Nova sezona festivala Backstage Live Pula započela je 13. rujna koncertom trija američko-francuskog pijanista i skladatelja Dana Tepfera. U Puli je nastupio nakon nekoliko koncerata što ih jer održao s čuvenom pjevačicom Cecile McLorin Salvant, a prije povratka u New York gdje će nastupati solo, ali i sa Solar Spiral kvartetom s kojim na poseban način tumači Mozartovu glazbu.

Muzicirao je s poljskim glazbenicima s kojima ostvaruje dugogodišnju suradnju: kontrabasistom Michalom Baranskim i bubnjarem Lukaszom Zytom, od reda otmjenim glazbenicima finih manira, koji znaju slušati, koji znaju kako se treba ophoditi u kojoj prigodi, koji ne upadaju u riječ, pristojno čekaju na svoj red za solo, a sjajni su solisti, nisu glasni ni nametljivi, iskazuju poštovanje jedan prema drugome.

Poput tkanja ćilima

Svirali su profinjeno, s estetikom svojstvenom klasičarima. Uostalom, Tepfer je i klasičar, ali i crossover glazbenik koji objedinjuje te žanrove. Iako se taj klasičarski odgoj osjećao tijekom cijelog koncerta, ipak u ovom kontekstu naglasak je bio na džezističkom poimanju glazbe.

Doimali su se poput majstora ručno rađenih sagova, poput tri osobe koje rade na novom ćilimu i svaka veze svoj bod, ali ujedno škicaju ono što radi druga i u konačnici, pogledate lli djelo kao cjelinu, sve te različitosti stopljene su u savršenom skladu boja, šara i oblika. Oni svoj vez vezu polako, smireno, bez napora, strpljivo, ispreplićući svoje zamisli, šuljajući se jedan oko drugoga.

To je sitni vez – križić, kružić ili kockica, vijuge raznih oblika, deblja ili tanja crtica, pastelne, akvarelne ili uljane boje, vuna, pamuk ili lan – kao da tkaju najfiniji ćilim s lijepim arabeskama, nježnim bojama, mekan pod stopalima. Osim toga oni su svoju vještinu toliko usavršili da se usude odstupiti od pravila i krenuti u neočekivanom smjeru, ali ne narušavajući sklad i estetiku prvoklasnog proizvoda.

Tu ćete izvrsnost čuti tek ako se pažljivije udubite u izvedbe. Naime to su oni sagovi koje prodavač ne izlaže pred kupcem na prvu, koje ćete vidjeti tek ako uspostavite prijateljski odnos s trgovcem, koje drži duboko ispod ostalih ili u onoj nekoj prostoriji u koju pristup imaju samo privilegirani, samo oni koji pokažu izniman interes i znanje, koji su stekli povjerenje.

Sve to ne bi bilo moguće da Tepfer nije nastupio s glazbenicima s kojima često surađuje i da INK u Puli nije imao izvrstan Stainway glasovir, što je u današnje doba sve veća rijetkost.

Privilegirana publika

Zato možemo reći da je publika te večeri u Istarskom narodnom kazalištu u Puli bila privilegirana. Svaka pohvala organizatoru, Draženu Kokanoviću, na hrabrosti da u tako neizvjesnoj epidemiološkoj situaciji ustraje na dovođenju vrhunskih glazbenika, a rizik se očituje u tome da gostuju oni kvalitetni iako možda ne i razvikani, također u tome hoće li glazbenici uopće uspjeti doputovati, ali i hoće li se publika odvažiti na dolazak i okupiti u dovoljnom broju, čak i uz poštivanje mjera predostrožnosti.

Na programu su bile Tepferove skladbe, neke s njegovih albuma, ali i nove, koje je napisao u doba korone. Neke od tih novijih skladbi izvodio je u internetskim prijenosima, uz sudjelovanje slušatelja koji su predlagali naslove, a oni su od reda znakoviti, kao primjerice »Where do We Go From Here«.

No na ovom koncertu neke je izveo premijerno u koncertnoj dvorani pred publikom zbog čega je bio posebno ganut. Neke imaju klasičnu formu, a neke su u potpunosti improvizirane, ako se to uopće može reći za izvedbe glazbenika koji se poznaju u dušu. Slobodna improvizacija bila je i u dodatku koncerta u kojoj je Tepfer i zapjevao vokalize.

U trećem dodatku odsvirali su jazz baladu »I Loves You, Porgy« Georgea Gershwina, što je bio jasan pokazatelj na kojoj su se glazbi napajali te koju tradiciju slijede i iz nje razvijaju novi, vlastiti glazbeni izraz.