U Galeriji Juraja Klovića večeras je otvorena izložba riječke umjetnice Dunje Demartini pod nazivom „Kompozicije tragova otisnutih sjećanjem i zaboravom“. Ova izložba na jednome je mjestu skupila mnoštvo odbačenih predmeta kojima je umjetnica dala novi život i novo značenje te su se u najvećoj mjeri mogle vidjeti stvari poput posuda, tava, žica, lanaca, lonaca i poklopaca, ali i likovni izlošci u obliku svojevrsnog dnevničkog zapisa.

Demartini već godinama skuplja stvari, a kako kaže, posebno su joj zanimljivi odbačeni predmeti koje često nađe u kontejneru ili pokraj njega. Njezinim je prijateljima je ovo poznato, stoga joj često i javljaju kada pronađu nešto bačeno, a što bi moglo imati novu svrhu.

– Kako sam imala čast čistiti konobu od nonića i none tako se još toga skupilo, poput tih vila i lopata, a meni su to predmeti koji su likovno zanimljivi, a ne koji se bacaju ili odnose u staro željezo. Takvi predmeti su mi jednostavno lijepi, to je moja estetika. Viseći objekti su zapravo žica iz vinograda koji se više ne obrađuje, tu sam žicu izrezala da ne padnem preko nje, a onda sam se počela igrati što mi se jako dopalo. Predmeti iz mora su također previše lijepi da bi ostali sakriveni ili bačeni, dvije ploče su otisci poklopca od bačve koji sam izronila s nekih pet metara; napravila sam otisak poklopca i te otiske zatim vratila u more, jedan je bio u moru godinu dana, a drugi čak dvije jer sam ga izgubila – objasnila je.

Osim toga, Dunja Demartini već neko vrijeme vodi i meteo-dnevnik te se na izložbi moglo naći mnoštvo radova u kojima je na različitim predmetima, bilo kalendarima, kartonu ili običnom papiru presloženom u mapu, bilježila vrijeme.

– Najprije sam počela voditi dnevnik samo preko ljeta da vidim temperaturu mora, vrijeme i tako dalje. Onda kada sam otišla u mirovinu sam počela svaki dan zapisivati, nacrtati sunce, oblak ili kišu, a iz tih dnevnika sam izvukla neke ekstreme: sedmi mjesec ove godine koji je bio ekstremno vruć, ekstremi kada je bilo hladno, kada je bio potop… Crteži su jednostavni, više su kao crtački zapisi, a sve je povezano i s tom ruzinom i s odbačenim stvarima. Stakleni primjerci su stare bočice tj. dišpari, a ono što nikome ne treba – to mene veseli. Njih sam topila u peći za keramiku s tim da su dodana stakalca za mozaik i murano staklo – kazala je Dunja.

Izložba je, umjesto na klasični način, otvorena svojevrsnim performansom. Naime, umjetnica na staroj konobi ima obješene lonce i posude, a kada puše bura stvaraju poseban zvuk koji je ovom prilikom i dočarala posjetiteljima. Izložba ostaje otvorena do 14.  studenog, a moguće ju je posjetiti radnim danima od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.