Nedavno je u »Lisinskom« održan glazbeno-scenski performans »The Music Critic«, u kojem je glavnu ulogu igrala holivudska zvijezda John Malkovich. Riječ je o djelu inspiriranom drastičnim primjerima glazbenih kritika kroz povijest iz »Leksikona glazbenih uvreda« Nicolasa Slonimskog, u koji su uvrštene nemilosrdne misli autora poput Georgea Bernarda Shawa, Virgila Thomsona, Hansa von Bülowa, Friedricha Nietzschea, Oscara Wildea…, kao i iz drugih izvora koje je u ovu formu uobličio kreativni violinist, skladatelj, redatelj i glumac Aleksey Igudesman.

Malkovich je nastupio u svojoj privatnoj odjeći, u trapericama. Kako čitamo u izvješćima s koncerta, na početku je vrlo staloženo i mirno čitao kritike iz raznih pera, da bi »kritičar« u njemu postupno mijenjao svoj temperament i postajao sve glasniji, uzrujaniji, provokativniji i zlobniji, što je i publiku sve više uvlačilo kako u tekstove kritika, tako i u izvedbe kritiziranih djela Beethovena, Chopina, Prokofjeva, Schumanna i drugih velikana klasične glazbe. Između Malkovicheva čitanja kritika, djela prozvanih skladatelja izvodili su Aleksey Igudesman i kvartet koji čine vrhunski glazbenici: pijanist Hyung-ki Joo, druga polovica urnebesnog dua Igudesman & Joo, violinistica So-ock Kim, violist Max Baillie te Thomas Carroll na violončelu. Uvrede na račun najvećih skladateljskih imena i njihovih djela kulminirale su potpunom Malkovichevom preobrazbom.

U finalnom dijelu nastupa pod nazivom »The Malkovich Torment« glumac je pročitao kritiku jednog svojeg nastupa u Istanbulu u kojoj je turski redatelj, kritičar i glumac Nedim Saban napisao da je prekasno deportirati Malkovicha iz njihove zemlje jer je već otišao, ali da preklinje tamošnje vlasti da mu više nikad ne dopuste nastup s tom jadnom predstavom i da ubuduće postrože vizni režim za umjetnike. Ni Aleksey Igudesman nije ostao pošteđen kritika svojega rada – Malkovich je pročitao i neke zlobne komentare, između ostalog, i građana s društvenih mreža.

Kritičari, naročito kad je riječ o umjetnosti, nisu omiljene osobe. Od kritičara umjetničkih djela očekuje se da bude objektivan, no svaka kritička prosudba neminovno je i subjektivna. Ukusi su različiti, kako kod publike tako i kod kritike, pa se često zna dogoditi da se stavovi o nekom djelu dijametralno razlikuju. Ipak, oko nekih vrhunskih umjetničkih djela gotovo da i nema spora. Dok ima onih koji se smrtno uvrijede i na najmanju kritičku primjedbu i obruše se na kritičare pogrdnim izrazima, ima i drugih koji očekuju kritičke opaske kao povratnu informaciju, svojevrsno ogledalo njihova rada, pokušavajući doznati što mogu učiniti boljim.

U glazbeno-scenskom performansu, koji je spoj teatra, glazbe i komedije, Malkovich kao glazbeni kritičar izgovara pojmove poput »neprirodna« ili »odvratna« glazba za neke od povijesno najvećih glazbenih djela, ali žanr komedije jasno daje do znanja kako takvim istupima on ne drži stranu onim glazbenicima koji glazbene kritičare doživljavaju kao najveće neprijatelje, niti mu je cilj ikoga omalovažiti ili uvrijediti, nego osvijestiti da postoje ljudi kojma se nešto što se smatra remek-djelom jednostavno ne sviđa.

Malkovich je u razgovoru s novinarima u povodu najave ovog projekta istaknuo kako s kritikama nema problema i kako misli da bi kritičari upravo trebali raditi posao za koji su plaćeni, dakle – kritizirati. S druge strane, često je u raznim intervjuima tijekom dugogodišnje karijere izjavljivao da kritike koje se odnose na njegov rad ne čita, ali se u kontekstu ovog projekta pokazalo da je itekako upućen u spomenutu kritiku koja mu je stigla iz Turske.

– Kritika je uvijek imala važnu ulogu u povijesti umjetnosti – naravno, nije sva kritika, kao ni umjetnost, dobra. Ali je potrebna. Danas smo u specifičnoj situaciji u kojoj svatko može biti kritičar – na društvenim mrežama – i mislim da je to sjajno. Mene ipak zaokuplja što ja mislim, što misle moji kolege – za drugo, iskreno, ne marim, izjavio je Malkovich u razgovoru za Hrvatsku televiziju.

– Kritike koje citiramo mahom su razorne, a bave se nekima od najljepših svjetskih glazbenih djela ikad stvorenih. I to je poanta – ne vole svi čokoladu, objasnio je Aleksey Igudesman, autor predstave »Glazbeni kritičar«.