U predizbornim kampanjama bilo koje vrste i razine područje kulture je uvijek negdje na margini ili se i ne spominje. Prioriteti su financije, gospodarstvo, infrastruktura… s vazda istim floskulama i obećanjima. Tako se u aktualnoj kampanji za lokalne izbore u Rijeci obećavaju izgradnje kolodvora, ugrađivanje liftova za umirovljenike, uređenje zgrade kazališta, mostovi i parkovi i što sve ne. Jedna stranka spominje umjetnost i kulturu, no to uglavnom nije tema na kojoj se dobivaju izbori. Ipak, Miroslav Škoro, kandidat za gradonačelnika Zagreba, ovih je dana primjerice najavio promjenu kulturne politike u glavnom hrvatskom gradu. Bila je to leteća vijest u televizijskom dnevniku pa detalje ne znamo.

A kad je riječ o Rijeci, za sljedeći tjedan organizacija u kulturi GSG ususret lokalnim izborima najavljuje tribinu o kulturnoj politici Rijeke. U najavi tribine GSG navodi: »Kultura i umjetnost povijesno su važni za identitet i razvoj grada Rijeke, kao i za kvalitetu života njegovih građanki i građana. Nakon što je kultura u periodu prije 2020. i tijekom te godine (u ma kakvim okolnostima) među građankama i građanima Rijeke dobila veću vidljivost no što to ima inače, smatramo važnim čuti i kako kulturu u svojim političkim programima vide buduće donositeljice i donositelji javnih politika, kandidati za gradonačelnicu/ka na predstojećim lokalnim izborima.«

Neka od pitanja koja će se postaviti na tribini jesu: Kakva nas kultura očekuje u pandemijskom i postpandemijskom vremenu smanjenih budžeta i neizvjesnih javnih okupljanja? Kakva u post-EPK vremenu? Koja je vizija kulturne politike Rijeke u sljedećem razdoblju? Kako bolje preraspodijeliti proračun za javne potrebe u kulturi? Kakav bi trebao biti odnos institucionalnog i izvaninstitucionalnog sektora, a kakav kulturnih i kreativnih industrija i kulture? Je li umjetnicama i umjetnicima te umjetničkom radu potrebna znatnija podrška i što sa svim tim (novim i starim) prostorima kulture?

Dolazak na tribinu potvrdili su Ana Blečić Jelenović (Lista za Rijeku), Marko Filipović (SDP), Nikola Ivaniš (PGS), Vlado Mezak (nezavisni kandidat), Katarina Peović (Radnička fronta), Davor Štimac (nezavisni kandidat), Vedran Vivoda (Akcija mladih) i Nebojša Zelič (Možemo! Rijeka) pa će biti zanimljivo čuti njihova promišljanja na ovu temu.

Ovoga mjeseca projekt Rijeke – Europske prijestolnice kulture ulazi u svoju završnu fazu. Vrijeme je to za rezimiranje (ne)učinjenog. Način na koji se EPK realizirao u Rijeci često se nalazio na udaru kritika, a iz dijela riječkih kulturnih krugova može se čuti stav da korona nije kriva za sve. Ipak, pandemija je bitno utjecala da se neki od zacrtanih ciljeva EPK-a ne ostvare – nije bilo očekivane visoke brojke turista, nije postignuta neka veća vidljivost na kulturnoj mapi Europe, projekt se na kraju uslijed nepredviđenih okolnosti dobrim dijelom sveo na lokalne okvire i tako dalje. No kad je riječ o često spominjanom nasljeđu EPK-a, osim nekoliko murala, posađenog cvijeća i postavljenih klupica, ono najvažnije što je zahvaljujući EPK-u dobila Rijeka jesu obnovljena Palača šećera s novim stalnim postavom Muzeja grada Rijeke i Dječja kuća jedinstvena u Hrvatskoj, radi se i na novoj Gradskoj knjižnici u bivšem »Benčiću«, koji je industriju zamijenio kulturom. Bit će valjda i »Galeb«.

Dok se na kraju većina programa EPK-a svela na lokalni karakter i recepciju, na kraju Rijeke – Europske prijestolnice kulture stiže jedna svjetska priča – izložba »Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza« u organizaciji Muzeja grada Rijeke. Izložba predstavlja rani, zapostavljeni, najvećem dijelu ovdašnje i međunarodne javnosti zapravo nepoznat dio opusa Gustava Klimta, koji će nakon riječkog poglavlja svoje umjetničke biografije izrasti u jedno od najvećih imena svjetskog slikarstva. Nekad smo zbog Klimta putovali u Beč, a sada nam on dolazi u Rijeku te je to velika i važna stvar. Da je situacija drukčija, odnosno da nema korone, sigurna sam da bi Klimt privukao one toliko željene inozemne goste u grad na Rječini. Ako ništa drugo, bit će ovo lijepo finale EPK-a.