RIJEKA – »Slikar brzih stilskih promjena; isprva je radio u duhu postimpresionizma približivši se apstrakciji, potom je bio blizak nadrealističkom i metafizičkomu slikarstvu u kojem se naslućivao hiperrealizam«, Enciklopedijin je opis istaknutoga riječkog slikara Vladimira Udatnyja, koji se bavio »zidnim slikarstvom, grafičkim oblikovanjem i scenografijom«.

Nakon 46 godina od Udatnyjeve retrospektivne izložbe u Zagrebu, Rijeci i Osijeku i 24 godine od velikoga izdanja o umjetnikovom radu, u Muzeju grada Rijeke otvorena je velika Udatnyjeva retrospektivna izložba »Geometrija u figurativnom«, koju prati i monografsko izdanje čiji su autori Ema Makarun i Ervin Dubrović. Na otvorenju izložbe, koja je privukla brojnu publiku, govorili su ravnatelj Muzeja grada Rijeke Mladen Urem, kustosica Ema Makarun, povjesničar umjetnosti Ervin Dubrović i riječki gradonačelnik Marko Filipović.

Titula zaboravljenog

S obzirom na to da je posljednja Udatnyjeva izložba bila 1978. godine, govori kustosica Ema Makarun, »vrijeme je bilo da ovog našeg umjetnika koji je nezasluženo dobio titulu zaboravljenog sada predstavimo s njegovim najboljim djelima«, retrospektivom koja okuplja više od stotinu umjetnina, dok popratna monografija obuhvaća više od četiri stotine radova dokumentiranih po muzejskim i nekim drugim institucijama, kao i u privatnim kolekcijama.

– Udatnyja smatram najznačajnijim slikarom pedesetih i šezdesetih godina u Rijeci ili definitivno vrlo istaknutim i bitnim slikarom koji je obilježio riječku likovnu scenu tih godina. Ono što smo izložbom i pratećom monografijom htjeli napraviti jest u prvom redu pročistiti njegov opus, odnosno adekvatno ga predstaviti, jer je iza umjetnika, s obzirom na njegov raznolik opus s oscilacijama u kvaliteti, koji je bilo teško posložiti, zbog prerane smrti možda ostao dojam razbarušenosti opusa i nerazumljivosti. Svaki slikar ima oscilacije u kvaliteti, što je potpuno normalno, štoviše, za produktivnog slikara i očekivano, no Udatnyjev opus smatram izuzetno promišljenim. Monografiju smo napravili tako da smo ga sveli na nekoliko cjelina, s portretima i pejzažima, ciklusima harlekina, apstraktnim ciklusom, prije svega s pejzažima, vedutama i motivima gradske vreve koje smatram okosnicom njegova opusa koji je promišljao pedesetih i šezdesetih godina, ističe Makarun.

Promišljen rad

Te godine, pedesete i šezdesete godine, pojašnjava dalje, vrijeme su u kojemu se mogu pratiti »i promjene u umjetnikovom izričaju« koji je raznolik.

– Vedute pedesetih godina znatno su geometrizirane, što je daleko od šablone jer se radi o likovnim radovima s geometrijskom naracijom, a prelaskom u šezdesete godine motivi na neki način postaju snoliki, mekši, što sam opisala činjenicom da se njegovo slikarstvo doima kao da dobiva novi blues. Radi se o magičnim krajolicima, vrlo romantičnim, pitomim, pa se jasno vidi način na koji se njegovo slikarstvo kretalo, kao i njegovo promišljanje. Bio je slikar koji je izrazito razmišljao o svojoj umjetnosti, slikar koji je vodio brigu i o tome da svoj opus redovito predstavlja na programima u bivšoj Jugoslaviji, u Rijeci, Zagrebu i u inozemstvu, ali isto je tako vodio računa da nama koji promatramo njegovu umjetnost nikad ne bude dosadno, da bude slikar koji se transformira, mijenja, te da se i naš pogled usporedno s time prilagođava i kreće, tumači Makarun te dodaje da je Udatny iza sebe ostavio opsežan opus.

Promjena vrednovanja

Umjetnik Udatny je, uz ozbiljne likovne uspjehe u tehnici ulja, prihvaćao i brojne gotovo zanatske angažmane oslikavanja javnih prostora. Posebno se ističe njegova freska u predvorju Teatra Fenice, no takvi su radovi bili prvenstveno narudžbe koje su mu osiguravale financijsku stabilnost, a manje osobno umjetničko ispunjenje. Ipak, takva praksa bila je uobičajena među istaknutim slikarima kvarnerskog kraja, poput Venuccija, Price i Murtića. Također, Udatny nikada nije izgubio interes za grafičke tehnike koje je usavršio kod Tomislava Krizmana, a jednako su ga zanimale i dekoracije, scenografija te reklamni plakat.

Uz ponovno izlaganje umjetnikovih likovnih radova, iz Muzeja grada Rijeke ističu kako je još važnije predstavljanje (i) onih radova koji riječkoj javnosti nikada nisu bili dostupni, stoga se izložbom i popratnim izdanjem nastoji kontekstualizirati Udatnyjev rad u šezdesete i sedamdesete godine, te u povijesti hrvatske umjetnosti potaknuti promjenu stručnog vrednovanja njegova likovnog opusa.

Različiti fundusi

Novootvorenu izložbu čine radovi iz fundusa Muzeja grada Rijeke te oni posuđeni iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, Galerije umjetnina narodnog muzeja Zadar, Gradskog muzeja Vukovar, Grada Rijeke te radovi sakupljeni iz fundusa obitelji Udatny i drugih privatnih vlasnika. U cjelokupnom programu sudjelovali su Ervin Dubrović, Nataša Lah, Igor Zidić, a poseban doprinos dali su Goran Vranić koji je fotografirao cijeli opus, kao i Vesna Rožman koja potpisuje dizajn. Izložba je otvorena do 31. svibnja.

O autoru

Umjetnik Vladimir Udatny (Voćin, 1920. – Rijeka, 1972.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1951. u klasi slikara Marina Tartaglie. Te godine stiže u Rijeku, gdje boravi do kraja života. Iako govorimo o relativno kratkom periodu, Udatny postaje jedno od najzvučnijih imena riječke umjetnosti 20. stoljeća. Sudjelovao je na lokalnim, nacionalnim i inozemnim izložbenim događanjima, s nešto duljim, višekratnim boravcima u Švicarskoj. Ostavio je impresivan opus, prepoznatljiv po vrlo smionoj geometrizaciji pejzažnih motiva i gradske vreve, također vrlo upečatljive cikluse harlekina i apstrakcije.