U sklopu 26. Revije lutkarskih kazališta u Rijeci bit će obilježen i jedan važan jubilej – kultna predstava riječkog Gradskog kazališta lutaka »Ježeva kućica« slavi 20 godina od premijere i više od 500 izvedbi. Ova omiljena dječja priča u stihovima Branka Ćopića izvedena je na sceni GKL-a u rujnu 2001. godine kao mjuzikl u prilagodbi za scensko izvođenje i u režiji Sande Langerholz Miladinov. Glazbu i scensku obradu potpisao je Hrvoje Hegedušić, koreografiju i scenski pokret osmislio je Norman Dixon, kostimografkinja je bila Ljubica Wagner, a kreator rasvjete Damir Babić. Kako čitamo u monografiji Gradskog kazališta lutaka Rijeka, prije dvadeset godina u »Ježevoj kućici« glumili su Karin Fröhlich, Almira Štifanić, Božena Delaš, Branko Smiljanić, Zlatko Vicić i Anđelko Somborski. Danas su u podjeli Karin Fröhlich (Ježurka Ježić), Almira Štifanić (Lisica Mica), Zlatko Vicić/Damir Orlić (Medo), David Petrović (Divlja svinja), Alex Đaković (Vuk) i Andrea Špindel (Poštar Zec).

»Ježurka Ježić svakodnevno luta šumom, te je vrlo poštovana među šumskim životinjama. Jednoga dana, Ježurka je pozvana na maratonski ručak kod Lije Mice, na što ona rado pristaje. Nakon četverosatnog prežderavanja, sve su životinje zaspale, a jedino se Ježurka vraća kući. Liju, medu, vuka i divlju svinju zanima što li to Ježurka kod kuće, toliko važnog, skriva…«, navodi se u opisu predstave.
Od 2001. godine do danas »Ježeva kućica« i dalje privlači publiku u riječko Gradsko kazalište lutaka i ovaj popularni i nagrađivani naslov – sigurni smo – zadržat će se još na repertoaru ovoga kazališta, dok se broj izvedbi »Ježeve kućice« teško može nadmašiti.

No, kad je ova predstava postavljena prije 20 godina, bio je to gotovo hrabar čin. Podsjetimo, ovo djelo Branka Ćopića uvedeno je 1960. godine kao lektirni naslov za učenike od prvog do četvrtog razreda, da bi popularni šumski lutalica s hrvatskog popisa bio izbačen 1993. godine. Odgovornost za izbacivanje »Ježurke Ježića« s popisa lektire preuzeo je akademik Stjepan Babić uz objašnjenje: »Kao potpisnik Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda za hrvatski jezik, maknuo sam to djelo iz jednostavnog razloga što ono nije pisano hrvatskim jezikom, a bilo je predloženo da ga čitaju djeca u prvom razredu osnovne škole.«

Ante Lešaja u djelu »Knjigocid. Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih« navodi: »Dvije su činjenice presudile Ćopiću: porijeklo (jedan Srbin iz Bosne, Krajišnik iz podgrmečkog kraja) i aktivno učešće u NOB-u.« Unatoč svemu, simpatični ježić pronašao je put do novih generacija đaka, pa je »Ježeva kućica« u okviru reformskog obrazovnog programa, takozvane škole za život, ipak postavljena na 15. mjesto (preporučenih) lektirnih naslova za osnovnu školu.

»Ježeva kućica« Branka Ćopića jedna je od najljepših priča u stihu za male i velike, koja je oplemenila mnoge naraštaje univerzalnom porukom o ljubavi prema vlastitom domu. Kao slikovnica nastala je davne 1957. godine, kad je akademski slikar Vilko Gliha Selan svojim viđenjem smjeloga Ježurke Ježića legendarnoj basni u stihovima udahnuo novi život i učinio je dječjim književnim klasikom. Maestralna likovna nadgradnja prekrasne Ćopićeve priče kroz desetljeća je rezultirala velikim uspjehom »Ježeve kućice« u izdanju nakladničke kuće Naša djeca, postavši najpopularnijom i najdugovječnijom slikovnicom u Hrvatskoj, pa i šire.

Novije izdanje »Ježeve kućice« pojavilo se uz atraktivan dodatak – sadrži DVD s nagrađivanim animiranim filmom redateljice Eve Cvijanović izrađenim u tehnici stop-animacije. Film je prikazivan na više od 100 festivala i osvojio je više od 30 nagrada i priznanja (Međunarodni filmski festival u Berlinu, Animafest Zagreb, Međunarodni festival animiranog filma u Annecyju…).

A mi završavamo s poznatim stihovima: »Po šumi, širom, bez staze, puta/Ježurka Ježić povazdan luta./Lovom se bavi često ga vide,/s trista kopalja na juriš ide./I vuk i medo, pa čak i – ovca,/poznaju ježa, slavnoga lovca./Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,/zmija ga šarka po svu noć sanja./Pred njim dan hoda, širi se strava,/njegovim tragom putuje slava.