Hrvatsko društvo likovnih umjetnika najavljuje projekt »Suhozidi – trag u krajoliku ili zaboravljena kulturna baština«. U suradnji umjetnika i umjetničkih društava Hrvatske, Irske i Austrije provodi se istoimeni projekt koji se oslanja na tradicijsko nasljeđe gradnje suhozida na mediteranskoj/hrvatskoj obali i otocima.

Projekt se bazira na istraživanju, preispitivanju i reinterpretaciji kulturnog nasljeđa gradnje suhozida u formi ambijentalnih umjetničkih instalacija u kontekstu suvremene umjetničke prakse i propitivanja medija land arta.

Tehnika gradnje suhozida, koja se koristi u Hrvatskoj, Cipru, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj i Švicarskoj je 2018. godine uvrštena na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine.

Za hrvatski dio projekta, koji će se realizirati u razdoblju od 23. do 29. lipnja, u planu je izraditi land art instalacije na više mjesta duž hrvatske obale Jadrana: Kožino u Zadru, Paška vrata na otoku Pagu, Nacionalni park Paklenica i Privlaka – Sv. Vid.

Na projektu sudjeluju umjetnici Mark Cullen (Irska), Luise Kloos (Austrija), Ivan Fijolić (Hrvatska), Josip Zanki (Hrvatska), Anđela Zanki (Hrvatska), članovi udruge Dragodid koji će voditi edukaciju o izgradnji suhozida, etnolozi i kulturni antropolozi Sara Mikelić i Tomislav Oroz, studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, studenti Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru te učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna iz Zadra.

Rezultati umjetničkih intervencija bit će predstavljeni 29. lipnja u Kneževom dvoru u Pagu, a same lokacije s land art instalacijama postat će dio land art staze s ciljem podizanja vidljivosti suvremene umjetničke prakse i svijesti o potrebi očuvanja tradicionalne kulturne baštine Hrvatske.

Kako podsjećaju na Feeds.croatia.hr, umijeće suhozidne gradnje u Hrvatskoj priznato je na svjetskoj razini 2018. godine, kada je taj oblik umjetnosti uvršten na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Iako izgleda vrlo jednostavno, slaganje kamenja jednog na drugo sve je samo ne to. Umijeće suhozidne gradnje staro je tisućama godina.

Suhozidi su se gradili iz raznih razloga, a građeni su i u različitim stilovima. U nekim su slučajevima bili potrebni iz poljoprivrednih razloga. U pokušaju da zemlja urodi plodovima, kamenje se vadilo iz zemlje i slagalo kako bi se olakšao uzgoj usjeva i kako bi poslužilo kao teritorijalna oznaka. Suhozidi su služili i kao zaštita za ljude i životinje od jake bure na otocima kao što je Pag.

Na nekim otocima nalaze se veličanstveni suhozidi koji su nastali u doba Liburna. Liburni su izgradili zidove kako bi označili svoj teritorij, a činjenica da su oni preživjeli do danas svjedoči koliko su ti graditelji bili vješti. Suhozidna gradnja doista je vještina jer je riječ o izgradnji kamene strukture bez ikakvog veziva i to golim rukama kao jedinim alatom.

Najupečatljiviji primjerak suhozidne gradnje, barem iz ptičje perspektive, zasigurno je otočić Baljenac. Iako mu površina iznosi samo 0,14 km2, na Baljencu se nalaze nevjerojatna 23 km suhozida. Oblik otoka i njegova zamršena mreža suhozida sliče ogromnom otisku prsta.

Podsjetimo ovim povodom na »Gromače« Otona Glihe, u čijim su umjetničkim djelima motivi suhozida poslužili kao umjetnička inspiracija. U njegovim radovima nastalim krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća još uvijek prevladavaju obrisi konkretnog krajobraza krčke uvale ili zbijena, akropolski položena naselja, međutim polja prošarana suhozidom već tada zauzimaju svoje mjesto unutar slike.

Slijede radovi u kojima se apstrahiranje i redukcija prepoznatljivih raznolikih pejzažnih formi ostvaruje u korist dominacije jednog jedinog motiva – gromače – forme kojom će se slikar baviti do kraja svog slikarskog puta.

Interpretirat će ga u impozantnom broju slikarskih varijacija, eksperimentirati i dovesti ga do problema slikarske površine i njene plošne prostorne organizacije, ali sjećanje na konkretni krčki pejzaž trajno će stvarati kontekst doživljaja njegovih radova i postati njegovim autentičnim slikarskim idiomom.