke priče. Svetlana Aleksijevič dobitnica je 2015. godine, a njezini spisi su okarakterizirani kao spomenici patnji i hrabrosti današnjeg vremena. Olga Tokarczuk dobitnica je Nobela za književnost 2018. godine »zbog narativne mašte koja s ogromnom strašću prelazi sve granice«. Godine 2020. književnog Nobela dobila je Louise Elisabeth Glück, američka pjesnikinja i esejistica, za »nepogrešiv pjesnički glas koji strogom ljepotom individualno iskustvo čini univerzalnim«.