Bliži se završnica ljetnih festivala i raznih kulturno-umjetničkih programa tijekom ljeta. Održane su ili se još uvijek održavaju one već tradicionalne manifestacije, poput Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta, sezone Kazališta Ulysses na Malom Brijunu…, a Rijeka je nakon mnogo godina stanke imala Riječke ljetne noći. Za većinu ovih festivala karakteristično je da, sukladno ljetnim mjesecima, nude programe koji se odvijaju na otvorenom, u prepoznatljivim ili manje poznatim ambijentima hrvatskih gradova. Upravo Riječke ljetne noći, na vrhuncu svoga postojanja, otkrivale su neke nove riječke lokacije za postavljanje predstava ili koncerte. Dok je danas riječka industrijska baština posve pala u zaborav, bila su to vremena u kojima smo hrlili na predstave u Harteru, Torpedo, pa i u Brodogradilište »3. maj«. Posebno su, ipak, ostale u sjećanju ambijentalne predstave – »Mirisi, zlato i tamjan« u Portiću na Kantridi, »Lukrecija o’ bimo rekli Požeruh« postavljena na pećinskoj plaži i u riječkom moru, a nezaboravna je i opera »Tosca« izvedena na trima riječkim kulturno-povijesnim lokacijama, sukladno trima rimskim lokacijama i vremenu u kojem se odvija radnja te opere: u Kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u podne (1. čin), u Guvernerovoj palači (2. čin) i na Trsatskoj gradini u zoru, odnosno poslije ponoći (3. čin). Ne smijemo zaboraviti ni da je Trg Grivica ispred Katedrale sv. Vida poslužio kao prizorište za popularnu Mascagnijevu operu »Cavalleria rusticana«. Taj se prostor pokazao izvrsnim za ovu jedinstvenu ambijentalnu predstavu.

Gledajući iz današnje perspektive, Rijeka je nekad imala festival koji je bio u stanju realizirati takve zahtjevne produkcije na otvorenim prostorima, a lijepo započeta praksa ljetnih ambijentalnih predstava nije se nažalost održala. Zato je ovoga ljeta iznova bila aktualna tema ambijentalnog kazališta. U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara kazališna kritičarka Petra Jelača održala je predavanje pod nazivom »Kroz povijest dubrovačke ambijentalnosti«. Ovom prigodom ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović kazala je kako je karakteristična ambijentalnost odrednica Dubrovačkih ljetnih igara. »Predavanje smo organizirali s ciljem očuvanja memorije bogate povijesti Dubrovačkih ljetnih igara s naglaskom na ovako važnu odrednicu, ali i specifičnosti ambijentalnosti našeg festivala i kako se ona mijenjala kroz ovih 75 godina, kao jedan globalni i lokalni specifikum«, kazala je Medo Bogdanović.

Predavanje je, kao što je istaknula Petra Jelača, organizirano na ideju i inicijativu nove umjetničke ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara Martine Filjak i to ne samo zbog potrebe očuvanja memorije ovog iznimno vrijednog i iščezlog fenomena. Važno je, naglasila je, razmišljati kako ideju zadržati u sadašnjosti, u stvarnosti današnjeg Dubrovnika, ono što je uopće moguće ostvariti. »Ambijentalnost je teško pomiriti s današnjim životom grada, pogotovo u ovih zadnjih 20 godina koliko ih ja pratim, premda mislim da se može iznaći načina, svakako ne na jednostavan način.

Ono što je sigurno je da treba raditi na očuvanju memorije, educirati kako širu javnost, tako i nove generacije kazališnih umjetnika, da se prenosi u čemu je bila bit te ambijentalnosti i da se lakše nalaze novi načini. Svima nam je bilo lijepo vidjeti kako se ambijentalni teatar opet dogodio uprizorenjem ‘Ekvinocija’ na novoj lokaciji. To je složen sociološko-kazališni fenomen koji je uključivao i građane te drukčiji način života i to zaista jest neponovljivo. Mogle bi se i danas pronaći lokacije koje bi na suvremen način mogle ambijentalno oživjeti u novim izvedbama«, kazala je Petra Jelača. Kako navode u Dubrovačkim ljetnim igrama, predavanje je bilo reminiscentnog, ali i edukativnog karaktera, a okosnica predavanja je šetnja kroz razvojne faze dubrovačke ambijentalnosti uz definiranje tog karakterističnog kazališno-sociološkog fenomena koji u posljednjih dvadesetak godina iščezava. U isto vrijeme, istaknuto je, pojmom ambijentalnosti se u javnosti često barata, a da ga se dovoljno ne razumije, kao i usporedbama Igara s velikim europskim festivalima poput Salzburga, Avignona ili Edinburgha.