Ova godina, između ostalog, bit će u znaku 200. godišnjice rođenja Johanna Straussa mlađeg, čiji doprinos glazbenom nasljeđu i dalje očarava publiku diljem svijeta. Njegova glazba obilježila je i sve nedavno održane novogodišnje koncerte, pa tako i onaj održan u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca. Već za siječanj 2025. na stranicama ovog kazališta najavljena su dva programa – edukacijski koncert »Strauss i Strauss« s polkama, marševima i valcerima obitelji Strauss, te »Večer Johanna Straussa« u suradnji s Veleposlanstvom Republike Austrije u Hrvatskoj i Austrijskim kulturnim forumom u Zagrebu. Ovim povodom iz »Zajca« podsjećaju da je 25. listopada 1825. godine rođen u Beču jedan od najpoznatijih skladatelja svih vremena, nazivan također i kraljem valcera – Johann Strauss mlađi, u obitelji koja je već bila duboko involvirana u glazbu. Njegov otac, Johann Strauss I., bio je također uspješan kompozitor i vođa orkestra. Iako je otac želio da njegov sin slijedi trgovačku karijeru, mladi Johann bio je strastven prema glazbi. Napustivši školovanje za činovnika, učio je privatno, potajice od oca, glazbenu teoriju i violinu, te započeo karijeru profesionalnog glazbenika. Godine 1844. Johann Strauss II. ulazi u povijest sa svojim prvim nastupom s vlastitim orkestrom i vlastitim skladbama u Dommayerovom kasinu u Hietzingu bez pristanka oca.

Toliko je oduševio publiku svojim nastupom, da je pojedina djela morao ponavljati do devetnaest puta. Njegov glazbeni debi smatra se trijumfalnim uspjehom, budući da su od tog trenutka svi mediji i publika brujali o njemu. Od tog trenutka je počela bitka za glazbenu prevlast u Beču, u kojoj je otac uglavnom zadržao glavnu riječ do svoje smrti, unatoč senzacionalnim uspjesima sina. Nakon očeve smrti, Johann Strauss mlađi preuzima njegov orkestar te nastavlja nizati uspjehe. Surađivao je s utjecajnom Bečkom udrugom muških zborova, a zbog svojih veza i simpatija za revoluciju 1848. tek je 1863. dobio prestižnu titulu i položaj ravnatelja carske i kraljevske dvorske plesne glazbe. Do polovine 1860-ih postao je najcjenjeniji europski skladatelj plesne glazbe, a tijekom druge polovine 19. stoljeća popratio je prigodnim skladbama gotovo sve najvažnije društvene, kulturne i političke događaje Habsburške Monarhije i Europe te gostovao u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u (Boston, New York).

Godine 1871. započeo je skladati operete kao bečki odgovor na uspjehe J. Offenbacha. Od ukupno 14 opereta međunarodni uspjeh postigle su dvije: »Šišmiš« (1874.) i »Barun Ciganin« (1885.). Ipak, Straussova je glavna zasluga i zaštitni znak koji ga prati do danas razvoj valcera kao koncertne i plesne forme, zbog čega je i dobio nadimak »kralj valcera«. Uz nepresušnu melodijsku invenciju, odlikovao se majstorskom orkestracijom kojom je mjestimice dostigao simfonijske razmjere. Skladao je gotovo 500 skladbi, među ostalim 168 valcera, 117 polki i niz četvorki, marševa, mazurki, galopa i 16 opereta.

Klasični bečki valcer umjetnički je usavršio i podigao ga na razinu koncertne orkestralne glazbe. Svojom raspjevanom melodikom njegovi su valceri osvojili svijet i ostali popularni više od jednog stoljeća, a naročito »Na lijepom plavom Dunavu«, »Priče iz bečke šume«, »Bečka krv«, »Jutarnje novine«, »Glasovi proljeća«, »Carski valcer«, »Pizzicato polka« i »Trisch-trasch polka«. Straussov glazbeni stil bio je rezultat kombinacije tradicionalnih austrijskih melodija i inovativnih struktura koje je on unio u svoj rad. Njegovi valceri brzo su postali iznimno popularni, iako su u početku naišli na otpor konzervativnog dijela bečke elite. Strauss je bio maestro u stvaranju glazbe koja je pokretala gromoglasni val entuzijazma među masama, što je rezultiralo njegovim usponom u društvenim krugovima. Johann Strauss mlađi ostaje ne samo simbol bečke glazbene tradicije nego i važna figura u povijesti glazbe u cjelini. Njegova sposobnost da poveže klasiku i folklor, njegov šarm te umijeće zavođenja publike osigurali su mu mjesto u srcima mnogih. Bez sumnje, titula »kralj valcera« s pravom pripada ovom iznimnom geniju glazbe.